I can't breathe

Za aktuelno.me 

Piše: Slobodan L. Jovanović

Namjesto da prostoru Balkana Evropa i Amerika nametnu vrijednosti zapadne civilizacije, čini se da svjetska politika sve više usvaja balkanski primitivizam i svaštočinu. Em što je aktuelni predśednik USA otvorio vrata raznim Džonsonima i ostalim antiliberalnim strujama u Evropi, uveo u politiku princip da je sve dozvoljeno, ukinuo sva pravila koja su koliko – toliko držala u vinklo raznorazne ambiciozne vladare i izme, još mu američka nomenklatura ide na ruke suprostavljajući mu nepopularne ili bezlične protivnike. Za očekivati je bilo da jedan nadobudni skorojević i politički amater, koji je napravio čitavu zbrku u svjetskoj politici kontroverznim potezima, počev od politike razbijanja EU, NATO pakta, trgovinskog rata sa Kinom i Evropom, šurovanja sa Putinom i nedemokratskim režimima, podizanja zidova prema drugim državama, pa do razbijanja svjetskih organizacija u oblasti zaštite prirodne sredine, zdravstva i ko zna čega još, bude superiorno poražen na predstojećim izborima zbog učinjenog u proteklom mandatu. Uključujući i neodgovorno poigravanje sa korona virusom, što je koštalo na stotine hiljada Amerikanaca života, naklonost organizacijama kao što je White power, Ku Klux Klan i sličnim, odnos prema obojenim useljenicima, otvarajući rasno pitanje u Americi na najdrastičniji mogući način. Ali, nakon tv duela sa bezličnim Bajdenom, čovjek više nije niušta siguran. Kao da se neko poigrava sa ovom našom planetom i pravi od nje rialiti.

Britanski Foreing office je 1919, iz usta svojih zvaničnika, iznosio stav da je jedina nada Crnogoraca da sačuvaju svoju državu izvještaj britanskog izaslanika, grofa De Salisa o stanju na terenu u Crnoj Gori. Iako je izvještaj De Salisa govorio o stravičnom teroru, monstruoznim zločinima,  Francuska je uspjela da se stavi veto na njega i da izvještaj nikada ne bude objelodanjen. Tako je Crna Gora žrtvovana u ime „viših ciljeva“ velikih sila, uz kršenje svih međunarodnih zakona i pravila. Nakon nešto više od sto godina međunarodna zajednica ponovo pokazuje svoj licemjeran stav i žmuri na direktno miješanje Srbije u izbore u Crnoj Gori, time faktički vršeći agresiju na suverenu zemlju i njeno pravo da suvereno odlučuje, donosi zakone i sprovodi izbore bez miješanja sa strane. Kao da se opet izlazi u susret Srbiji i njenoj apsolutističkoj, nedemokratskoj vladavini da bi se postigli određeni ciljevi. Opet je Crna Gora kusur u podkusirivanju velikih sila i raznih lobija oko Kosova kojima se krši međunarodni poredak.

Vjerovatno je samo u takvim međunarodnim okolnostima moguće da međunarodna zajednica ne nalazi ništa sporno u načinu kako se u Crnoj Gori demonstrirala promjena vlasti, na izlive šovinističke mržnje prema drugovjernicima i pripadnicima drugih nacionalnosti, na način kako se i pod čijim pokroviteljstvom formiraju nove vlasti, ko čini tu vlast, … Do juče je bilo conditio sine qua non osuda genocida u Srebrnici i zločina koji su počinjeni u ratovima devedesetih, politike krvi i tla, sada nije sporno da oni što slave Ratka Mladića i Radovana Karadžića oblikuju crnogorsku državu i utemeljuje njihove vrijednosti na „evropskom putu“. Podgoričke ambasade su ostale nijeme na sve, prateći imbecilna upustva svojih država formirana na glupim stereotipima i bijednim izvještajima polusvijeta iz raznih crnogorskih NVO i tabloidnih Vijesti, koji konačno otkrivaju svoje licemjerno lice i lažnu privrženost evropskim vrijednostima. Po kojim to vrijedostima liberalne demokratije na izborima učestvuje Crkva i sveštenici i u kojoj to demokratskoj državi zasnovanoj na liberalnim vrijednostima Crkva uređuje političku vlast? I to crkva koja je najveći podstrekač nacionalnih podjela i mržnje u proteklih tri decenije na prostoru bivše Jugoslavije, dijeleći suodgovrnost i za nebrojene zločine nad civilnim stanovništvom.

Sad je više nego jasno zašto tzv. građani, razne NVO i antivladini mediji nijesu podržali Zakon o slobodi vjeroispovjesti kao temelj liberalnog, građanskog, demokratskog društva i zapadnih vrijednosti, jer upravo ne pripadaju tim vrijednostima. Svako ko baštini liberalne, zapadne vrijednosti u svom najboljem izdanju ośeća se poraženo onim što se dešava u Crnoj Gori nakon 30 avgusta. To je daleko i od Crne Gore kao nasljeđa tradicionalnih vrijednosti crnogorskog društva, a ni primisao o modernoj evropskoj državi zasnovanoj na vladavini zakona. Svakodnevno slušamo pravni voluntarizam od pripadnike nove vlasti, uz opšti muk dojučerašnjih najvećih zastupnika pravne države, nepoštovanje sudskih presuda, podignutih optužnica, prijetnji revolucionarnim sudovima i zakonom rulje, … Ko je taj ko može da suspenduje presude optuženim za državni puč iz 2016-te, ko je taj ko ima moć da presuđuje je li postojao državni puč ako je sud, bez osnovane sumnje, utvrdio okolnosti i inkrimisano djelo kroz dokazni postupak i jednoglasnu presudu tročlanog sudskog vijeća? Kako može Nebojša Medojević da kaže na beogradskoj N1 da će optužnica protiv Duška Kneževića biti povučena, jer je, kako on kaže, politički motivisana? Iako je Knežević, pored vrlo ubjedljivih optužbi u optužnom prijedlogu, sam sebe optužio kroz svoje nastupe da se bavio koruptivnim radnjama. Imamo li mi to na djelu koncentraciju neograničene moći i spajanje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u rukama pojedinaca iz nove političke elite? Da ne pominjemo gnusne optužbe Medojevića na toj istoj televiziji da se predśednik Crne Gore nalazi na čelu narko klana i druge beslovjesnosti, samo njemu svojstvene.

Crna Gora je bila jedina država od svih država bivše Jugoslavije koja je otvoreno i jasno baštinila antifašistički pokret i slavila dan ustanka protiv okupatora u II sv. ratu. Sada više neće biti ni ona. Predloženi premijer u budućoj vladi, čijem mentalnom i intelektualnom profilu savršeno odgovara ona flaša loze iz koje je naginjao tokom cijele predizborne kampanje, faktički nam je objasnio da je Crna Gora u međuratnom periodu, između I i II sv. rata, kada nije postojala kao država, bila slobodna, da je bila okupirana 1945, te da je konačno ponovo oslobođena nakon 75 godina pobjedom Amfilohija Radovića na izborima 30. avgusta. Još nam je naznačio da Crna Gora ne treba da slavi 9. maj, dan koji čitav slobodni svijet slavi kao dan slobode, dan kad je poražen fašizam, već da slavimo 23. septembar. Horor! U svijetu u kojem Pranjani mogu da potru 8.000 mrtvih muslimana na području śevernih opština Crne Gore, zaklane bebe u kolijevkama,  ne čudi što je ta izjava ostala bez odgovora podgoričkih ambasada i evropskih vlada. Uostalom, nije li ironija da nas demokratiji uči Orbanov bliski saradnik, Oliver Varhelji, novi komesar EU za proširenje? Je li to Orban postao politički model koji je postao uzor u EU?

Verbalne ambicije Dritana Abazovića da će uključivanjem ekstremnih velikosrpskih nacionalista i klerikalnih krugova oko SPC uspjeti da ih socijalizuje i privoli državi Crnoj Gori, pokazuju se kao puka besmislica. Upravo uvođenjem istih u vlast podjele se usijavaju do nepodnošljivosti. Pokazuje se da podjele nijesu motivisane isključivo nacionalnom pripadnošću, već i civilizacijskim razlikama. Otvoreno polje za velikosrpske nacionaliste i klerikaliste samo doprinosi većem otporu i homogenizaciji protivnika tog anticivilizacijskog, nazadnog, nakaradnog sistema „vrijednosti“. Što više budu imali upliva u vlasti, to će antagonizam narastati. Bojim se, do nepodnošljive mržnje.

Nakon ideja o rušenju mauzoleja na Lovćenu, vraćanju kapele Aleksandra Karađorđevića, podizanju još jedne nakarade u sred Cetinja od strane SPC kakva je podignuta u Podgorici i Baru, iz redova DF-a stiže inicijativa o uklanjanju državnog grba iz školskih učionica i postavljanje slika srpskog sveca, Sv. Save. Podśetiću sve na presudu Evropskog suda u Strazburu u predmetu „Lautsi protiv Italije“, predstavka br. 30814/06, presuda od 3. novembra 2009. godine, u kome je podnositeljka predstavke smatrala da raspeće koje visi na zidovima svake učionice svake škole u Italiji povrijeđuje načelo sekularnosti. Sud je donio je odluku da „sloboda nepripadanja nijednoj vjeri (koja je inherentna slobodi vjeroispovjesti) ne podrazumjeva samo odsustvo vjerskih obreda i časova vjeronauke, već i odsustvo svakog čina i obelježja kojim se izražava određeno uvjerenje, vjeroispovjest ili ateizam“.  Evropski sud u Strazburu je istakao  da se država mora uzdržati od nametanja bilo kakvih uvjerenja na mjestima đe pojedinac zavisi od države. Sud je utvrdio povredu slobode vjeroispovesti i naglasio da ravnoteža između poštovanja vjere i državne neutralnosti u sistemu javnog obrazovanja – preteže nauštrb vjere, a u korist sekularizma. Pa ćemo se ćerati i do Strazbura, ako treba!

Predloženi premijer buduće vlade očito smatra da je nepotrebno prethodno proučiti ono o čemu priča, pa prečesto iznosi tvrdnje koje predstavljaju najobičniju laž. U jednom intervju, datom B/H televiziji, rekao je da je CPC nevladina organizacija, upitan o odnosu prema njoj. Neko ko pretenduje da bude na čelu izvršne vlasti morao bi da bude ozbiljniji u svojim izrekama jer je netačno da CPC nije registrovana kao vjerska organizacija. U skladu sa  Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica (Sl. list SRCG,, br. 9/77, 26/77, 32/88), Crnogorska pravoslavna crkva je uredno registrovana kao vjerska organizacija 17. 01. 2000. godine. Najave Ure da neće podržati opoziv Zakona o slobodi vjeroispovjesti, već samo izmjenu, posebno članova 62, 63. i 64, govori o njihovoj potpunoj neupućenosti u tu problematiku, pod uslovom da su im namjere časne i da žele postizanje pavde i pravičnosti. Lišeno je svake sumnje da je način na koji je ukinuta CPC 1918. kriminalan, nezakonit, nasilnički, protivan i crkvenim kanonima i državnim zakonima, da SPC, ulaskom u objekte i imanja nikada nije izvršila prenos vlasništva, te da su svi crkveni objekti i pripadajuća zemlja vođeni kao posebna pravna lica, sa posebnim matičnim brojem, kao imovina lokalnih društveno-političkih organizacija. Prenosom vlasništva na MCP i njenog poglavara bez ikakvog pravnog osnova učinjeno je krivično djelo i ogromna pljačka državne imovine predata u ruke organizacije čije śedište je van države Crne Gore! Kada iz Ure govore o diskriminaciji vjerskih organizacija, morali bi proučiti međunarodna dokumenta koja uređuju tu oblast. CPC je legalnija u Crnoj Gori mnogo više od eparhija SPC, jer je uredno registrovana i, prema tome, stiče sva prava koja pripadaju ostalim vjerskim zajednicama. Po međunarodnim dokumentima za državu su sve vjerske organizacije iste, država se ne bavi tomosima i međusobnim crkvenim priznanjima, te joj je zabranjeno da po tom osnovu vrši deskriminaciju vjerskih organizacija. Država je dužna da obezbjedi nesmetano obavljanje svoje djelatnosti CPC i omogući njenim vjernicima da obavljaju svoje vjerske obrede, kao i sve druge vjerske organiozacije! A to sada nije slučaj!

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta