Generalni direktor u Ministarstvu zdravlja, Aleksandar Sekulić reagovao je na izjavu epidemiologa Milka Joksimovića koji je saopštio da “danima čeka da kolege iz Institituta za javno zdravlje, koje sada nastupaju u medijima, pojasne kako se prikazuju aktivni, kako “oporavljeni” slučajevi, a kako se to radilo ranije”.
Reagovanje Sekulića prenosimo u cjelosti.
Zainteresovan molbom epidemiologa u Institutu za javno zdravlje Milka Joksimovića, da “moli sve, politiku političarima, ekonomiju ekonomistima, epidemiologiju epidemiolozima”, kao generalni direktor, koji je u Ministarstvu zdravlja odgovoran za procese upravljanja podacima koji se generišu u zdravstvenom sistemu, a dodatno i kao član Upravnog odbra Instituta za javno zdravlje, ja njega, epidemiologa, molim da mi upotpuni znanje o broju oporavljenih pacijenata zaraženih COVID-19 virusom, nakon 14 dana, i još nekim epidemiološkim činjenicama od početka ove pandemije.
Svakako bitno, da konkretno saopšti procenat pacijenata koje su epidemiolozi nakon 14 dana pozvali i produžili im status oboljelog od COVID-19? Ako je on u novom saznanju da je 14 dana, kod nehospitalizovanih pacijenata, nepouzdan rok za oporavak od virusa, Institut za javno zdravlje treba da obavijesti naučne krugove o tome i svakako upodobi svoje nacionalne procedure. Trajanje eventualnih bolesti koje su posledica virusa, a to već nije oblast epidemiologije, Ministarstvo zdravlja prati kroz druge grane medicine i uspostavljene protokole, a što nije relevantno za kumulativno analiziranje broja aktivno zaraženih COVID-19 virusom.
A sa druge strane, takođe da nas upozna, koliko je bilo slučajeva, u vremenu kada se nije znala dužina obolijevanja od COVID-19 virusa, da epidemiolozi nijesu fizički postizali da kontaktiraju oboljelog pacijenta nakon 14 dana? Ako je toga bilo, zašto, kao epidemiolog, nije javno od Vlade zahtijevao jačanje kapaciteta Instituta za javno zdravlje i ostatka zdravstvenog sistema?
Epidemiološki, zašto nije, kao ljekar pod zakletvom, upozorio prethodnu Vladu da ne smije da objavi lične i medicinske podatke njegovih pacijenata, jer je to protivno zakonima i etici?
Da li je, kada je Institut za javno zdravlje donio naredbu da se broj dnevno testiranih gradjana limitira i svede na nerazumnu i opasno malu brojku, podigao glas? Kao epidemiolog, da li je znao da to vodi sigurnom gubitku kontrole kretanja epidemije, pa dalje mogućoj eksploziji broja zarazenih i kolapsu zdravstvenog sistema?
Odgovori na ova pitanja su neophodni da bi njegov apel sagledali epidemioloski u cjelini, i bez politike.
Ti jadan nemaš pravo niti jednog epidemiologa koji godinu dana ne gledaju kuće ni porodice, ni da pomeneš a da to nije uz duboki naklon!