Fond za zdravstveno osiguranje diskriminiše pacijente koji imaju dijabetes tip jedan, jer namjeravaju da obezbijede besplatne senzore onima koji nose isulinske pumpe, a oni koji ne nose, ne mogu da dobiju savremenu tehnologiju koja bi im 24 sata mjerila nivo šećera u krvi.
To je saopštila predsjednica Udruženja Dijabetes ekipa – DOB Lejla Martinović, ističući da traže pravo da svi pacijenti dobiju besplatno senzore.
Nedavno se na sjednici skupštinskog odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje polemisalo o peticiji koju je pokrenula Martinović i koju je potpisalo više od 6.000 građana, tražeći da se svim pacijentima omogući da koriste senzore, a ne samo onima do 26 godina. Tada je na sjednici saopšteno da ove godine neće biti omogućeno svim pacijentima koji imaju dijabetes tip jedan da besplatno dobijaju senzore koji bi im 24 sata mjerili nivo šećera u krvi i tako ih preventivno sačuvali od zdravstvenih komplikacija. Predstavnici vlasti su rekli da se to pravo može proširiti, ali samo na one koji koriste insulinske pumpe i na osobe s invaliditetom, jer nemaju novca za sve.
Tada je direktor Fonda Vuk Kadić rekao da njihova istraživanja pokazuje da je svaki četvrti osiguranik, koji koristi insulin, preko Fonda podigao više od maksimalne doze insulina koja mu je potrebna za mjesečnu terapiju. Rekao je da to znači da dolazi do zloupotreba, da su pacijenti nemarni i da za vrijeme slava i Nove godine uvode sebe u neku vrstu povećanog nivoa šećera u krvi, a onda im senzor služi da ga prate i onda povećavaju nivo insulina.
– Ako je neko na pumpi, to se neće desiti. Imamo opravdanje zašto vezujemo pumpu i senzore – kazao je on tada.
Martinović kaže da se trenutno nalaze u fazi mijenjanja Pravilnika o medicinskim pomagalima gdje su im ,,na kašičicu“ dali senzore za sve adultne pacijente koji su trenutno na insulinskoj terapiji sa insulinskom pumpom.
– Senzor i insulinska pumpa su aparatići koji se apliciraju na naše tijelo i omogućavaju nam lakši život sa dijabetesom. Međutim, to su, ipak, strana tijela i nijesu svi pacijenti otvoreni ka ovom načinu liječenja, nijesu potecijalni kandidati i ne trebaju da budu razlog da se ovako nešto uskraćuje svima onima koji bi sve dali da imaju pristup ovoj savremenoj tehnologiji koja je zadnjih deset godina u razvijenim zemljama postala redovan dio terapije – rekla je ona.
Negoduje što na besplatne senzore nemaju pravo svi pacijenti, njih 2.700, koji se, kako navodi, bodu od šest do osam puta dnevno radi kapilarne provjere nivoa glikemije, plus najmanje četiri puta dnevno primaju insulin ako su na multiinjektivnoj terapiji sa inzulinskim penovima.
– Kao što sam navela u tekstu peticije, to je u toku godine 2.190 uboda radi provjere nivoa glikemije iz krvi plus 1.460 uboda za apliciranje inzulina. Korišćenjem senzora na godišnjem nivou ne samo da te ubode za praćenje glikemije smanjujemo na nekih 36, već ostvarujemo bolju i stabilniju samokontrolu, pravilnu aplikaciju insulinske terapije, pravilnu ishranu i sprovođenje sportskih aktivnosti, lakše obavljane posla na radnom mjestu, kao vozači sigurnije ucešće u saobraćaju, a pogotovo prevenciju svih lokalnih i akutnih komplikacija koje donosi dijabetes i koja našu državu košta jako puno novca – rekla je Martinović.
Dodaje da su na novoj promjeni Pravilnika zahvalni samo u slučaju ako senzori sa trazmiterom budu prepisani i uručeni pacijentu koji je korisnik insulinske pumpe, a nikako refundacijom i doplatom.
Kaže i da po Pravilniku pacijenti nemaju dovoljno trakica za glukometre jer im je dato od 25 do 100 trakica mjesečno, a njima je potrebno 240 trakica.
Ministar zdravlja Vojislav Šimun kazao je nedavno da treba da budu strpljivi. Njihovi podaci, kako je rekao, pokazuju da je potencijalni broj pacijenata iznad 26 godina od 2.200 do 2.700. Zbog znatnih finansijskih uticaja ne bi mogli sada da usvoje ono što se traži. Ministar je rekao da, kada bi primijenili ono što se zahtijeva peticijom, to bi koštalo i do pet miliona eura, a ukupni budžet za medicinska pomagala, iz kojeg se izdvaja i za senzore, iznosi tri miliona.
Mogu, kako je istakao, da, bez obzira na starosnu dob, prošire obim prava i uključe one kojima je ovakav vid usluge najpotrebniji, te da tu spadaju oni koji su na insulinskim pumpama. Takvih je 67 pacijenata i državu bi to koštalo oko 150.000 eura. Ministar je rekao da mogu da uključe i osobe s invaliditetom, ističući da ih nema mnogo, ali da nemaju još konkretne podatke.
Martinović je saopštila da pita zbog čega svi pacijenti nemaju pravo na što lakši i normalniji život i ko u Crnoj Gori ima pravo da im to uskrati.