za aktuelno.me
piše: Željko Vukmirović
Činjenični slijed stvari povodom Sabora u Nikšiću se nameće kao oslobađajući.
Ponajprije iz razloga što Srpska pravoslavna crkva nije nijednom pomenuta. I to nema nikakve veze sa ustručavanjem. Uostalom, zašto se predstavnici Srpske pravoslavne crkve, kao organizatora okupljanja nisu predstavili svojim pravim imenom već kao crnogorska Mitropolija? Posebno iz razloga što ne priznaju ni crnogorsku državu ni naciju. Dakle, nema tu nekog naročitog izbora riječi u opisu tog predstavljanja i funkcionalne dosjetke osim – elementarne laži.
Onda, zašto je od strane Srpske pravoslavne crkve Predlog zakona o slobodi vjeroispovjesti poistovjećen sa napadom na pravoslavlje, kada sve druge pravoslavne crkve poput grčke, ruske, bugarske, makedonske…uopšte ne raspolažu crnogorskim materijalnim dobrima niti od njih ostvaruju dobit?
Sve te nabrojane pravoslavne crkve nikada se nisu promovisale kao vlasnici crnogorskih manastira, crkava i crkvenog zemljišta. To je činila samo Srpska pravoslavna crkva.
Pa? Zašto nijednom nije pomenuta Srpska pravoslavna crkva kao glavni akter pobune protiv Predloga zakona o slobodi vjeroispovjesti? Zašto se pljačka i otimačina pripisuje državi Crnoj Gori kada je samo Srpska pravoslavna crkva poodavno uhvaćena sa prstima u medu, raspolažući manastirima i crkvama nastalim prije 1918.godine i ostvarivanjem prihoda od njih? Zašto je sporno da država Crna Gora svoju imovinu zove crnogorskom?
Tu već nešto ozbiljno nije u redu.
I nema to veze sa pravoslavljem.