Nevjerovatno, da u 21. vijeku, kako ih nazivamo “medicinske vlasti”, potpomognute granskim sindikatima, kako vole da kažu “medicinskih radnika”, ne shvataju značaj tehnike, tj. biomedicinskog, kliničkog i informacionog inžinjeringa za razvoj medicine, kazao je profesor medicinske elektronike i informatike na UCG i Predsjednik Crnogorske Asocijacije za Nove Tehnologije (MANT), Radovan Stojanović.
Kako je naveo, u zadnjim decenijama, medicina je isključivo napredovala zahvaljujući tehnici, ne klinici ili predklinici, niti rezultatima medicinskih istraživanjima, koja se sa rezultatima završavaju 60-tih, 70-tih godina prošlog vijeka.
“To je jasno i najvećem laiku, a ne stručnjacima (savremeno ekspertima), koji pretenduju da se bave medicinom. Šta može današnja medicina bez tehnike? Ništa. Čak se pretvorila u puko čitanje-reprodukciju rezultata dobivenih upotrebom raznovrsnih instrumenata. Ćak se kliničari, dijagnostičari ili terapeuti ne usudjuju da daju adekvatno mišljenje, koliko su upućeni u tajne medicinske struke i koliko vladaju medicinskom naukom, već rezultate navode u taksativnom obliku. Ne treba napominjati da je inženjer-ljekar najtraženija profesija poslednjih decenija u Americi, Evropi, Japanu i savremenom svijetu”, istakao je Stojanović.
Instrumente su, kako je dodao, konstruisali i razvili isključivo inženjeri u oblasti cjelokupne medicine uključujući, biohemiju, farmaciju, rehabilitaciju, radiologiju, internu medicinu, medicinsku informatiku itd..
“Doprinos inženjera i tehnike u zdravlju je nemjerljiv. Kako to da ljekar provodi 90% svoga vremena na računaru, ili čitajući sa instumenata, a da ne priznaje struku koja je to napravila? Kako to da je prvi korak upućivanje dijagnostiku, bilo da se radi o PCR, biohemiji ili imidzingu, a ne priznaju se oni koji su konstruisali i napravili te uredjaje i koji ih održavaju? Kako to da su u vrijeme Covida, jedino značajne rezultate dale informacione tehnologije, statistika, da ih “medicinske vlasti” obilato koriste i sa njima manipulišu, a da ne priznaju doprinos onih koji su to napravili”, kazao je on.
Prema njegovim riječima, za sve gore navedeno, odgovor je veoma jednostavan, elementarna nestručnost i neupućenost naših kreatora medicinske politike i sindikalnih predstavnika.
“Takve stvari se ne mogu desiti ni u Africi, a u Crnoj Gori se desi da dodatno povećanje po granskom kolektivnom ugovoru ne obuhvata medicinsko osoblje koje se bavi medicinskom tehnikom, instrumentacijom i informatikom. Po meni, oni su na prvoj liniji fronta u borbi, pa i protiv Covida. Naravno, i ostale profesije koje se bave medicinom treba da budu obuhvaćene dodatnim povećanjem, ekonomija, računovodstvo, higijena itd…jer se savremena medicina može posmatrati samo u integralnom kontekstu. Sve ostalo je amaterizam”, kazao je Stojanović.
Kao neko ko je sa svojim saradnicima uveo pojam medicinskog inženjeringa u Crnoj Gori, koji predsjedva katedrom za medicinsku elektroniku na ETF-u, Stojanović ističe da ne može shvatiti takvu logiku.
“A, naročito ne, jer sam puno saradjujem sa kliničarima i znam kako oni cijene naš doprinos. Da biste napravili medicinski instrument za odredjenu medicinsku granu, morate je znati, ako ne više, barem kao odgovarajući ljekar”, kazao je on.
Stoga, zaključujke stojsnović, “ako su informacije mojih kolega biomedicinskih inženjera sa terena tačne, tu NEPRAVDU treba, bez odlaganja, ispraviti ili ćemo biti prinudjeni da obavijestimo svetske institucije o našem fenomenu”..