Svakodnevno slušamo laži o Crnoj Gori, falsifikuju nam istoriju, zatiru crnogorski identitet i posebnosti… Mi smo jedini narod u svijetu kojem se neko drzne da kaže da nijesmo to što jesmo, da ne govorimo jezikom kojim govorimo, da nemamo ime koje imamo i da pripadamo nečemu drugom, a da mi to zapravo ne znamo. Nema takvog primjera. To treba znati, na razobličavanju tih stvari insistirati, jer smo suočeni sa očiglednim klerofašističkim, neprijateljskim nasrtajima na jedan narod i jednu državu i ne smijemo da ustuknemo. Nemamo na to pravo, kaže u intervjuu Vikend novinama Željko Sošić, umjetnički direktor Crnogorskog narodnog pozorišta, autor serije Božićni ustanak, i autor i scenarista novog projekta Rovačka republika, posvećenog tragičnim događajima nakon 1918. godine.
Sošić ističe da je svjestan da će ekranizacija događaja iz tog perioda i teških zločina nad crnogorskim narodom, izazvati različite komentare, ali nema dilemu da istina o toj patnji mora biti dostupna javnosti. Ne samo da bi se znalo što je radila srpska okupatorska vojska, nego i da bi se objasnilo ono što se danas radi Crnoj Gori.
“Odlično sam upoznat sa time šta su ideološki preci ovih koji danas udaraju u temelje Crne Gore radili, govorili, pisali, i na šta su sve bili spremni. Zato, ne da nisam iznenađen najnovijim dešavanjima, nego sam nešto ovakvo i očekivao. Sada je odgovornost na institucijama, da svi ozbiljno shvate o čemu se rade i ne potcijene ogromnu moć propagande”, naglašava Sošić.
Krećete u realizaciju projekta Rovačka republika, kojeg ste ranije najavljivali. Riječ je o izuzetno bolnom periodu crnogorske istorije…
SOŠIĆ: Rovačka republika je logičan nastavak priče o događajima koji su uslijedili nakon Podgoričke skupštine, Božićnog ustanka. Radeći na seriji Božićni ustanak, upoznajući se sa istorijskim činjenicama, neizbježno je bilo da se upoznam i sa onim što je uslijedilo i znao sam da je nastavak ove priče neminovan, da je značaj događaja nakon 1918. godine takav da se ne smiju gurati pod tepih i zaboraviti. To što se sada u ovom vremenu govori o tom periodu posljedica je istorijskih okolnosti. Prvo smo bili okupirani od 1918. do 1941. godine i sva istina o tom periodu je fabrikovana i plasirana onako kako je to odgovaralo pobjedničkoj strani. A to je bila strana koju je personifikovala dinastija Karađorđevića i Kraljevina Srbija. Potom je uslijedila narodno oslobodilačka borba, pa socijalističko komunistički režim, bratstvo i jedinstvo. period u kojem su sve bolne teme bile po strani, kako se ne bi provocirali sukobi među narodima.
Ali, istina je ostala.
SOŠIĆ: Tako je. Istina o toj patnji krila se u narodu i postala dio našeg bića i našeg gena. Sjećam se jednog događaja sa pres konferencije na kojoj sam govorio povodom serije Božićni ustanak, kada mi je prišao jedan čovjek u malo poznijim godinama i rekao da je pažljivo pratio seriju, ali da je nezadovoljan, jer nije prikazala ono što je bilo glavno obilježje tog vremena, nije prikazala zločine. Predstavio mi se kao Bulatović iz Rovaca i rekao:”Da li si čuo za onu ženu kojoj su stavili mačku ispod suknje, vezali suknju, i onda udarali mačku dok joj nije rastrgla utrobu”. Rekao da sam mu da sam čuo i čitao o tom slučaju, a on mi je odgovorio: “To je bila moja rođena baba”
Užasno… Nažalost, ima takvih primjera.
SOŠIĆ: Mnogo je svjedočanstava o toj patnji i o tim zločinima bez premca. I zločini se čak mogu klasifikovati po brutalnosti, ciljevima koje imaju, načinima na koji se izvode. Brutalnost zločina nad familijom Zvicer, nad komitama, nad Rovčanima, nije zapamćena u mučnoj i stradalničkoj crnogorskoj istoriji.
Kažete da Vas je borba Rovčana posebno fascinirala?
SOŠIĆ: Rovca su sebe proglasila slobodnom teritorijom u trenutku kada je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca već uveliko bila formirana. Dakle, jasno poručuju da nijesu dio te novostvorene tvorevine i da priznaju isključivo vlast kralja Nikole Prvog Petrovića i crnogorske vlade. Nakon genocidnog sloma Rovačke republike, slijedi komitsko vojevanje. To su bili borci za slobodu i nezavisnost Crne Gore, koji su u toj borbi istrajavali uprkos tome što su bili gonjeni kao zvijeri i što su nakon Nikoline smrti bili svjesni da je to slom svake nade da će se Crna Gora vratiti kao nezavisna država. Zato su možda oni najveći crnogorski junaci jer su se borili u izgubljenoj bici, a istrajavali i davali živote za ideju slobodne i nezavisne Crne Gore. Oni moraju postati naši nacionalni heroji, svjetionici naše slobode kao što su bili Nikac od Rovina, Veliki vojvoda Mirko Petrović, kapetan Đuro Drašković, Sava Kovačević… Ta vrsta dostojanstva i hrabrosti, nepokornosti, odlučnosti i spremno sti na žrtvovanje ., tu je suština crnogorskog duha i crnogorske borbe za slobodu po kojoj smo bili poznati u čitavom svijetu.
U kojoj je fazi projekat Rovačke republike?
SOŠIĆ: Kompletno istraživanje je završeno, scenario je napisan i slijedi realizacija kad se steknu produkcijski uslovi. Situacija sa pandemijom COVID-19 poremetila je sve planove, ne samo u filmskoj industriji. Rovačka republika biće i film i serija. Nadam se da možemo završiti snimanje u narednih pola godine. Radi se, zaista, o velikom i izuzetno složenom projektu.
Serija Božićni ustanak izazvala je veliko interesovanje. S obzirom da će novi projekat obuhvatiti događaje koji su izuzetno bolni, jeste li spremni na moguće reakcije nakon emitovanja filma i serije?
SOŠIĆ: Apsolutno. Prije svega, siguran sam u svoje časne namjere i u istinitost ovoga na čemu radimo. Siguran sam, takođe, da su to teme koje se moraju obrađivati i da se mora naći način da budu dostupne javnosti. Svjestan sam da su okolnosti u Crnoj Gori baš u ovom periodu takve da je atmosfera dovedena do usijanja, ali sam isto tako svjestan da je ta atmosfera u kojoj živimo provocirana sa strane i iznutra organizacijama poput Srpske crkve i političkih partija kojima odgovara nestabilnost i koje su u svakom svom elementu djelovanja usmjereni na negaciju Crne Gore, na vrijeđanje i poništavanje Crne Gore kao države, zaustavljanje očiglednog civilizacijskog napretka našeg društva, falsifikovanja crnogorske istorije… Svakog dana slušamo brutalne laži. Međutim, mi ne smijemo da ustuknemo pred očiglednim neprijateljskim, zločinačkim, fašističkim nasrtajima na jedan narod i na jednu državu. Mi smo svoji na svome, ovo je naša država.
Hoćemo li pokleknuti?
SOŠIĆ: Naravno da nećemo. Crna Gora je odolijevala i mnogo većim izazovima u mnogo gorim prilikama nego danas, kada smo u najboljoj situaciji u svojoj istoriji. Nikada Crna Gora nije bila jača, nikada nije imala veći međunarodni značaj, nikada nije imala toliko saveznika.
I nikada nije imala takvu stabilnost. Prema tome, nema povlačenja pred prijetnjama koje su očigledne i svakodnevne. Nemamo na to pravo.
Jeste li kao mladi čovjek iznenađeni mržnjom dijela građana prema Crnoj Gori, litijama, mladim ljudima na litijama?
SOŠIĆ: Nažalost, nijesam iznenađen. Ja sam odlično upoznat sa tim šta su ideološki preci ovih koji to danas rade Crnoj Gori, radili, govorili, pisali, i na šta su sve bili spremni. Ne da nisam iznenađen, nego sam nešto ovakvo i očekivao. Šta drugo očekivati od čovjeka koji sebe predstavlja nasljednikom trona Svetog Petra Cetinjskog, a zapravo je okupator tog trona.
Kako se boriti protiv tolike količine laži, podmetanja, falsifikata?
SOŠIĆ: Boriti se moramo. Mi smo dugo bili u defetističkoj poziciji, u poziciji nemoći u odnosu na tu propagandu. Nismo se na pravi način borili, mi se ni danas ne borimo na pravi način.
Na šta mislite?
SOŠIĆ: Mislim na to da se svako u svojoj oblasti djelovanja treba pozabaviti situacijom u kojoj se Crna Gora nalazi. Ne možemo se u svojim institucijama, počev od kulture, pa medija i dalje, praviti kao da se ništa ne dešava. Nikako ne treba potcjenjivati ogromnu moć propagande kojoj smo izloženi.
Kako gledate na propagandu SPC i vjerovanje dijela građana u ono što im sveštena lica serviraju?
SOŠIĆ: Činjenica je da je jedan dio ljudi zaveden tom propagandom koja zloupotrebljava jedno od najintimnijih ljudskih osjećanja, a to je pripadnost vjeri. Ta manipulacija je veoma opasna. Jer, riječi crkvenih poglavara se ne preispituju. Vjerovanje nije mišljenje. Tako da ako neki pop kaže da je jedan političar satana, vjernici po prirodi stvari ne preispituju da li je to tako ili nije, oni u to vjeruju. To popovima daje veliku moć manipulisanja koju koriste u svojoj borbi da zadrže imovinu koja je oteta Crnoj Gori i nastave sa svojom vjekovnom misijom okupacije i zatiranja Crne Gore i Crnogoraca.
Istina mora izaći na vidjelo i to je odgovornost institucija
Stalno insistirate na širenju znanja…
SOŠIĆ: Insistiram zato što je to jedini način da se odupremo lažima i manipulaciji. Kad bi oni koji danas bespogovorno slušaju popove znali i da su Sveti Vasilije i Sveti Petar Cetinjski crnogorski sveci, da su se nakon Podgoričke skupštine bjelaši, po nalogu srpske okupatorske vojske, zaletjeli da zapale ćivote ta dva sveca koji su povezani isključivo sa crnogorskim narodom, tradicijom i baštinom, kad bi znali da je u Ustavu knjaževine Crne Gore pisalo da je Crnogorska crkva autokefalna… ne bi vjerovali u današnje brutalne podvale i izmišljotine. Zato se istina mora stalno iznositi na vidjelo, zato institucije moraju preuzimati odgovornost da ta istina izbije na vidjelo, zato se mora širiti znanje, jer to je jedini način da se možemo boriti protiv svega ovoga.
Gdje je tu uloga nacionalnog pozorišta?
SOŠIĆ: CNP kao nacionalni teatar ima emancipatorsku ulogu, ali i ulogu koja mu je namijenjena Zakonom o pozorišnoj djelatnosti, Zakonom o kulturi, a to je da na svojim scenama, osim crnogorske, njeguje i promoviše i svjetsku kulturnu, književnu i umjetničku baštinu. U tom smislu, mi smo u prethodnom periodu radili klasike Šekspirovog Hamleta, Čehovljevog Ivanova, Beketov “Čekajući Godoa”, kao i Pučinijevu operu “Boemi”. U narednim mjesecima, kao i tokom čitave sljedeće godine posvetićemo se crnogorskoj literaturi, našoj književnoj baštini i savremenoj dramskoj literaturi. Radićemo neke izuzetno značajne projekte, i to prvi put.
ROMAN “ZALOGA” I ŽIVOT ADMIRALA BAROVIĆA, NOVI PROJEKTI CNP
Najavljujete nove projekte zasnovane na crnogorskoj kniževnoj baštini i događajima iz naše novije istorije… O čemu se radi?
SOŠIĆ: Pripremamo dva izuzetno značajna projekta predstavu po dramatizaciji jednog od najznačajnijih crnogorskih romana “Zaloga” Vladimira Mijuškovića, kao i predstavu o jednoj istorijskoj ličnosti iz naše bliske prošlosti, čiji herojski čin predstavlja ne samo suštinu crnogorskog vojničkog, ratničkog duha, crnogorskog čojstva i hrabrosti, nego i čin koji je duboko human i duboko antiratni. Pa da otkrijem radićemo predstavu o životu admirala Barovića koji je izvršio samoubistvo, odbijajući da učestvuje u ratu i bombarduje hrvatske primorske gradove, sa obrazloženjem da Crnogorci nikada nisu napadali narod koji im nikada ništa nije uradio.
Prošlo je nešto više od godine od kako ste na poziciji umjetničkog direktora CNP. Jeste li zadovoljni onim što ste do sada uradili?
SOŠIĆ: Jedna godina je prilično kratak period za ovakve poslove, ali radili smo posvećeno i ambiciozno.Trasirali smo put kojim CNP treba da ide, to je put ka internacionalizaciji i pozicioniranju našeg pozorišta u evropskim okvirima. Realizujemo projekte koji su kapitalni ne samo po produkcijskom nego i estetskom standardu. Pomenuću predstave Hamlet, Čekajući Godoa i predstavu Ivanov koja je rađena u režiji najznačajnijeg reditelja koji je ikad radio u CNP-u Andrija Zoldaka. Za tu predstavu dobili smo pozive sa sedam međunarodnih festivala. Ivanov je umjetničko hodočašće i prekretnička predstava u radu CNP koja uspostavlja nove standarde u promišljanju pozorišta ne samo u CG, nego i u regionu. Realizovali smo jedan od najvećih projekata u istoriji nacionalnog teatra opersku predstavu Boemi, za koju je interesovanje bilo toliko da su sve karte bile rasprodate i mjesec prije nastupa i za koju smo dobili relevantne ocjene da se radi o najboljoj operskoj produkciji u ovom dijelu Evrope.
Sa ponosom ističem i da smo poslije trideset godina proglasili i glumačke prvake Nacionalnog teatra. Paralelno smo radili na infrastrukturnim projektima renovirali scenu Studio, baletsku, kao i pres salu. Ove godine završavamo projekat kompletne rekonstrukcije i zamjene sistema grijanja i hlađenja u čitavoj zgradi, što je bio decenijski problem CNP.