AVNOJ je izrastao u najviši organ vlasti u vrhovno predstavničko tijelo zakonodavne i izvršne vlasti u Jugoslaviji, dok je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije bio najviši izvršni i naredbodavni organ narodne vlasti.
Izbjegličkoj vladi u Londonu oduzeta su sva prava zakonite vlade, dok će pitanje kralja i
monarhije biti riješeno poslije oslobođenja na izborima. Formirano je Predsjedništvo AVNOJ-a, koje je obavljalo poslove između dva zasijedanja. Na čelu Predsjedništva nalazio se dr Ivan Ribar. Za potpredsjednike su izabrani: Moša Pijade, Antun Augustinčić, Josip Rus, Marko Vujačić, Dmitar Vlahov, a za sekretare su izabrani Rodoljub Čolaković i Radonja
Golubović. Za predsjednika NKOJ (partizanska vlada) izabran je Josip Broz Tito, koji
je bio i povjerenik za narodnu odbranu. Za potpredsjednika su izabrani Edvard Kardelj,
Vladislav Ribnikar (istovremeno je bio i povjerenik za informisanje) i Božidar Magovac.
Za vođenje spoljnjih poslova određen je Josip Smodlaka, za unutrašnje Vlado Zečević, za prosvjetu Edvard Kocbeg, za narodnu privredu Ivan Milutinović, za saobraćaj Sreten Žujović, za narodnu obnovu Todor Vujasinović, za socijalnu politiku dr Anton Kržišnik, za sudstvo Frane Frol, za ishranu Mile Peruničić, za građevine dr Rade Pribićević, za šume i rude Sulejman Filipović. Na prijedlog Moše Pijade Tito je dobio čin Maršala.
PREKRETNICA
Na kraju zasijedanja Tito je rekao: “Među najveće uspjehe koje su narodi Jugoslavije postigli u toku ovog oslobodilačkog rata, spadaju bez sumnje odluke Drugog zasijedanja. One znače čitavu prekretnicu u procesu ove oslobodilačke borbe. Udareni
su prvi temelji za izgradnju nove, srećnije Jugoslavije“.
Drugo zasijedanje AVNOJ-a potvrdilo je i ozakonilo cjelokupni prethodni razvitak državne
organizacije nove Jugoslavije. Savezničke vlade nijesu priznale odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a, ali ih nijesu ni osporile. Na savezničkoj konferenciji u Teheranu, (Staljin, Ruzvelt, Čerčil) krajem novembra 1943 došlo je do pune afirmacije NOP-a i priznanja NOVJ, kao značajnog faktora u borbi protiv fašizma.
Poslije Drugog zasijedanja AVNOJ-a u Jajcu, bilo je prijedloga da se nova država nazove Demokratska Federativna Jugoslavija (DFJ). To ime je dobila poslije međunarodnog
priznanja promjena izvršnenih u toku NOB-e, odnosno 7. marta 1945. godine, kada je obrazovana privremena vlada DFJ. Na temelju odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a
29. novembra 1945, definitivno je svrgnuta monarhija i proglašena Federativna
Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).
DRUGO I TREĆE ZASIJEDANJE ZAVNO CRNE GORE I BOKE
Na Drugom zasijedanju ZAVNO Crne Gore i Boke u Kolašinu (16. februar 1944), odlučeno
je da Vijeće kao predstavnik narodne volje prihvati sve Odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a
kojima je Crnoj Gori obezbijeđen ravnopravan status u jugoslovenskoj federaciji.
Priznanje crnogorske individualnosti dobilo je plebiscitarnu podršku, čime su odluke podgoričke skupštine iz 1918. obezvrijeđene i poništene.
Počelo je novo poglavlje u istoriji Crne Gore. Na svom trećem zasijedanju 14. i 15. jula 1944. godine u Kolašnu (prisustvovalo 150 vijećnika) ZAVNO CG i B prerasta u Crnogorsku antifašističku skupštinu narodnog oslobođenja (CASNO). CASNO se na ovom zasijedanju konstituiše u Vrhovno zakonodavno i izvršno tijelo. CASNO postaje vrhovni organ državne vlasti i državnog suvereniteta Crne Gore. Na ovom zasijedanju donesena je odluka da Crna
Gora ulazi u sastav zajedničke države Jugoslavije kao ravnopravna federalna jedinica. I
Boka je ušla u sastav Crne Gore kao njena regija. Narod „hoće takvu Crnu Goru u kojoj će
on sam odlučivati preko svojih slobodno izabranih narodnih predstavnika“ rekao je dr
Obren Blagojević podnoseći izvještaj o radu ZAVNO Crne Gore i Boke, između Drugog i
Trećeg zasijedanja.
autor: Slobodan SIMOVIĆ,izvor i foto: Pobjeda