Ni četiri mjeseca nakon napada na Olju Lakić, „novinarku“ crne hronike Vijesti, nema pomaka u istrazi jer je, kako tvrde iz tog nezavisnog tabloida, u tekstu sa naslovom „Za tri mjeseca samo jedna istražna radnja“, tužiteljka Suzana Milić „uradila samo jednu istražnu radnju (12. jula) – saslušanje pisca i publiciste Šemsudina Šekija Radončića“.
Izgubljeni u svojim lažima, autori u istom tekstu kontradiktorno zaključuju da je ,,saslušano nekoliko očevidaca napada, Olja Lakić, dvoje novinara „Vijesti“, vještaci medicinske i balističke struke, više osoba koje su osuđivane ili bile osumnjičene za ranije napade na Lakićevu ili druge novinare, ali nije bilo nikakvih rezultata“.
Moralno i tržišno uništene ,,Vijesti“, naravno, prećutkuju da su u Tužilaštvu saslušali novinarku „Dnevnih novina“. I to, baš kao i Šekija Radončića, po odvratnoj i lažnoj prijavi Olje Lakić. I sada već smijenjenog urednika Mihaila Jovovića („unaprijeđen“ zbog urnisanja tiraža „Vijesti“, što mu pohlepni vlasnici tog reaktora laži i mržnje nijesu mogli oprostiti).
No, ono što je najvažnije, i zbog čega se autor ovih redova javno oglašava, jeste činjenica da „Vijesti“ u pomenutom tekstu, otkrivaju da je u Oljinu nogu pucano sa „razdaljine od oko 90 cm“ i da „zrno nikada nije nađeno“. Ne saopštavajući, pri tom, od koga su to saznali: od Olje, onoga ko je ukrao taj krunski dokaz, od ljudi iz kriminalnih klanova, gdje njihove pojedine „novinarke“ plivaju kao ribe u vodi, pa se onda nasuku, Tužilaštva, policije… Za pravo čudo, „Vijesti“ u ovom slučaju ne špekulišu zašto taj metak, odnosno taj krunski dokaz, nije pronađen i koji je neprijatelj nezavisnih novinara i medija mogao ukrasti taj krucijalni dokaz prije dolaska policije i forenzičara. Razlog tom netipičnom pisanju ,,Vijesti“ može biti i činjenica što je na mjesto događaja, dok je Olja još krvarila, bio suvlasnik ,,Vijesti“ Željko Ivanović.
Kako god bilo, u želji da dam lični doprinos u što hitnijem otkrivanju napadača na Olju Lakić, a u svojstvu poznatog novinara istraživača, javno pozivam Tužiteljku Suzanu Milić da istragu usmjeri i na okolnost krađe krunskog dokaza, te da naloži poligrafsko ispitivanje svih onih koji su se nalazili oko Olje Lakić u ključnom vremenskom intervalu: od pucnja u njenu nogu do dolaska policije. Pa, zašto ne, i nedodirljivu Oliveru Lakić i njenog direktora Željka Ivanovića, koji je sa Oljom čekao dolazak kola Hitne pomoći i policije. Ako se Šeki Radončić može saslušavati u Tužilaštvu zbog svog intervjua ,,Dnevnim novinama“, što ne bi i svi oni koji su bili u dometu krunskog dokaza. Da je Šeki Radončić kojim slučajem bio tamo, pod pritiskom medijske mafije ni Morača ga ne bi oprala, pa bi ga Tužilaštvo stavilo na žive muke da prizna da je baš on ukrao krunski dokaz.
Ne govorim napamet: mislim i da Ž. I. za takvo poligrafsko ispitivanje preporučuje i njegova radna biografija: zajedno sa svojim ortakom M. P. krao je dionice svojih kolega novinara, špekulisao na berzi, vodio duplo knjigovodstvo, utajivao porez, petljao sa rubljama… Mislim da bi bilo uputno da ovom prilikom ponovo pozovem na poligraf i Miodraga Perovića, ortaka Željka Rubljova. Kako bi na nadležnom mjestu odgovorili ko iz nesreća njihovih novinara finansijski profitira (oni ili bijedno plaćeni novinari); šta znaju o napadu na Olju Lakić; kako komentarišu činjenicu da je samo deset dana nakon Oljinog ranjavanja, druga novinarka ,,Vijesti“ Jelena Jovanović bila za stolom „škaljarca“ Miodraga Kruščića kada je on brutalno i smrtno izrešetan; što o tome nijesu blagovremeno obavijestili svoje čitaoce i javnost, i da li bi, da je ne daj bože, tom prilikom Jovanovićka ranjena i to prikazali kao neviđeni napad režima na nezavisno novinarstvo? Na kraju, ne bi zgoreg bilo da Ž. I. i M. P. nešto progovore i o tome što znaju o vezama svojih novinarki sa mafijom i saopšte da li ih, kao „svoje vojnike“, oni šalju na opasne zadatke. No, kako ne bih ugrozio nečiji život, predlažem da tokom takvog ispitivanja poligrafisti i poligrafisani nose pancirna odijela, jer od istine dvojice prodavaca laži nema poligrafa koji neće ekspodirati. Na kraju ću pokazati, na konkretnom primjeru, krah profesionalnih hajkača u pokušaju kriminalizacije Šekija Radončića i drugih boraca protiv medijske mafije, prije svega tužilaca i policajaca, a sve sa ciljem kako bi se povećao profit i podigla čitanost svojih propalih novina i portala:
Prvi tekst „Je li napad na Olju Lakić državni posao“, (8. 8. 2018) u kojem su ,,Vijesti“, kao i u narednim, hajkali i na Šekija Radončića imao je 2197 pregleda. Drugi „Zid ćutanja o slučaju Lakićeve“ (10. 8. 2018) 1421, treći „Bez pomaka 100 dana: Zabrinjavajući slučaj Lakićeve“ (16. 8. 2018) 1097 i četvrti ,,Za tri mjeseca samo jedna istražna radnja“ ( 8. 9. 2018) bijednih 770 pregleda. Što je, priznaćemo, poražavajuće za „najčitaniji portal u Crnoj Gori“ i propalu medijsku imperiju ,,Vijesti“.
izvor: Dnevne novine