Koordinator Savjetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG) Florian Biber ocijenio je da Evropska unija nesumnjivo treba da reformiše svoje strukture, ali smatra i da takav proces treba da bude paralelan sa proširenjem EU.
U razgovoru za Pobjedu, Biber, koji je profesor na Univerzitetu u Gracu, smatra da – ukoliko Brisel ne počne razgovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom ovog oktobra – to sugeriše da Evropska unija ostaje blokirana u pogledu proširenja.
– Ono što smo vidjeli posljednjih godina je da se sve više država članica miješa u politiku proširenja Komisije, pa ostaje da se sagleda da li Komisija može ponovo imati svoj autoritet na terenu, rekao je Biber.
Očekujete li da će novi sastav Evropske komisije, predvođen Ursulom fon der Lejen, uraditi više za proširenje nego što je to bio slučaj sa prethodnom postavom EK?
BIBER: Političko okruženje je gore nego kada je Junkerova administracija preuzela EK, sada je više krajnjih desnih populista na vlasti ili onih koji jačaju širom Evope. Proširenje je zapalo u ozbiljniju krizu, bez jasnog napretka ka članstvu u regionu i uz nespremnost nekih zemalja Evropske unije da podrže otpočinjanje pregovora o pridruživanju Sjeverne Makedonije i Albanije. Ključno pitanje je da li će i ko će biti sljedeći komesar za proširenje. Vjerovatno ć e se nastaviti s radom, ali to nije naročito popularan posao, pa ć e velike i uticajne zemlje pokušati da dobiju bolje mjesto. Rizik je da ć e portfelj završiti kod komesara koji je slab ili dolazi iz zemlje koja ima problematičan položaj unutar Unije, poput Mađarske. Novi visoki predstavnik za spoljnu politiku Josep Borel ima već u težinu od Federike Mogerini, pa postoji nada da ć e se služba za spoljne akcije više angažovati u regionu. Ono što smo vidjeli posljednjih godina je da se sve više država članica miješa u politiku proširenja Komisije, pa ostaje da se sagleda da li Komisija može ponovo imati svoj autoritet na terenu.
Francuski predsjednik Emanuel Makron ponovio je nedavno svoj raniji stav, da u postojećoj evropskoj strukturi nema mjesta za proširenje. Da li takvi stavovi šalju lošu i obeshrabrujuću poruku regionu ili je to realnost sa kojom moramo da se suočimo?
BIBER: Makron je u pravu da EU treba da reformiše svoje strukture, ali istovremeno izgleda da i on i drugi miješaju proces i konačni rezultat. Proširenje bi trebalo da ide paralelno sa reformama EU. Čak i u najboljem scenariju, treba da prođe najmanje šest godina do sljedeć eg kruga proširenja, što je dovoljno vremena da EU reformiše svoje strukture. I do sada su se najozbiljnije reforme EU desile paralelno sa proširenjem, kao što je to bio primjer sa Lisabonskim sporazumom 2007.
Albanija i Sjeverna Makedonija su u iščekivanju odluke o otpočinjanju pregovora sa EU. Ukoliko se to ne desi ni u oktobru, što će to značiti za zemlje u regionu, posebno Crnu Goru koja je već dugo u pregovorima?
BIBER: To bi bio obeshrabrujuć i signal, posebno za Sjevernu Makedoniju. To bi ohladilo proširenje, uključujuči i Crnu Goru. Pregovaranje sa više zemalja učinilo bi proces konkurentnijim i poveć ao pritisak na reforme. Štoviše, to bi potvrdilo cjelokupni proces. Ako se razgovori ne otvore, to sugeriše da EU ostaje blokirana u pogledu proširenja.
U diplomatskim krugovima sve se češće govori o tome da će 2025. godina kao potencijalni rok za proširenje biti probijen. Da li je to realan scenario imajući u vidu stagnaciju u gotovo svim zemljama Zapadnog Balkana?
BIBER: Godina 2025, kao rok za proširenje, uvijek je bila problematičan datum. To je bilo moguć e samo u najboljim okolnostima, i unutar EU i u regionu država Zapadnog Balkana. Postoje ozbiljne sumnje u to da li vlade Crne Gore i Srbije zaista ozbiljno shvataju potrebne suštinske reforme, a ne samo kao formalne procedure reformi i donošenja zakona. Ovo se naročito odnosi na demokratiju i vladavinu prava. S druge strane, datum je takođe upitan i kada se radi o EU i posebno zemljama članicama.
Često se u Crnoj Gori, ali i generalno na Balkanu, ruski uticaj vidi kao prijetnja demokratskim sistemima. Što je sa uticajem drugih zemalja?
BIBER: Najveć a prijetnja demokratiji u regionu nije Rusija ili bilo koja druga država, već nepotizam i demokratsko zlostavljanje od vlada u regionu i političkih stranaka koje su, kao agencije za zapošljavanje, i nastoje steć i i zadržati vlast kroz patronat. Rusija jeste imala i destruktivnu ulogu takođe, a neke investicije, bilo da su iz Kine ili Arapskih Emirata, često su netransparentne i narušavaju vladavinu prava. Na kraju krajeva, destruktivni uticaj je često rezultat toga što im neka vlada to dopušta. Takođe sam zabrinut kada vlade, posebno u Crnoj Gori vole da krive Rusiju i odvlače pažnju od sopstvenih demokratskih nedostataka.