Biće jaka podrška i na strani demokrata i na strani republikanaca, kada pitanje crnogorske ratifikacije bude aktualizovano. Ostaje da se vidi kada će se Kongres smiriti dovoljno da bi ozbiljno glasao o ratifikaciji – kaže u intervjuu Pobjedi Brus Džekson, američki stručnjak za pridruživanje zemalja u tranziciji Alijansi.
Džekson je i predsjednik Projekta za demokratije u tranziciji iz Vašingtona, jedne od vodećih nevladinih organizacija koja se bavi našim dijelom svijeta i više od 15 godina podržava crnogorske evroatlantske integracije.
Crna Gora i njene pristalice će morati da se obrate senatorima i da ih podsjete na značaj ovog pitanja. Ovakvi razgovori su uspješno vođeni u posljednjih nekoliko godina, ali zbog neočekivanog odlaganja će morati da se vode ponovo”, poručuje Džekson.
Objašnjava da ni Balkan ni EU neće biti pitanja za Trampa, već da će se on baviti američkom unutrašnjom politikom, tvrdeći da je otvorio debate koje su čekale raspravu posljednjih 25 godina.
Džekson kaže da je pitanje kada Crna Gora može očekivati ratifikaciju Protokola za ulazak u NATO u američkom Kongresu, teže nego što bi trebalo da bude.
– Crna Gora je potpuno kvalifikovana za članstvo u NATO i u završnoj je fazi procesa ratifikacije. Moglo bi se reći da Crna Gora ni kriva ni dužna plaća cijenu neodlučnog pristupa Obamine administracije za širenje NATO-a i nevjerovatnih promjena u američkoj politici, koje su se dogodile na novembarskim izborima – kaže on.
Loša vijest je, dodaje Đžekson, da je Senat SAD-a u takvom haotičnom metežu u ovom trenutku zbog ogromne zakonodavne agende koju je predložio predsjednik Tramp i velikih podjela u zemlji, tako da niko nije spreman da pogura crnogorsku ratifikaciju na glasanje.
– Ovo je samo zdravorazumsko zaključivanje. Dobra je vijest da imamo glasove da Crna Gora uđe u NATO. Republikansku stranku po pitanju NATO-a vodi predsjedavajući Vojnog komiteta senator Džon Mekejn i senator Lindsai Grejam. Teško je povjerovati da bi Republikanska partija povukla svoju tradicionalnu podršku proširenju NATO-a. U narednom srednjoročnom izbornom periodu, republikanska većina u Senatu biće uvećana za još deset mjesta snažeći većinsku podršku za Crnu Goru u NATO – ističe Džekson.
Istovremeno, dodaje on, ratifikaciju Crne Gore je predložio predsjednik Obama i uz podršku Hilari Klinton i bivšeg predsjednika Bila Klintona.
Zato je, smatra on, nemoguće zamisliti da bi demokrate u Senatu odbacile težnje svojih lidera po pitanju za čije unaprjeđenje Demokratska stranka nosi veliki dio odgovornosti.
– Dakle, po mom mišljenju, biće jaka podrška na obje strane kada ovo pitanje bude aktivirano. Pitanje koje ostaje je kada će se Kongres smiriti dovoljno da bi ozbiljno glasao o ratifikaciji. S obzirom na gorka osjećanja u vezi sa izborima, brojne sukobe, kao i nepredvidive i često polarizujuće odluke novoizabranog predsjednika, biće srećna okolnost ukoliko Senat stavi ovo na glasanje u skorije vrijeme. Crna Gora i njene pristalice će morati da se obrate senatorima i da ih podsjete na značaj ovog pitanja. Ovi razgovori su uspješno vođeni u posljednjih nekoliko godina, ali zbog neočekivanog odlaganja će morati da se vode ponovo – poručio je Džekson.
Prema njegovom mišljenju Balkan i EU nijesu pitanje za Trampa.
– Revolucionarne ideje Trampa su mnogo više usredsređene na američku domaću scenu i finansijske interese, nego na geopolitiku. U toku kampanje Crne Gore za NATO i EU članstvo, došlo je do velikih pogoršanja političke i finansijske stabilnosti Jugoistočne Evrope, što se vidi u Turskoj, Grčkoj, Mađarskoj, odnedavno u Rumuniji, a na Balkanu u cjelini počevši sa Srbijom. Istovremeno, došlo je do gubitka političke kohezije unutar EU i pojava velikih podjela među vodećim zemljama Evrope. To su glavni događaji koji se odnose na cijeli evroatlantski svijet, ne samo Vašington. Moja pretpostavka je da će predsjednik Tramp (i većina Amerikanaca) čekati da vide rezultate francuskih i njemačkih izbora ove godine i rezultate prvih pregovora između Britanije i EU prije nego što nova administracija u Vašingtonu počne da artikuliše nove politike u vezi sa Evropom – ocjenjuje Đžekson.
Pod Trampovim vođstvom, ako se pogledaju glavni pokazatelji nacionalne ekonomije (stope zaposlenosti, rast BDP-a, kamatne stope, berze), SAD stoje dosta dobro, zapravo mnogo bolje, ocjenjuje Đžekson. Međutim, ističe on, rasprave o politici, bilo da je riječ o protekcionizmu, imigraciji ili Rusiji, izgledaju haotično.
– Ovo je posljedica napetosti koja ostaje od predsjedničkih izbora. Američki narod je nesumnjivo glasao za promjene, ali oni vjerovatno nijesu glasali za revoluciju ili, ako jesu, oni nijesu znali kakvu revoluciju su htjeli. Amerika je prilično konzervativna zemlja, a većina Amerikanaca ne voli brze i neočekivane društvene i institucionalne promjene. Čak i ako im se ne sviđa Obamacare, oni će se brinuti ukoliko predsjednik Tramp odbaci ovaj program bez nekog novog, koji će ga zamijeniti – kaže on.
Džekson poručuje da je zapravo suviše rano govoriti o ishodu politike Donalda Trampa.
– Mislim da je predsjednik Tramp počeo raspravu unutar Sjedinjenih Američkih Država na koju smo čekali zadnjih dvadeset pet godina. Sada kada je počelo, mi ćemo raspravljati o predsjednikovim idejama najmanje naredne četiri godine. Možemo samo da nagađamo kako će američki narod izaći iz ove rasprave i u kojem pravcu će se razvijati zemlja. Drugim riječima, to je prerano reći – zaključio je on.
Izvor: Pobjeda