Bitka za bezbjednosni sektor

Za aktuelno.me

Piše: Nebojša Redžić

Ubio me Bog ako razumijem sporenja unutar 30-avgustovske većine i tri stranke od kojih su dvije sada u vlasti, a jedna više nije. PES, Demokrate i URA protagonisti su nesporazuma oko prevlasti u bezbjednosnom sektoru, u kojem se jedni zaklanjaju iza forme, a drugi pomalo kaubojski osporavaju osnovanost nekih ranijih postavljenja. Pri tome, oni koji se zaklanjaju iza forme i zakona, upravo su ljudi i stranke koji su od 30. avgusta doprinijeli urušavanju pravnog sistema Crne Gore, usput mu se rugajući opaskama da ne mora biti baš onako kako piše u zakonima.

Tako su ovih dana Demokrate (koji su, ne zaboravimo, na posljednjim izborima nastupili zajedno sa Urom) pokušali da se predstave kao legalisti, sve braneći postavljenja iz vremena Abazovićeve Vlade. Možda biti zagovornik vladavine prava i nije tako loše, kada ne bismo znali da je prethodna Vlada ostavila za sobom pustoš u pravnom sistemu. I kada bi bilo iskreno.

Ministar policije Danilo Šaranović koji, kako ističe, insistira na jačanju pravne države i poštovanju zakonitosti, najprije se usprotivio pokušaju da šef Specijalnog policijskog odjeljenja pri SDT Predrag Šuković bude smijenjen. Pozivajući se na Zakon, Šaranović je izričit da se to ne može učiniti bez saglasnosti glavnog specijalnog tužioca Vladimira Novovića.

Potom je, iako je samo dan ranije tvrdio da neće vratiti Zorana Brđanina na mjesto direktora Uprave policije, ispoštovao odluku Upravnog suda da nezakonito smijenjeni direktor mora biti vraćen na svoje radno mjesto.

“Naša posvećenost transparentnosti, pravdi i efikasnosti ostaje neupitna, kao temelj na kojem gradimo sigurniju i pravedniju budućnost za sve naše građane”, kazao je Šaranović pokušavajući očajnički sebe predstaviti kao legalistu posvećenog “pravdi i efikasnosti, kao temelju na kojem gradimo sigurniju i pravedniju budućnost za sve naše građane”.

Naravno, ministru policije niko nije branio da jednako revnosan poštovalac pravnog poretka bude i dok je bio opozicija prethodnoj Vladi. Ali, ćutao je i kada se kršio Ustav i kada su gaženi zakoni, naravno – i kada je mimo svih pravnih regula potpisan veleizdajnički akt nazvan “temeljni” ugovor.

S druge strane, ministar pravde Andrej Milović, ne pominjući ni zakone ni legalizam, problematizovao je ulogu trojke kojoj želi da vidi leđa: svježe smijenjenog direktora Uprave policije Nikole Terzića, koji “ne može više ostati na funkciji jer je čovjek URA”, Predraga Šukovića iz SPO kome zamjera učestvovanje u kreiranju afere Do Kvon, te direktora ANB-a Borisa Milića koji je, tvrdi, bio nijemi saučesnik u svemu što je “Abazovićev kabinet napravio PES-u” tokom vladavine…

Mediji su naveli da je ministar pravde, od partijskog kolege i premijera Milojka Spajića dobio odriješne ruke da u ime PES-a dogovara, ali i traži hitne smjene u vrhu bezbjednosnog sektora.

No, usprotivio mu se potpredsjednik Vlade za bezbjednost Aleksa Bečić koji je burno reagovao na Milovićeve zahtjeve, rekavši da neće dozvoliti da im bilo ko diktira ključne pozicije u Upravi policije. Obrazložio je da je koalicionim sporazumom o formiranju vlasti dogovoreno da Demokratama pripadne rukovođenje Ministarstvom unutrašnjih poslova, u čijem je sastavu i ta institucija.

Jasno je: sektor bezbjednosti ima najveća zakonska ovlašćenja koja mogu i da se prekorače, ima monopol nad upotrebom sile i mogućnosti za prekomjerno prikupljanje podataka. Prikupljeni podaci se i prodaju i koriste za pritisak, ucjenu, ličnu korist i upravljanje političkim i društvenim procesima. Sektor pokriva cijelu državnu teritoriju, ima neograničene mogućnosti za zapošljavanje, napredovanje, usluge, veze i intervencije čime se stanovništvo drži zahvalno, zadivljeno silom i u podređenom položaju. Partije ne kriju koliko im je privlačno da zavladaju tim ogromnim resursom.

Pa vi sad povjerujte da su Demokrate naprasno postali legalisti, nakon što su u prethodnoj Vladi sticajem čudnih okolnosti apstinirali kao konstituent vlasti, iako su dio 30-avgustovske većine. I kao opozicija mudro ćutali na bezbrojna kršenja pravnog poretka, valjda zato što je Abazovićevo nepravo bilo u interesu “srpskog sveta”.

Treba li se držati zakona?

Naravno, ukoliko mlađani Šaranović ostane dosljedan u opredjeljenju da poštuje pravni poredak, neće to biti uopšte loše, koliko god to ličilo na odbranu nekih kadrovskih postavljenja iz prethodnog perioda koja su bila isključivo produkt partitokratije. Ako je to zametak ustanovljenja države vladavine prava, onda njegove stavove treba pozdraviti.

Istovremeno, valjalo bi čuti što misli o dvostruko nezakonitom generalnom direktoru RTCG, nekakvom Raoniću, kojeg ni pravosnažne sudske presude, ni njegove nezakonite odluke, ni diletantizam koji mu je imanentan, za sada ne mogu pomjeriti iz fotelje.

Dobro bi bilo da se Šaranović i Demokrate odrede i prema ćutanju tužilaštva na niz teških optužbi kojima se tereti nekoliko ministara iz dvije prethodne vlade. Tek kada i tu budu legalisti, mogu da se vrate praksi zaklanjanja iza forme i čuvanju kadra prethodnog režima.

Bilo bi dobro i kada pohvale upućene SDT-u zbog saopštenja povodom namjere da se smijeni Šuković ne budu uvod u nastavak prakse kićenja tuđim perjem koju je počeo Dritan Abazović, prisvajajući svaki potez Specijalnog tužioca i direktno se uplićući u njegov rad…

Jer, nepravda i nepravo, ovdje imaju dugu tradiciju. Nije uzalud Milovan Đilas napisao djelo “Besudna zemlja” kao temeljno štivo za sve studente Pravnog fakulteta.

I Josip Broz Tito je jedanput poručio sudijama da se “ne treba držati zakona ko pijan plota”. Suštinski gledajući, ta je poruka gotovo identična onoj koju je u Jevanđelju po Marku izrekao Isus Hrist: „I govoraše im: subota je načinjena čovjeka radi, a nije čovjek subote radi”. Isus se, dakle, na tom mestu ostrvio na farisejski formalizam kad je riječ o strogom poštovanju zakona o sabatu ustvrdivši da je ljudsko biće važnije od zakona. Čak je i Nikola Pašić to lijepo definisao kada je objasnio: “Mi kada hoćemo da pomognemo – mi pomognemo, kada nećemo onda se pozovemo na zakon”!

Nijesam siguran znaju li u Uri išta o Titu i Isusu, pa čak i o ideološkom prethodniku Pašiću, ali je odnos prethodne Vlade prema vladavini prava bio uglavnom motivisan relativizacijom poštovanja Ustava i zakona. To je primijetila i Evropa, što se vidjelo i iz izvještaja EK, gjde se nepoštovanje zakona iskristalisalo kao jedan od najvećih, ako ne i najveći problem crnogorskog društva. 

Čak je i Dritanova desna ruka, negdašnji ministar Filip Adžić, obrazlažući neko nepravo Ure istakao: “Ne mislim da moramo da robujemo zakonima koji su nespretno napisani”!

Čekajući Vučića

Neko bi to nazvao sukobom suštine i forme. Suština je da je Andrej Milović u pravu kada tvrdi da postavljenja u Upravi policije imaju pečat URA, a ne Demokrata. Znamo da je jedna od misija Demokrata da potajno pokušaju omogućiti kontinuitet Urine vizije Crne Gore oličene u beskrupuloznoj krađi našeg duhovnog i sakralnog naslijeđa u korist države Srbije.

Zato, ova dilema u kojoj je lako, ali istovremeno i pogrešno reagovati na prvu, pa prednost dati formi kako bi se sačuvala praksa suprotna tradicionalnim crnogorskim vrijednostima, nosi sa sobom zamku u koju se lideri PES-a sigurno neće upecati.

Tako će, sasvim sigurno, uslijediti dugi i mučni pregovori koalicionih partnera koji će rezultirati kompromisom ili novim izborima!

Poštovanje odluke Upravnog suda o povratku Brđanina na mjesto šefa Uprave policije jeste potez koji treba pozdraviti, ali će svakako biti pronađen način da se on smijeni u zakonskoj proceduri.

PES na tom mjestu želi da vidi Vojislava Dragovića, koji opet nema Šaranovićevu podršku. No, PES će sigurno pronaći način da izgura svoje. Sa Šukovićem će stvari ići malo teže jer je za njegovu smjenu potrebna saglasnost prvog čovjeka SDT Vladimira Novovića, ali ministar Milović je obećao da neće ostati u Vladi ako Šuković i dalje bude na čelu SPO.

Borba za prevlast u bezbjednosnom sektoru od prvog dana vladavine 30-avgustovske većine, vodi se paralelno sa njihovom namjerom da Crnu Goru obezliče po mjeri “srpskog sveta” i pravno i ekonomski urušenu je ponude na pladnju Aleksandru Vučiću.

Pa, da: zastoj u kadrovskim rješenjima u bezbjednosnom sektoru možda je motivisan i odsustvom glavnog protagoniste svih posrtanja Crne Gore u tri posljednje godine, koji je zauzet izborima u Srbiji i vjerovatnim gubitkom vlasti u Beogradu i njenim krnjenjem u ostatku zemlje.

No, ako Vučić iz predstojećih izbora izađe kao pobjednik, eto nama rješenja i o spornim pitanjima. Da li? Već nekoliko puta postavljao sam dilemu da li je i koliko premijer Milojko Spajić spreman i sposoban da se usprotivi uplivu zvaničnog Beograda u crnogorske političke prilike.

Sada, da bih dobio odgovor, moram biti strpljiv. Milojko, da bi se uspravio pred Vučićem, mora prethodno dobiti bitku na dva fronta: onu u vlastitoj partiji i ovu drugu, u koaliciji koja čini njegovu Vladu.

Sve i da iz obje bitke izađe kao pobjednik, pitanje je koliko bi tako iscrpljen i potrošen uopšte mogao da se suprotstavi Vučiću. Pitanja je mnogo, a teško je vjerovati da će, makar dva prethodna, do Nove godine ostati bez odgovora.

U Novoj, Milojko će biti na najtežem ispitu do sada. Neko kaže da će njegov (ne)uspjeh zavisiti čak i od ishoda aktuelnog popisa. Ko to zna?!  Uostalom, još od famoznog 30. avgusta, pravac u kome plovi ovaj brod nosi više rizika od ulaska u Bermudski trougao.