za aktuelno.me
Piše: Novak ADŽIĆ
Nakon zaključenja Rapalskog ugovora 12. novembra 1920. godine (Rapal je izletište kod Đenove), između Italije i Vlade Kraljevine SHS došlo je do napuštanja Crne Gore i njenih prava i težnji od strane italijanske državne politike i njene diplomatije. Italija je, naime, Rapalskim ugovorom, u pogodbi sa beogradskom Vladom, priznavši Kraljevinu SHS, zarad određenih teritorijalnih kompezacija i koncesija, odlučila kao naknadu za to, da obustavi izdržavanje crnogorske vojske, da je razoruža i rasformira i da protjera crnogorske emigrante sa svoje teritorije. Na tajnim pregovorima u Rapalu između grofa Sforce i srpskih i jugoslovenskih političara bilo je utanačeno da se likvidira crnogorska izbjeglička vojska i politička emigracija u Italiji.
Zaključenjem Rapalskog ugovora 12. novembra 1920. godine, između Italije i Vlade Kraljevine SHS određene su granice između dvije države na kopnu i moru. Tako je de facto crnogorska izbjeglička vojska u Italiji prestala da postoji sredinom 1921. godine. Rimska Vlada se obavezala beogradskoj Vladi da će crnogorske političke emigrante ukloniti sa svoje državne teritorije. Svesna te činjenice, Crnogorska Vlada u progonstvu je preduzela neophodne akcije kako bi izdejstvovala da Vlada SAD dozvoli useljenje na njenu terioriju onim crnogorskim emigrantima koji nijesu bili spremni da se vrate u Kraljevinu SHS. Tako je veliki broj crnogoraca uspio da se prebaci na tlo SAD, da se tamo nastani, ali i da se politički udruže i organizuje. U SAD su docnije otišle istaknute ličnosti crnogorske političke emigracije, među kojima i Jovan S. Plamenac, Milo M. Vujović, Nikodim Janjušević i drugi. Crnogorski emigranti iz Italije otišli su tokom 1921. i 1922. godine, pored SAD, i u druge zemlje: Argentinu, Belgiju, Tursku, Rusiju…
Činjenice da je tokom 1921. godine došlo do pubune u crnogorskoj izbjegličkoj vojsci u Gaeti (kad je došlo do polarizacije na pristalice i protivnike Jovana S. Plameneca), te da su italijanske vlasti pristupile razoružanju crnogorskih oficira i vojnika, označavale su, u osnovi, posljednju etapu u likvidaciji crnogorske izbjegličke vojske i političke emigracije na tlu Italije. Atilo Viđevano, pukovnik italijanske vojske, je po nalogu svoje vlade, odnosno, njenog ministra Karla Sforce, (koji je inače bio srpski zet), dobio zadatak da razoruža crnogorski odred u Gaeti. On je tokom marta i aprila 1921. godine bio u Gaeti da bi sproveo Sforcin nalog da se energičnim mjerama riješi pitanje crnogorskih izbjeglica i trupa u Gaeti. Pukovnik Atilio Viđevano sprovodio je u djelo dobijeni zadatak razoružanja crnogorskog odreda u Gaeti, čije je pripadnke u manjim grupama upućivao u razna mjesta u Italiji. O stanju među Crnogorcima u Gaeti Viđevano je izvještavao Sforcu. Pukovnik Viđevano bio je u Gaeti i maju i junu 1921. godine i o tome izvještavao je Sforcu. Viđevano, pored ostalog, referiše da su pripadnici crnogorske vojske u Gaeti bili međusobno podijeljeni i suprotsvaljeni u različite tabore, da je dominirao nered i neposlušnost, te da je od ukupno 1. 212 oficira i vojnika, njih 487 odlučilo da ostane u Gaetu, a da je njih 725 dalo saglasnost da odu iz Gaete i pođu u druga mjesta ili se vrate u Kraljevinu SHS. Viđevano je učinio prijedlog da crnogorski odred treba razbiti i rastrjerati na dva načina: prekidajući njegovo izdražavanje i slanjem preostalih vojnika i oficira u druge zemlje. Taj izvještaj pukovnika Viđevana upućen je Sforci, Rodinu i Badolju i nosi natum 28. maj 1921. godine. Potom je ministar rata u italijanskoj vladi Đulije Rodino zapovijedio svim područnim komandnatima da okončaju rasturanje crnogorskih vojnih formacija u Gaeti, Sulmoni, Paduli i Viktoriji. Njegova naredba predviđala je i protjerivanje tih crniogorskih izbjeglica iz Italije. Crnogorska vlada je preduzela nužne korake da spriječi realizaciju pomenute Rodinove naredbe. Ubrzo je Vlada Đovani Đolitija, u kojoj je ministar rata bio Đulije Rodino, a spoljnih poslova Karlo Sforca 21. juna 1921. godine podnijela ostavku, a 27. juna 1921. godine i Sforca je napustio svoju funkciju. Potom je formirana nova italijanska vlada na čelu sa Bonomijem 4. jula 1921. godine, a crnogorska Vlada je pokušala da od nje izdejstvuje da promijeni stav prema crnogorskim trupama u Italiji, ali u tome nije uspjela. Potom je krajem 1921. godine rasturena crnogorska vojska u Italiji i ako je crnogorska vlada formalno njen prestanak konstaovala 1922. godine.
General Milutin M. Vučinić je, kao ministar vojni i, docnije, Ministar Predsjednik, pokušao tokom 1921. godine sve što je bilo u njegovoj moći ne bi li se spriječila dalja eksalacija pobune i raskola među crnogorskim vojnicima i oficirima u Gaeti i ponovo uveo red i disciplina među njima, ali to je išlo veoma teško. Tako je 14. marta 1921. stigao s tim ciljem u Gaetu u svojstvu vojnog ministra, đe su grupe pobunjenih crnogorskih oficira i vojnika odbile da ga pozdrave i dočekaju zbog čega je on bio primoran ode za Formiju, a potom i za Rim. Takođe, sva nastojanja divizijara Milutina M. Vučinića od kada je preuzeo kormilo crnogorske Vlade u egzilu, da se spriječi rasturanje crnogorskih trupa u Gaeti i drugim gradovima, odnosno, da zaustavi njihovo raspuštanje i razoružanje od strane italijanskih vlasti nijesu donijela plodotvoran rezultat.
Naime, kad je formirana nova italijanska vlada 4. jula 1921. godine na čelu sa predsjednikom Ivano Bonomijem, crnogorska vlada u egzilu, koja je tih dana formirana na čelu sa divizijarom Milutinom M. Vučinićem, pokušala je da izdejstvuje podršku i pomoć za svoju djelatnost od nove italijanske vlade i da spriječi rasturanje crnogorskoih trupa u Gaeti i drugim mjestima. Divizijar Milutin Vučinić je gajio nade da u tim akcijama može zadobiti povjerenje i podršku Bonomijeve Vlade. Pokušavao je da vjeruje da je italijanska vlada promijenila stav u pogledu održavanja crnogorskog odreda u Gaeti, nastojavši da obezbijedi kredit za njegovo dalje izdržavanje. Svoja nadanja i očekivanja, koja su se, docnije pokazana nerealnim i koja su izigrana, divizijar Milutin M. Vučinić je izložio u pismu komandiru Krstu Zrnovu Popoviću, potonjem komandantu »Crnogorskih trupa u Gaeti«, koje mu je iz Rima poslao 11. jula 1921. godine. U tome aktu Milutin M. Vučinić obavještava Krsta Z. Popovića o promjeni italijanskog političkog kursa u odnosu na Vladu crnogorsku i Crnogorske trupe u Italiji, apelujući pritom na njega da utiče na crnogorske vojnike i oficire da treba biti strpljiv, da je položaj crnogorske Vlade poboljšan i da se do maksimuma izbjegavaju sukobi sa italijanskim vojnim vlastima. To pismo glasi ovako:
»Gospodinu Komandiru Krstu Popoviću – Gaeta
Po svima Vašim izaslanicima vidim vaše veliko nestrpljenje i uzbuđenje. Razumijem vaš težak položaj, ali isti sada mora da je u mnogome poboljšan, jer vam je, kako me izvještava italijansko Ministavrstvo Vojno, otvoren kredit kod tamošnjih vaših dosadašnjih povjerilaca, te ste, u tome pogledu, u mnogo boljem položaju od vaših drugova u Rimu. Imajte strpljenja. Naš politički položaj, kao što sam Vam već saopštio, znatno je poboljšan, tako da sa te strane možemo biti potpuno zadovoljni. Nadam se, da će i novčano pitanje biti u najkraćem vremenu povoljno riješeno. S toga vam svijema ponovo preporučujem strpljenje, red i poslušnost, a prema italijanskim vlastima i vašim italijanskim drugovima najkorektnije ponašanje.
Da ovo posljednje naročito naglasim, navodi me to, što sam izviješten kao da ima nekih koji podstiču na neispravnost i nesporazume prema italijanskim vlastima i vojsci. Takvim postupcima odmah stanite na put, jer nije isljučeno da ima i takvih, koji bi željeli da pođu svojim kućama, ali neće da to učine otvoreno nego bi radi bili izazvati kakvi konflikt te da svi na silu budete upućeni u Jugoslaviju. Ako zbilja postoji takvih agitatora, to mi hitno dostavite njihova imena. Za Kralejvsku Vladu je od velikoga interesa znati za svaki događaj u Crnoj Gori, pa, kako čujemo, da dolaze privatna pisma o tome kako se postupa sa onijema koji su napustili barjak i pošli u Crnu Goru, to mi odmah uputite svako tako pismo ili depešu, pošto se adresat sa sadržinom upoznade.
Predsjednik Ministarskog Savjeta,
Ministar Vojni: Divizijar Mil. Vučinić, s. r.«.
(Divizijar Milutin M. Vučinić – Komandiru Krstu Popoviću, Rim 11. VII 1921. godine, Komanda Crnogorskih Trupa u Gaeti, Arhiv izbjegličke vlade, Arhiv Crne Gore, Cetinje.)
Divizijar Milutin M. Vučinić je, u svojstvu ministra vojnog i predsjednika crnogorske Vlade, 3. avgusta 1921. godine »Komandi Crnogorskih trupa« u Gaeti uputio pismo, koje je odisalo optimističkim tendencijama. Ono je glasilo ovako:
»Još nije svršeno naše pitanje. Još nije svršena naša borba za našu pravednu stvar. Još od nas traži naša draga Otadžbina da izdržimo u pravednoj borbi za našu čast i našu bolju budućnost. Mali ljudi i male duše klonu i pokolebaju se, ali naš cjelokupni zarobljeni i mučenički narod u vama još gleda svoje heroje, te stoga i nada se, da ćete i dalje ostati nepokoleblivi, kao što ste bili u teškim danima iz skore prošlosti.
Sjetimo se kroz kakve muke i požrtvovanja su nam stvorili naši pretci slavu kojom smo se mi ponosili. Kroz najkraće vrijeme biće vam saopštena konačna odluka, koja će biti dostojna naše prošlosti i naše časti.
I ministar spoljnih poslova Italije izvolio je reći u pitanju Crne Gore, da je isto međunarodnog karaktera i da ono ima čekati svoje rješenje, kao i da će se svaka manifestacija volje crnogorskog naroda uzeti u obzir i poštovati. Što znači da Vlada Kraljevine Italije ne prizanje dosadašnje manifestacije te volje, jer su bile izražene pod tuđinskom vojnom okupacijom.
Između ostaloga Ministar je izjavio žaljenje za postupke koji su učinjeni protivu crnogorske vojske od strane organa italijanske vlasti.
Crnogorska Vlada sada radi kod italijanske Vlade da se nađe jedan modus kako bi se izašlo u susret našim materijalnim potraživanjima.
Čim se dođe do tog sporazuma biće vam saošteno kako s naše strane tako i sa strane italijanskih vlasti.
Ministar Vojni
Predsjednik Ministarskog Savjeta,
Divizijar Milutin M. Vučinić«.