za aktuelno.me
piše: Slobodan Jovanović
Slučaj 1.
Vjerujem svi se śećamo odlične engleske serije Mućke. U jednoj epizodi jedan od glavnih likova, Del boj, ugovori popravku krova na mjesnoj crkvi. Naravno, izvede radove traljavo i krov počne da prokišnjava sa prvom kišom. Sveštenik ljutito održi predavanje Delu, pa kad ovaj reče da će popraviti, sveštenik ga odvede u crkvu i pokaza mu red onih koji su došli da vide bogorodicu na zidu kako plače, uz opasku kako ne treba da popravlja jer je crkvi krenuo biznis na bolje. U Baru je proplakala pećka bogorodica. Još nije utvrđeno da li pustila suze zbog predstojećeg donošenja Zakona o vjerskim slobodama, ili zbog malo odmjene Sv. Vasilija Ostroškog u prikupljanju šoldi, ali je jedno sigurno da je nečija ruka, a nije božja, zaslužna za to!
Slučaj 2.
Malo veći profesionalac od Del boja riješio da pokaže vlastima Crne Gore, crnogorskoj i široj javnosti kolika je snaga SPC i koliku podršku ima u praskozorje donošenja pomenutog Zakona o vjerskim slobodama. Stari opsenar je napravio dobru računicu: Sv. Vasilije je svetac koji je veoma poštovan kod svih konfesija, na hodočašće u Ostrog dolaze na desetine hiljada ljudi, mnogi pješke, mnogi bosih nogu, …
Politički miting u Nikšiću, pod krinkom vjerskog okupljanja, uz mošti Sv. Vasilija i uz blizinu granice sa Hercegovinom, odakle se očekuje na hiljade dolaznika, dobitna je formula da stari lisac pošalje poruku povodom donošenja Zakona. Biće tu sigurno i poneka fatva. Građani Crne Gore su preskočili po sujevjerju vudu narode Haitija i Antila, pa su fatve Amfilohijeve postale ubojito oružje kod avetinja plitke pameti. Flajeri se šire Nikšićem i okolinom, dođ'te braćo, ‘amo, ‘amo da se skupa poigramo i puštimo zlu krv! „Doбpo дошли“, sve sa „D“ latinično, da se vidi kako je to pismena bratija. Zahvatila i njih latinična groznica, što li? Svejedno, vjerovatno to sve neće mnogo promjeniti situaciju vizavi Zakona, ali neiscrpne su sposobnosti Amfilohja Radovića i nadarenost u produkciji zla.
Slučaj 3.
Ne znam po kojem je principu smućkan Savjet Javnog servisa, ali da je smućkan od svega i svačega, to je sigurno. Izdade Savjet saopštenje povodom snimka iz jednog šoping mola, na kojem pripadnik javne bezbjednosti, koji je, kažu, obavljao posao bodyguarda, nasrće grudima na grudi zapošljenog u jednom mediju sumnjivog mirisa. Izraze novinar i dnevne novine ne bih vezivao za pomenuti medij. Kažu, Javni servis raspolaže većim kapacitetima i finansijskim mogućnostima od ostalih elektronskih medija i treba prvi da objavljuje eksluzivne materijale. Što će reći da Javni servis treba da se takmiči sa ostalim televizijama u eksluzivnom novinarstvu i senzacionalizmu, umjesto da se, nakon utvrđenih činjenica, analitički bavi fenomenom određenih događaja.. Pošto u Crnoj Gori važi pravilo da se svako bavi svačim, važno je da se samo bavi, neće ga promašiti da se nađe u situacijama đe mu nije mjesto. U svim zemljama je pravilo da se u savjete javnih servisa biraju ljudi od ugleda, dokazani u svojoj profesiji, najčešće u književnosti, filmskoj umjetnosti, publicistici i novinarstvu. Recimo, kad je u pitanju Javni servi Crne Gore, prosto je žalosno da u njemu ne śede doajeni crnogorskog televizijskog i radio novinarstva, Danilo Burzan i Rajko Cerović. Njihovi savjeti bi zaista bili savjeti. Ovako, očito ljudi koji su odrastali uz komercijalne televizije koje se nadmeću u prezenzaviji treša, senzacije, tzv. ekskluziva, šalju poruku rukovodstvu da Javni servis Crne Gore treba da prednjači u tim stvarima. Ne znam kako i zašto ali provincijalna svijest i podgorička malograđanština je nametnula TV Vijesti kao standard u televizijskom novinarstvu, još samo da uvedu na Javni servis novinare koji se ponašaju u studiju kao da će da biju goste. Zaboga, pročitajte što o funkciji javnog servisa piše Tobi Mendel, analitičar medija i nekadašnji direktora BBC-a! Ili, kako je profilisao rad BBC-a, koji se smatra etalonom javnih servisa, prvi direktor radio BBC-a, Džon Rit, namjenjujući mu ulogu “ambasade nacionalne kulture“!!! Posložili su se članovi stranaka i nevladinih organizacija i htjeli bi da sprovode neku svoju viziju koja vodi javni servis u provaliju banalizacije, jeftine politizacije i populizma. Ponekad mislim da gledam RTS zbog jezika koji se prečesto promoviše na RTCG? A prevashodna funkcija Javnog servisa mora biti njegovanje jezika, kulture, istorije, baštine i civilizovana zabava, bez kiča i uvoznog treša iz regiona. Važno je da su nam nametnute određene institucije od Evrope, a mi ćemo ih, po našim provincijalnim ključevima, popunjavati!
Slučaj 4.
Rješio podmladak SNP-a, umoran od stalnih poraza i besplodnog učeršća na izborima, na kojima stalno jedni te isti ljudi glasaju za njih i njima slične partije, da smućkaju čorbu u koju će dodati sastojke od kojih nikoga ne boli glava, zaljućenu retorikom ortodoksnog antagonizovanja prema vladajućem DPS-u, uz salve optužbi, kvalifikacija, difamacija, naučenih napamet iz priručnika koji su napisali i koji je obavezan da se upotrebljava u svim situacijama. Sastojci od kojeg ne boli glava se definišu u izbjegavanju bilo koje teme koja ih može razgolititi i pokazatri njihovo pravo lice. Ništa nacionalno pitanje, ništa o crkvama, o NATO „okruglo pa na ćoše“, ništa o Kosovu, ništa o proteklim ratovima, zločinima, Karadžiću, Mladiću, Pavlu Đurišiću… ni bilo čemu što bi bilo problematično za bilo koga na čiju podršku računaju. A računaju na sve, sa idejom javno ćemo biti jedno, a kod kuće drugo. Poput, javno ćemo reći navijamo za Crnu Goru, a kod kuće navijaćemo za Srbiju. Narodu sitom politike koja mu često liči na anarhiju u kojoj se ne zna ko što radi, ponuditi tamna odjela, bijele košulje i crvene kravate. To asocira na zavođenje reda u društvu, a crvene kravate dodatno kao simbol socijalističke orjentacije i prošlih vremena. Govori liče na recitacije sa sto pedeset riječi u minuti, a sadržaj demagoški: obećavaju državne fabrike, razvojne fondove, veličaju doba socijalizma i socijalističkih fabrika i optužuju vlast za njihov krah, … Da su oni vladali danas bi mašine Radoja Dakića osvojile svijet, a svaka porodica u Crnoj Gori bi svake godine kupovala po jednog utovarivača i jednog buldozera,…
I, na kraju, što bi? Raspade se ta kula od laži i pretvorbe na nečemu što bi neko ko vapi za uređenom državom žmureći podržao – na Zakonu o slobodi vjeroispovjesti!? Ispliva suština na površinu! Svođenje SPC i ostalih crkava u okvire u kojima bi trebalo da budu sve vjerske organizacije za njih bješe ogroman udarac na veljesrpke ambicije koje stoje u pozadini njihovog djelovanja. Padoše maske!
Slučaj 5.
Skoro prije godinu dana, na tv Vijesti, voditelj jedne izvikane emisije pusti u prilogu njegov razgovor sa bivšim guvernerom NB Srbije, Dejanom Šoškićem, u kojem mu postavi pitanje o Atlas banci, prethodno mu objasnivši kako od 2011.godine do 2017. nije izvršena nijedna kontrola od Centralne banke Crne Gore. Dobio je odgovor na osnovu onoga što je servirao g-dinu Šoškiću kao činjenice. Prije tog priloga Zorica Kalezić, kao gošća iz Centralne banke, navela je dokumentovano da je u tom periodu vršena kontrola banke svake godine do 2015, kada su uvedene stroge mjere kontrole. Ko ne vjeruje evo mu link https://www.youtube.com/watch?v=1tXvh5O7AYQ . Dakle, voditelj, da bi dobio odgovor koji je želio, saopštio je g-dinu Šoškiću potpuno lažne podatke!
Poglavar Rimokatoličke crkve papa Franjo uputio je pismo patrijarhu srpskom Irineju u kojem se navodi da Zakon o slobodi vjeroispovjesti ne može biti usvojen ako se prethodno ne postigne najveća moguća saglasnost svih vjerskih zajednica u Crnoj Gori. Još reče Gojko Perović iz SPC da nije bilo nikakve manipulacije sa pismom i da je ono objavljeno u medijima u autentičnom obliku. Jeste Gojko, ali mene interesuje više pismo koje je Irinej poslao Papi!? Kad se pošalju lažni podaci da bi se dobio željeni odgovor, onda pismo takvog sadržaja jedino može biti i poslato.
Vjerujem da bi pismo koje bih ja poslao Papi, u kojem bih mu detaljno izložio istorijat nezakonitog i nasilničkog gašenja CPC, suprotno svim kanonima koje su crkve uspostavile više od milenijum i po, aktima CPC, zakonima kraljevine Crne Gore i ljudskom moralu! O uzurpaciji imovine bez prava vlasništva, etnofiletizmu, velikosrpskom, političkom, sekularnom djelovanju SPC u Crnoj Gori da ne govorimo. Pogrešno ste mu napisali da se radi o otimačini vaše imovine i konfiskaciji od strane države. Radi se samo o restituciji kojojm se imovina vraća pravom vlasniku.