za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Biće da je u igri mnogo para. Nema druge. A ni bilo koje treće. Ovakav intenzitet i kontinutet protesta ne pripada ni jednoj prosrpskoj partiji na teritoriji Crne Gore. A ni Balkanu.
Samo Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
A to se već zove ozbiljnom političkom opcijom. Pa, je li puno para u igri ili samo puno para tek sada pristiže, sasvim je svejedno. Srbi se očigledno ne odriču tek tako i toliko toga novca.
Malo je dobrih firmi na Balkanu. Malo je i onih privrednih subjekata koji garantuju prihod. I malo je onih za koje se smatra da u kontinuitetu zarađuju toliko koliko Srpska pravoslavna crkva.
Još od sredine 70’ tih godina prošlog vijeka za SPC važi da pare zarađene od crnogorskih manastira predstavljaju zagarantovan prihod. I da to uopšte nije nešto ovlaš, niti tek onako. Čak, važi i da nema nijedne fabrike nalik toj.
Džaba ti Aluminijski kombinat u Podgorici. Niko nema šanse protiv SPC. To se zove industrija.
Kupi svijeću, malu bocu vode, zlatni lančić, sve osvještano. Osvještaće ti i krpu za suđe, samo reci.
Čisti keš. Koji crni porez? Pa, šta i ako neki od ovdašnjih manastira izgledaju kao šoping molovi? Pa šta i ako su stambene zgrade koje je podigla Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori zagradile jednu od najstarijih ovdašnjih crkava da se ne vidi? Pa šta…
I tako do stogodišnjeg epiloga.
Sve ima svoju cifru.
E, krpo…tj. zakrpo tužna…