Hronika protekle nedjelje nameće se kao krajnje jednostavna stvar.
I to ne samo zbog činjenice da su osmjesi opozicionih političara sa predizbornih plakata izbrisani u izbornoj noći u roku od trajanja Higsovog bozona, niti zbog svih tih njihovih snimaka koja su nakon saopštenja rezultata ispratila slegla ramena, pogurena leđa, tup pogled, beskrajna nevjerica, snižen i potresan tonalitet. A okle… Bila je to tek kratkoročna pojava koja je već sjutradan provocirala isključivu ravnodušnost.
Jer, ta opoziciona ekipa je ionako maltretirala cijelu Crnu Goru direktnim prijetnjama i uvredama bar nekoliko posljednjih godina, sa sve onim zauzimanjem ulica i pečenim prasadima. Ćevapi u Kristalu se ne računaju. Ali se i te kako računa prilično opuštanje u vrijeme parlamentarnih izbora 2016. godine. I sve ultimativne drame za rusko tržište. Uz domaću pažnju par medija i privrženost “slobodi izražavanja”. Jer, sve ono što je moglo da se čuje od tih “opozicionih političara”, teško da bi prošlo bilo gdje drugo. Bar ne tamo gdje postoje zakoni koji nipošto nisu tako tolerantni i popustljivi, nekako rastegljivi, nekako nikakvi, kao ovi naši.
A o toj slobodi izražavanja i prezentacije neka tupe nekom drugom.
Ili zaista mislite da bi Milan Knežević u Americi zbog guranja policajca, i to dok on obavlja svoju dužnost, dobio svega četiri mjeseca? Teže malo.
Uostalom, u njemu bliskijoj zemlji, Rusiji, za gađanje policajca pomorandžom, opozicionar je osuđen na tri godine zatvora. Izvolite, provjerite.
Ili bi onih izgovorenih “još samo deset minuta” od Slavena Radunovića, bilo tek tako ispraćeno?
Plus, ovonedjeljna informacija Rojtersa, o mogućem korišćenju ruskih para za uticaj u izbornim procesima u Evropi, potkrijepljena izjavom letonske ministarke finansija Dane Reizniece Ozola, a nakon dobijanja informacija od “strateških partnera”, uz ultimativno saopštenje: “Ovo je aktuelno pitanje za cijelu Evropu, posebno ako se dokaže da se novac koristio za manipulaciju izbornim rezultatima u nekoliko evropskih zemalja.”
Zato, samo jedan pogled na tu domaću i opozicionu “ožalošćenu porodicu” iziskuje tek uzgredni komentar – plačite brzo. A može i malo brže. Čisto zbog vremena koje su kvarili. I nekih lijepih dana u koje su se svojom pojavom i djelovanjem uvalili.
Uz poruku lične prirode, da bljesak mokrih tramvajskih tračnica, iz kampanje za lokalne izbore, uvijek mogu potražiti na Trešnjevci ili kod stanice Ilidža, ako im sa njihovom identitetskom pričom basta prošetati Zagrebom ili Sarajevom.
Krajnju jednostavnost ovonedjeljne hronike upotpunjuje Ranko Krivokapić svojom izjavom da, u slučaju da pukne i na sljedećim parlamentarnim izborima, ponudiće ostavku. Valjda mu, nakon svih poraza, fali samo to, još jedno, da zakuca. Ili da se samo zakuca.
I to bi bila ta priča o ožalošćenoj porodici i ravnodušnosti. Uz već ustanovljeni uzgredni pozdrav, bez iole ustručavanja.
Plačite brzo.
piše: Željko Vukmirović
autor teksta je urednik u dnevnom listu Dnevne novine
Svaka ti je na mjestu Zeljko!