Četvrtak, 16 Maja, 2024
Rubrika:

Važan dan za crnogorsku kinematografiju: Popović poklonio originalni scenario filma “Vaskresenja ne biva bez smrti”

Originalni scenario je slučajno pronašao Zlatko Popović u arhivi svog oca Đorđa, najstarijeg sina Vladimira Popovića, a kinoteci ga je predao Vladislav Vanja Popović, takođe, unuk našeg prvog sineaste

Vladislav Vanja Popović poklonio je Crnogorskoj kinoteci originalni scenario i knjigu snimanja najstarijeg crnogorskog i jugoslovenskog dugometražnog igranog filma “Vaskresenja ne biva bez smrti”.

Vladislav Vanja Popović u Crnogorskoj kinoteci

Portal Aktuelno objavljuje prvi ovaj izuzetno značajan događaj za crnogorsku kinematografiju, jer se dugo smatralo da su originalni scenario i knjiga snimanja nepovratno izgubljeni!

Podsjetimo, film “Vaskresenja ne biva bez smrti” snimljen je u Italiji 1922. godine. Scenario je napisao Vladimir Popović, ministar u crnogorskoj vladi u egzilu.

Originalni scenario je slučajno pronašao Zlatko Popović u arhivi svog oca Đorđa, najstarijeg sina Vladimira Popovića, a kinoteci ga je predao Vladislav Vanja Popović, takođe, unuk našeg prvog sineaste.

Kuriozitet je i podatak da je Vladimirova kćerka Lidija, koja u filmu glumi glavnu žensku ulogu u djetinjstvu, još uvijek živa i zdrava, ima ravno 104 godine i potvrđeno je najstarija živa filmska glumica u svijetu!

Film “Vaskresenja ne biva bez smrti” nastao je u namjeri da se utiče na evropsko javno mnjenje kako bi se izmijenila odluka o poništenju državnosti Crne Gore i njenom bezuslovnom pripajanju Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Antička drama dva brata (Jakše i Pavla), koji će se, razdvojeni u djetinjstvu, naći na suprotstavljenim stranama u ratu, tragična ljubav mlade Milene, i priča o đeneralu Vešoviću (koji je istorijska ličnost i jedan od vođa komitskog pokreta u Crnoj Gori), završavaju se svojevrsnom apoteozom slobodne Crne Gore.

Zbog političkih i drugih razloga film je dugo vremena bio potpuno zaboravljen, a smatra se da je najvećim dijelom izgubljen.

U bivšoj Jugoslaviji se za njega prvi put čulo tek 1973. zahvaljujući filmskom istoričaru Ratku Đuroviću.

Do 1995. su Jugoslovenska kinoteka u Beogradu i druge institucije uspjele rekonstruirati oko 30 minuta materijala u verziju koja se otada prigodno prikazuje na programu RTCG i na raznim filmskim festivalima.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve