Teorija o “kreditnoj zamci” sa Kinezima u vezi s gradnjom prve dionice auto-puta Bar – Boljare neodrživa je kada se pogleda međunarodna praksa u toj oblasti, kao i potpisani ugovori sa istom klauzulom u okruženju.
Sagovomici Dnevnih novina kažu da ova klauzula postoji u svim ugovorima koje Exim banka, kao i druge evropske banke, potpisuje sa državama.
Najbliži primjer za to je susjedna Srbija, koja je zaključila Ugovor o zajmu za finansiranje dionice autoputa Preljina – Požega, Ugovor o zajmu za izgradnju dionice auto-puta Obrenovac Ljig, Ugovor o zajmu za drugu fazu Kostolca B, Zakon o potvrđivanju Ugovora o zajmu za finansiranje projekta izgradnje toplovoda Obrenovac Novi Beograd, Ugovor o zajmu za izgradnju mosta Zemun Borca i brojne druge ugovore sa Exim bankom.
Osim toga, i u brojnim ugovorima sa bankama i međunarodnim institucijama Srbija je zaključila ugovore sa istom klauzulom o odricanju od imuniteta, a primjer za to je Zakon o potvrđivanju Ugovora o zajmu sa Bankom za obnovu i razvoj Savjeta Evrope.
I Hrvatska kao članica EU takođe potpisuje ugovore o zajmu sa klauzulom odricanja od imuniteta, kao što je Ugovor sa razvojnom bankom Vijeća Evrope za projekat finansiranja vodno-komunalne infrastrukture, i brojne druge.
lako je u svim pomenutim ugovorima, kako sa Exim bankom tako i sa određenim bankama i evropskim finansijskim institucijama, sadržano odricanje od imunuteta po osnovu suverenosti za vođenje i ishod eventualnih arbitražnih odluka, nikada niko nije konstatovao da će Srbija ili bilo koja druga država ostati bez dijela svoje teritorije kao što se može čuti ovih dana, pa čak i iz medija država koje su potpisivale iste uslove.
Dakle, potpuno je jasno da klauzula koju Cma Gora ima u ugovoru ne predstavlja nikakvu novinu.
Kada se sa državom posluje na međunarodnom tržištu, ona se tretira kao komercijalni akter. To važi i kod zaduživanja kod kineskih banaka, kao i kod zapadnih. Druga je činjenica da Kina apsolutno nema nikakvu praksu preuzimanja teritorije drugih država radi isplate duga. Iako se kao primjer navodi Šri Lanka, da je, navodno, zbog naraslog duga prema Kini bila natjerana da kineskim kompanijama bez naknade na upravljanje da 85 odsto svoje luke Hambantota na 99 godina. Kako je istakao Danilo Burzanović, magistrand međunarodnih odnosa na Univezitetu u Ljubljani, prema studiji britanskog tink tenka Chatham House, Šri Lanka je nije dala na upravljanje kineskoj kompaniji svoju luku da bi nekako otplatila kineski dug nego kako bi otplatila dug prema zapadnim bankama. To takođe nije odrađeno bez naknade, nego je po cijeni od 973 miliona američkih dolara.
Tako da je narativ o kreditnoj zamci zapravo jedna fikcija.