piše: Željko Vukmirović
Od svih nalaza u izvještaju Evropske komisije oduvijek su oni o borbi protiv korupcije bili najinteresantniji. Ukratko, EK bi konstatovala napredak, a onda izražavala zabrinutost.
I ta im je dobra. Para im vrijedi.
Tek, kad se sve sabere, a ovaj termin zaista ne može biti slučajan, regionalni učinak birokrata iz Brisela se ponajbolje prepoznaje u kalkulativnom odnosu prema Miloradu Dodiku kojeg je za svog mandata pokazao upravo komesar za proširenje Johanes Kan. I savršeno se slaže sa iskazanom činovničkom nemoći. Skoro do mjere lobiranja za premijera.
Jeste, baš onog Dodika koji i danas iscrtava mape na Balkanu, svako malo spočitava Crnoj Gori odnos prema srpskom stanovništvu, kao i da u Crnoj Gori postoji “identitetski genocid” nad Srbima. Valjda čovjek zna šta priča i valjda se razumije u genocid, ko zna…A razumije se i u to da Krim pripada Rusiji. I da oko toga nema pogađanja. Možda samo sabiranja.
Nema tu mnogo tajni.
Komesar EU za proširenje Johanes Han je, moglo bi se reći, u odrađivanju mandata samo prepoznao voljnost za ostvarivanje interesa. I neostvarivanje bilo čega drugog. I dobro Dodiku, dobro Hanu.
Stvar sabiranja, ništa naročito.