za aktuelno.me
piše Željko Vukmirović
O tome koliko se piše i govori o Putinovoj sedmočasovnoj posjeti Srbiji mogao bi se steći utisak kako se tamo dogodio nekakav spektakl. Ipak, za naročitu ozbiljnost tim povodom, baš i nema puno mjesta.
Organizacija događaja je podrazumjevala raspoređene policijske straže od kojih je pošten narod zazirao, nosioce šubara i kokardi kao stvorene da se od njih zazire, blokirane gradske ulice od kojih je valjalo zazirati, a i objave u naročitim medijima o tome kako se na nebu iznad Beograda ukazao Putinov lik od kojih je, pretpostavljate, zaziranje itekako poželjno.
A onda se uz sve to ukazala i „crnogorska“ selekcija. Jeste, to su oni što se promovišu kao predstavnici Srba iz Crne Gore.
Blago rečeno klanjanje i podilaženje činovnicima u srpskoj vlasti, te malo po podu razmazanom od prenemaganja predsjedniku Srbije, a onda i ruskom gospodaru, od strane te birane „crnogorske“ selekcije ispostavilo se kao zaista rijetko viđena blamaža od koje je valjalo napraviti otklon, a vjerujem da pogađate i – zazirati u širokom luku.
Uz izjavu Milana Kneževića o tome kako su se on i Andrija Mandić u Crnu Goru vratili predsjedničkim avionom, kako dolikuje srpskim političarima iz Crne Gore.
Tačno tako. Vratili su se u najboljoj tradiciji svog postojanja. O tuđem trošku.
Uz napomenu, radi lakšeg prepoznavanja:
Potpišite se na patike…
Velikosrpski df je na platnom spisku srpskog diktatora aleksandra vucica.