piše: Željko Vukmirović
Kraj jedne ere upisan je u avgustu 2019. godine.
Zabrana pušenja u zatvorenom prostoru stupila je na snagu 14. 8. 2019. godine.
Nego, ima jedna druga stvar. Pričali mi ljudi. Valjda u sopstvenoj potrazi za nekim suvislim objašnjenjem, kako je sve ovo što nam se dešava počelo tako što su Dakićevci „spontano“ izašli na ulice. A pričali su mi i kako su Dakićevci u tom tadašnjem „zanosu“, a prolazeći pored Duvanskog kombinata, kada su vidjeli da im se kolege radnici iza te ograde neće pridružiti skandirali – „nećemo ga pušiti, nećemo ga pušiti“.
Iz Duvanskog su im uzvratili povicima – „oćete, oćete“.
Oko tog pušenja, a i popušenog, polemike traju do dana današnjeg.
Uz upotrebu svih raspoloživih pitanja – ko je, kome, kada, kako, zašto…
Upozorenja o štetnosti pušenja i posljedicama su stalna. Sve to pušači znaju. Samo su zadržali svoj izbor. Preuzimajući rizik. I mogu se smatrati jedinim u ovoj priči koji nemaju nikakav interes. Liše te kratke, petominutne uživancije.
Jer, još od početka 70-tih godina prošlog vijeka kada je farmaceutski lobi interesno ukapirao da može od te priče o štetnosti pušenja da zaradi ništa manje nego proizvođači duvana od pravljenja cigareta, traje i priča o uskraćivanju prostora za pušače.
Tek, eto nas ponovo na crti.
Pa, ko će kome? Mislim, interesno da uzvrati.
A šta ste vi mislili? Jel’ nešto u vezi pušenja?