Propaganda nadjačava istinu

Piše: Tijana Lopičić

Pravim pauzu. Ispijam svoju omiljenu kafu. Stiže mi viber poruka, koja kao hladan nož probada moje srce. Čitam je po drugi put, i shvatam, iznova, istinu, mitropolit Amfilohije i mrtav pobjeđuje.

Piše je mladić, osoba u ranim dvadesetim godinama, koji je lično upoznao mitropolita Amfilohija, i od tada, iako iz crnogorske porodice, od Crnogorca je postao Srbin i litijaš. Poruka je sljedećeg sadržaja: ,,Poštovana Tijana, ja moram priznati da su u vašoj knjizi 90% neoborive činjenice. Ja znam da je sve što govoriš istina, ali ja ne smijem to da priznam. Izvinjavam se što sam vam previše dosađivao.“

Iako uvijek kulturan, što je očigledno vaspitanje koje nosi iz svoje porodice, njegovi učestali pozivi i poruke mjesecima su prerasli u konstantno uznemiravanje, te sam pozvala njegove roditelje i objasnila da ću biti prinuđena da ga prijavim policiji, ako se nastavi. Obećali su da me neće više uznemiravati, ali je to, u manjoj mjeri, nastavljeno. Izostala je moja reakcija. Nijesam ga prijavila policiji, prijavljivala sam samo prijetnje po život, ne od ovog mladića, a koje je javni tužilac klasifikovao kao krivična djela.

Vjerovatno, neki nivo kritičkog promišljanja ga je intrigirao da prati moje objave. Nažalost, nedovoljan da ga izvuče iz kandži svetosavskih bogova u mantijama. Njegov um je u konfliktu, između propovijedanja budećeg sveca mitropolita Amfilohija i razuma koji signalizira da ova i ovakva Crkva Srbije nema dodirnih tačaka sa hrišćanstvom. Propaganda – strah od Boga, iznova nadjačava istinu.

No, dok vjernici kleče pred mantijama, a većina njih u mantijama je grešnija od pastve, znaju oni jako dobro da krše crkvene kanone. Možda hipotetički rečeno, smatraju i dovoljnom kaznom da mitropolit Amfilohije razbije zube svešteničkom pedofilu, te je pravda, i na Nebu i na Zemlji – zadovoljena. Voljela bih da među njima ima sveštenika, kao što su bili naši preci, koji su napisali svešteničku Rezoluciju 1945. godine, te ih jasno optužili da preko ove crkve sprovode velike srpske šovinističke ideje. Isti poziv, ali i dalje izostaje, je otkazivanje poslušnosti ovom đavolu, te borbi za našu omladinu.

Koliko je stanje alarmantno, vjernike/litijaše nije ni osvijestila činjenica da se protiv ove Crkve Srbije vodi sudski postupak za pedofiliju, za slučajeve koji se dešavali u crnogorskim manastirima. Ćutnja je samo znak njihovog prećutnog odobravanja. A tu… tu su nečija đeca stradala, a mogla su biti i njihova!

Nažalost, spisak ovih (ne)djela je podugačak. Nedavno su i preko kriminalnog klana nabavili 100 ,,kalašnjikova“. Dakle, svetosavski Bog umjesto molitve voli oružje. Sigurno da takav Bog ,,skače i od sreće“ kad vidi đecu kako na litijama nose majice sa slovom ,,Z“. Jadna đeca, zaluđenih roditelja, ne shvataju da slave ubistva nedužne đece – poput njih. Kako bi se ovi litijaški zaluđenici osjećali da neko proslavlja ubistva njihovih bližnjih, a to su upravo uradili i sa velikom tragedijom koja je zadesila Cetinje?!

I dok se oni ,,množe“, kao odraz vrijednosti čovjeka, jer bez đece mi to ne možemo biti, kako nas je edukovao potpredsjednik odlazeće vlade Joković, kojim ih to vrijednostima, zapravo, uče? Da mrze sopstveni narod? Da ne prihvataju multinacionalno i multikonfesionalno društvo? Da gledamo uznemiravajuće snimke poput onog gdje njihov istaknuti litijaš šutira dijete ispred Osnovne škole? Da postanu buduće ubice, koje će navodno da denacifikuju Balkan?! Neću ulaziti ni u nedjela bratstva ,,Tvrdoš“ i ,,Stupovi“ jer je njihov ,,božji“ član pri pljački oduzeo život u Nikšiću. Da, baš ovi, naoružani civili su crnogorski Cetinjski manastir branili od Crnogoraca.

Sve ovo danas su (ne)djela rukovodstva Crkve Srbije, stvorene tek 1920. godine. Ni Njegoš, niti Sveti Petar Cetinjski i njegovi prethodnici, nijesu bili vladike ove, slobodno mogu reći – sektaške crkve i paravojne organizacije koja sarađuje sa kriminalnim klanovima, nego autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve, koja je nelegalno i neligitimno ukinuta.

No, dok im i dalje Biblija naopako stoji, propagirajući šovinističku ideologiju svetosavlja baziranu na sintagmi – jedan narod jedne religije u jednoj državi, naša je građanska dužnost da pronađemo model sa kojim ćemo zaštititi omladinu da ne postaju žrtve kulturnog genocida, koji Crkva Srbije veoma uspješno decenijama sprovodi nad Crnogorcima. Zato, naša pravoslavna omladino: „Pokorite se, dakle, Bogu, a usprotivite se đavolu, i pobjeći će od vas!“ (Jakov 4.7.)