Hibridni (malo)građani

Za Aktuelno.me

Piše: Slobodan L. Jovanović

Kad god se pomene Crna Gora na srpskim televizijama, osim kad je vremenska prognoza, znam, ako ga dobijem, da će im moj čir biti najviše zahvalan. Još se nije desilo da mi želudac nije proburgijao, a krv udarila u glavu od tog jadnog novinarstva, ako se to može tako nazvati. Smiješno je govoriti da govore laži, bolje je reći rijetko im se kad otme po neka istina, neka činjenica… Nemojte mi zamjeriti što nijesam mjerodavan za štampana glasila, zdravije je popiti malo otrova nego dati novac za bezrazložno ubijeno drveće. Ustvari, svako pośečeno drvo da bi se štampale te eluzije je zločin prema čovječanstvu, čovjekovoj sredini i ljudskoj misli.

Teško je procjeniti koliku ulogu ima Rusija, sigurno nije beznačajna, ali nema sumnje da se protiv Crne Gore iz Beograda vodi hibridni rat po definiciji. A po definiciji hibridni rat je državni koncept ratovanja, u kojem se angažuju svi društveni potencijali jedne države da se napadnu svi društveni resursi druge države, neoružanim sredstvima. On zahteva mobilizaciju svih nacionalnih sredstava za postizanje političkih ciljeva., uključujući izazivanje pobuna u napadnutoj državi, korišćenjem pripadnika svoje nacije i lojalnih sebi, ukoliko postoje.

Propagandom spolja i iznutra se sistematično oblikuju percepcije i ubjeđenja građana Crne Gore na željeni način, širenjem lažnih ili obmanjujućih informacija s ciljem manipulacije i obmanjivanja javnosti se stvara sumnja u institucije države, u njihovu lojalnost vlasti i državi, stvaraju se afere tamo đe ih objektivno nema, sve s ciljem unošenje podjela, bavljenja samim sobom, ekonomskog slabljenja, podsticanje nereda i nepovjerenja u sistem državne uprave Crne Gore.

Snaga mainstream informativnih medija je u dosezanju široke publike kojoj se prenose poruke, ali i „oružanizacija“ interneta, kako je naziva Thomas E. Nissen, i društvenih medija omogućuje ogromne mogućnosti manipulisanje, sijanje  zabluda, obmanjivanje i zbunjivanje javnoga mnjenja. Ako letimično pogledate komentare po internetu, svaki pokašaj drugačijeg komentarisanja, osim srpskog narativa, susrešće se sa salvama prijetnji i uvreda, ujedinjenih i iz Crne Gore i iz Srbije, tako da se stiče utisak da u Crnoj Gori ogromna većina stanovništva želi drugačiju Crnu Goru u nacionalnom, vjerskom i geopolitičkom pogledu. Time se žele demoralisati i uplašiti neistomišljenici u Crnoj Gori i naćerati da njihovu pobjedu prihvate kao realnost.

U tom hibridnom ratu nimalo ne čudi što su posebna meta najveći državni funkcioneri, država i njene institucije, pojedinci čiji javni stavovi smetaju svojom ubjedljivošću, itd.. Posebna kampanja se, može se reći već desetljećima, iz Srbije i pojedinh adresa u Crnoj Gori vodi protiv aktuelnog crnogorskog predśednika. Vode se orkestrirane, prljave kampanje i njegova kriminalizacija, koja nema ništa drugo za cilj da se promjene strateška opredjeljenja države. U Srbiji je to uspjelo ubistvom premijera Đinđića, u Crnoj Gori, nadamo se, nikada neće! Bez obzira ko je bio, ili je na vlasti u Srbiji, ta kampanja kojom se od Đukanovića pravila i pravi poželjna žrtva, čijom likvidicaijom se rešavaju svi problemi Srbije i srpskog naroda u i van Crne Gore, ne jenjava ni dan danas. Čak se razbuktava do nesnošljivih razmjera. Izlivi svakakvih gadosti, mržnje, laži po medijima u Srbiji i pojedinim u Crnoj Gori poprimaju obrise političke i medijske perverzije i patologije. Čak se skrinšotuju fotografije iz njegovih video nastupa koje Đukanovića prikazuju kao zvijer. I to rade, možete misliti, oni koji izgiboše za svetinjama, koji se pričešćuju „Hristovim tijelom i krvlju“, nazivaju sebe vjerujućim narodom…

Puka je farsa kako postoji nešto sporno u usvojenom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti, on je samo iskorišćen vještom manipulacijom manipulaciji sklonih da se ostvare ciljevi o kojima je već bilo govora. Bar nas koji pamtimo ne mogu mnogi koje gledamo kako prednjače u nacionalističkoj i „vjerskoj“ egzaltaciji, ubijediti u svoju hristoljubivost. Pamtimo ih kako su ućerivali krave u crkve, urinirali kao mlađi maloljetnici i punoljetni uz zidove manastira i crkava, kako su partijali po raznim komitetima i popove zazivali baksuzima, cinkarili one rijetke koji su tada palili badnjak…

U Srbiji državni funkcioniri čuvaju svoja radna mjesta svakodnevno izgovarajući mantru „zahvaljujući mudroj politici predśednika Vučića“, mediji postavljaju pitanja na konferencijama za štampu na koja sami u pitanju daju odgovore blagougodne uvu predśednika Vučića, urađivačka politika većine medija je uvlakačka i podilazeće vlastima, .. tako da se bez trunke zazora može reći da predśednik Vučić, koji kontroliše skoro sve medije u Srbiji, jednim gestom može zaustaviti kampanju koja se iz Beograda vodi protiv Crne Gore. Samo da pucne prstima! Tako da je nesporno ko u Srbiji stoji iza prljavog hibridnog rata protiv Crne Gore, u kojem nema ni trunke čovječnosti, istinoljublja, ili, nedajbože, pravdoljublja. Očito je da je on umislio da je veliki strateg koji će ekonomskom politikom, gradnjom autoputeva, pruga, kupovinom određenih strateških firmi, finansijskom pomoći Srbima van Srbije i slično, ostavariti ono što su mnogi srpski funkcioneri sanjali u skorije i ranija vremena. Uostalom, Vučić je prije neki dan javno publikovao da je, bar za sada, njegov cilj i cilj države Srbije da Crna Gora postane država nalik BiH, u kojoj bi postojali konstutitivni narodi, koja bi funkcionisala na konsezualnim principima i isturila nacionalno pitanje kao izvor svih prava u Crnoj Gori. To bi dodatno raslojilo crnogorsko društvo, učinilo ga neefikasnim i konfliktnim u institucionalnom smislu, što je , vjerovatno i namjera Aleksandra Vučića i srpskih nacionalista. I to radi čovjek koji je magistrirao na stvaranju dubokih podjela u samom srpskom duštvu, iako ono nema sposobnost destabilizacije od nijedne nacionalne grupe i nacionalno je većinski homogeno.

Upoređivati medijsku situaciju u Srbiji i Crnoj Gori, čak stavljati Crnu Goru na listi Reportera bez granica daleko iza Srbije, u kojoj 95% medija kontroliše jedan čovjek i jedna partija, predstavlja besčašće onih koji su sastavljali tu listu. Posebno onih u Crnoj Gori. Slično nešto je i sa izvještajem Fridom hausa. U tom izvještaju mi je palo u oči kako su domaći hibridni (malo)građani, predpostavljam bivšeliberalska periferija, predstavili neizbor tužilačkih organa nakon isteka mandata kao urušavanje pravnog poretka. Da se radi o svjesnoj manipulaciji govori činjenica da je Crna Gora jedina, koliko znam, od novoprimljenih država i država kandidata za EU koja bira tužilačke organe u Parlamentu 2/3-skom većinom  i da razlog neizbora tužilaca  i čelnika sudijske organizacije isključivo leži na opstrukciji opozicije. Koja čak nije prihvatila sudiju koji je sudija suda u Strazburu? Valjda im jedino odgovaraju oni što su upisivali crkve na SPC po osnovu, pravnih fenomena koji ne postoji u imovinskom pravu, poput – „bez osnova“, „građevinski radovi“, „prirodno pravo“ i sl. SPC može da bude samo prirodna nepogoda. Uostalom, znate li kako se biraju tužioci u Srbiji? Očito neko priziva da se Crnoj Gori desi današnja Srbija i njena „demokratija“!

Taj manir u Crnoj Gori da se zbog animoziteta prema vlasti i Milu Đukanoviću Crna Gora što više sroza u blato pred međunarodnom zajednicom i tako traži šansa za političke promjene je vrhunac bijede aktera takve perfidnosti. Gotovo sam siguran da i oni sami znaju da se Crna Gora i Srbija ne mogu upoređivati po nijednom parametru demokratije, nezavisnih institucija, kontrolnih organa, transparentnosti, medijskim slobodama, pa je sramotno da su svojim harangama na sopstvenu državu doprinjeli da se nađe na nezasluženom mjestu i time dali povoda svim nedronamjernim da mogu voditi svoje prljave kampanje protiv nje.

Inspirisao me novom izjavom predśednik Srbije, Vučić, koji reče da u Crnoj Gori hoće da se da se stvori nova crkva kako bi za deset godina nestalo Srba u Crnoj Gori. Zna čovjek sa kojom namjerom je ugašena CPC 1918, da se preko SPC ugasi crnogorska nacija. Zato vam ponajviše i služi SPC u Crnoj Gori da posrbljujete narod, sigurno ne za propovjedanje vjere. Uostalom, to pokazuju brojevi Srba u Crnoj Gori od 1981. po popisima do danas. A i broj Crnogoraca u Srbiji u istom periodu govori o tome ko se bavi nečasnim poslovima.

Moram da se zahvalim srpskom patrijarhu Irineju na novom saznanju da su u NDH Srbi napadali Hrvate, pošto u Crnoj Gori oni koji pribjegavaju nasilju su upravo Srbi. Prebijaju se pripadnici islamske vjeroispovjesti, tzv. Turci, zaplašuju se crnogorske porodice na śeveru, uništava im se imovina, cijepaju i lome državne zastave, … Taj čovjek je u stanju da abolira i ustaše, i Jasenovac, i Otomansko carstvo, i Aušvic, …svojim neodgovornim i neozbiljnim izjavama. Umjesto sa mjesta na kojem je da mjeri svaku riječ, jeftinom zloupotrebom trenutne situacije pokušava da zakrvi ljude u Crnoj Gori. U stoljeću u kojem živimo se koriste pravne institucije, a ne ulica, nasilje i tribalizam. Ali, ubi vas svijest da stvari ne stoje kako bi vi željeli pa prizivate krv! Ponavljači!

Crtanje mete Milanu Kneževićui, jednom od čelnika DF-a, može biti samo iz bezbjednosnih kuhinja van Crne Gore. Posljednje što bi Crnoj Gori i njenoj vlasti trebalo je takvo nešto. A sam Knežević neka dobro razmisli s kim i u kakvo se kolo uhvatio. Sa onima koji nijesu prezali od namještaljke u kafiću Panda u Peći prije dvadeset i nešto godina.

Sumnjam da nekome treba objašnjavati da je trenutna situacija u Crnoj Gori neregularno stanje, bez obzira kako na njega gledali. Nikada nijesam imao problem da međunarodne institucije, bez obzira jesu li vladine ili ne, kontrolišu dosege demokratskih  procesa u Crnoj Gori i ukazuju na probleme. Logično, oni se oslanjaju na lokalne saradnike koji bi trebalo da bolje poznaju prilike i probleme koji postoje u društvu. I to je sve ok dok su lokalni saradnici profesionalni u svom poslu i dok ne prevagne lično u izvještajima.

Bez ekvidistance to su izvrgavanja samog smisla postojanja organizacija kao što su Reporteri bez granica ili Fridom Haus. Ako vi te organizacije zloupotrebljavate u političkom obračunu sa vlastima i vladajućim istaknutim ličnostima, ne samo da šaljete krivu sliku, već i demorališete buduće napore, usporavate demokratizaciju svoje zemlje i dajete ogroman prostor onima koji imaju drugačije vanjskopolitičke prioritete. Tragično je da se u izvještajima iz Crne Gore ne pominje hibridni rat koji se protiv nje vodi spolja i iznutra, zajedno sa tim hibridnim (malo)građanima, koji te izvještaje šalju.

*Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta