Otac crnogorske geografije Kurt Hasert: “Ratoborni Kuči su po porijeklu rimokatolički Albanci”

Za aktuelno.me

Piše: Miroslav Ćosović

Petog novembra 1947. godine umro je Kurt Hasert – poznati njemački putopisac i geograf, jedan od istraživača koji su krajem XIX vijeka, u sklopu svojih knjiga i radova, značajan dio prostora posvetili Crnoj Gori. Kurt Hasert o Crnogorcima  Hasert je rođen 15. marta 1868. U Crnoj Gori je boravio u nekoliko navrata, a temeljna istraživanja na njenim prostorima počeo je 1891/92, ostvarivši niz značajnih radova – zapažanja o zemlji i ljudima, kao i priloge o fizičkoj geografiji Crne Gore, sa naročitim osvrtom na kras. Ostvario je niz vrijednih radova i iz oblasti kartografije, zbog čega ga mnogi smatraju ocem crnogorske kartografije i geografije. (Iz arhive lista “Pobjeda”)

HASERT BEZ OGRADA NAVODI DA SU KUČI ALBANSKOG PORIJEKLA

CID iz Podgorice i Izdavački centar Cetinje su 1995. objavili Hasertovu knjigu “Crna Gora, tom I, Putopisi”. Knjigu su sa njemačkog jezika preveli i priredili Danijel Vincek i Vukić Pulević.

U predgovoru knjige na strani 10 navedeno je da je Hasert pośetio Crnu Goru četiri puta – 1891, 1892, 1897. i 1900. godine.

Prilikom svog prvog boravka Hasert je u Crnoj Gori boravio 5 mjeseci i tada je obišao veći dio naše države. U septembru te 1891. godine, Hasert je bio u Kučima i o Kučkom plemenu je ovo zapisao: “Kuči se dijele na dva glavna stabla: Kuči Drekalovići i Kučka Krajina i po porijeklu su Albanci koji su svoj maternji jezik i većinu domaćih običaja ustupili korist crnogorskog jezika i običaja. Ipak većina je ostala vjerna rimokatoličkom vjerovanju i zbog toga ponekad dolaze u oštre sukobe sa strogo ortodoksnim Crnogorcima. Međusobne ženidbe sa Arnautima nijesu rijetkost.” (Kurt Hasert, “Crna Gora, tom I, Putopisi”, CID i Izdavački centar Cetinje,  1995, strana 235)

Hasert je i 1892. godine bio u Crnoj Gori i u Kučima, pa je slično zapisao: “Sljedeća moja posjeta bila je ratobornim Kučima, koji su po porijeklu rimokatolički Albanci, ali koji su se jezikom i običajima, djelimično i vjerovanjem okrenuli crnogorskom govoru, običajima i religiji. Miješani brakovi sa Arnautima nijesu ništa neobično, što, međutim, ne sprječava određene familije da bijesno među sobom ratuju, i dok je svugdje u Crnoj Gori krvna osveta suzbijena ona ovdje još uvijek nalazi svoje žrtve.” (ista knjiga, strana 337).

Hasert je i 1900. godine bio u Crnoj Gori i u Kučima. Tokom te pośete ovo je zabilježio: “Crnogorski granični stanovnici su Kuči. Oni gotovo bez izuzetka govore srpski i albanski. Jednoga, po imenu Veljo, kao poštenu dušu i dobrog poznavaoca terena, angažovali smo na određeno vrijeme za vodiča.” (ista knjiga strana 355).

Jezik je kao srpski, u Crnoj Gori nazvala elita, to je bio zvaničan naziv jezika u našooj državi od dolaska oca srpstva u Crnoj Gori Sima Sarajlije. Petar I Petrović svoj jezik nikad nije nazvao srpskim, npr Marko Miljanov, takođe nikad svoj slovenski jezik nije nazvao – srpski. Narod je naš jezik zvao “naški”, to potvrđuje i sami Hasert, koji je 1891. bio u jednoj gostionici u Šavniku, te je ovo zapisao: “Gostioničarka je na sve načine ubjeđivala mojega slugu, a željela je da i mene počasti pametnim razgovorom, pitajući da li razumijem “naški”. “Naški” zapravo znači “naš govor” i upotrjebljava se da označi srpski jezik te zemlje.” (ista knjiga, strana 143)

MNOGO ISTORIJSKIH DOKAZA DA SU KUČI PORIJEKLOM KATOLIČKI ALBANCI

I vojvoda Marko Miljanov je potvrdio Hasertove riječi da su svi Kuči krajem 19. vijeka znali albanski jezik, Na portalu ul-info postavljen je članak Marko Miljanov u Ulcinju: NASKI I ARBANASKI, evo ga:

“Vojvoda kučki Marko Miljanov boravio je u Ulcinju 1897. godine radi liječenja. Kako je zapisao narodni učitelj Mašan Pavićević, Miljanov je bio gost u nekim albanskim familijama u Novoj mahali koji su ga upitali kako to da on veoma dobro govori oba jezika.

“U mom se plemenu govori naški i arbanaški. Oni su oba moji. Osim toga, između mojega plemena i sjevernih arbanaških, nema granice. I ja i moji plemenici idemo slobodno kod njih i oni dolaze kod nas. Kada pođemo tamo, ja zborim arbanaški, a oni naški. Kad oni dođu kod nas, ja govorim arbanaški, a oni naški”, odgovorio je vojvoda”.”

Isti ovaj zapis Mašana Pavićevića predstavio je i Aleksandar Janinović u tekstu u Pobjedi, 31. decembra 2005. godine.

U oktobru prošle godine na portalu Luča, u članku “U knjizi iz 1614. godine, iz koje je citirao Rajko Radusinović stoji da su Kuči katolički Albanci” predstavio sam pisanje Kotoranina Mariana Bolice čiji zapis iz 1614. godine potpuno potvrđuje iskaz Kurta Haserta. Bolica prije više od 400 godina nije tvrdio da su Kuči porijeklom – već da jesu katolički Albanci.

Simo Milutinović Sarajlija u svojoj Istoriji Crne Gore koju je napisao 1835. godine kaže da je Kuče iz rimokatoličanstva u pravoslavlje preveo vladika Rufim Boljević, ovako piše: “Sveosvešteni mitropolit gospodin Rufim. Ovaj vladika je pravoslavnoj pobožnosti osobitu službu učinio i time ne malo Srbstvo probudio i potkrijepio, jer je povratio u istočno bogoslovlje (Pravoslavlje – prev) Kuče, Bratonožiće i Drekaloviće iz rimske vjere u koju su bili premamljeni od strane arbanaških popova, s kojima se graniče i orođavaju se, ali sada pametnije: po pouci i zakletvi toga istoga vladike uzimaju danas od njih (Albanaca – prev) žene, a njima svoje ne daju, te je uzaludna muka prapoganima, više nego propagatorima”. (portal Rastko)

Vladika Rufim Boljević o kome govori Simo Sarajlija bio je cetinjski mitropolit od 1662. do 1685. godine.

Sama riječ Kuč je albanska riječ, znači – crven. Takođe, korijen riječi Drekale (Drekalovići) je albanski, od muškog imena Ndre, to je kod Crnogoraca – Andrija. Našao sam na internetu da je postojao albanski pjesnik koji je umro 1937. godine, zvao se Ndre Mjeda.

Ima još ubjedljivih dokaza da su Kuči porijeklom Albanci, o tome neki drugi put.

Na kraju da napomenem, poslije decenija uraganske propagande protiv Albanaca, velika većina Kuča, Vasojevića, Moračana, Ceklinjana… krije da ta plemena imaju albansko porijeklo, što njihovi stari do prije 50-60 godina uopšte nijesu krili.

Autor ovoga članka je po muškoj liniji takođe Drekalović, moj predak je iz Cuca prije nekih 400 godina prešao u Male Cuce i od njega su Ćosovići, Roganovići, Stevovići, Bigovići, a od brata mog pretka su Tomanovići. Ovo je bilo vjekovno čvrsto predanje, koje su potvrdila savremena istraživanja genetskih haplogrupa. Jedan ogranak tih Drekalovića koji su selili u zapadnu Crnu Goru prije 400 godina, je naselio Grahovo i od njih su Bulajići, Vujačići i drugi.

Prema tome, i moj predak prije nekih 12 generacija bio je katolički Albanac, kao i preci Kuča, ljevorečkih Vasojevića, većeg dijela Ceklinjana, većeg dijela Moračana, dobrog dijela Bjelopavlića… Spoznaja koju imam još od rane mladosti kada sam saznao da sam porijeklom Drekalović, spoznaja da mi je predak prije 400 godina bio katolički Albanac, me čini – i spokojnim i ravnodušnim. Takav sam kakav sam i saznanje ko mi je bio predak prije 400, ili 1000 ili 2000 godina ne može me učiniti ni boljim ni gorim ni drugačijim. Ipak, drago mi je što je taj moj predak bio slobodan, naoružani čoek koji je došao iz Kuča, svi su mi preci bili slobodni i naoružani ljudi, a oružje je mogao da nosi samo slobodan čoek.

Crnogorac sam, jer mi niko nije bio kmet. Narodnost nam je crnogorska, jer su nam preci bili slobodni ljudi, a ne kmetovi.