Ograda od sramote

Piše: Slavko Mandić

Iz Srbije je na Cetinje stigao šleper. Ni prvi ni potonji. Ali ovaj je došao s posebnim tovarom sa posebnom namjenom. Donio je Cetinju ogradu koja treba da spriječi Cetinjane 05. septembra da se primaknu Cetinjskom manastiru. Iza nje će biti uredno raspoređeni kordoni policije, a iza ovih, u domu Svetoga Petra, biće bog te pita ko još. Slijedeći tekovine kojima se Srpska pravoslavna crkva ponosi vrijeđajući Crnu Goru i njene istorijske i kulturne vrijednosti još od 1920. godine, nije teško pogoditi ko će sve biti sa specijalnom pozivnicom i koji opis radnih zadataka im je po sistematizaciji za ovu priliku određen.

Ograda, kao prva prepreka Crnogorcima, a biće ih bez sumnje još, donešena je direktno iz Srbije, jer se našim ogradama, oličenim prvenstveno u predstavnicima vlasti, izgleda u SPC ne vjeruje dovoljno. Ali nije ni to jedini cilj naručilaca ove sramote. Ograda treba da simbolizuje nemoć Crnogoraca da u svom gradu slobodno dišu, da se kreću i bogu mole u svojim svetinjama i svom manastiru.

Dok se sve ovo Crnoj Gori čini, domaća vlast, ruku pod ruku sa onom beogradskom, popovskom i klerosvjetovnom kombinacijom nečastivosti prema Crnogorcima i Crnoj Gori, nastoji i po cijenu međuetničkih sukoba, najblaže rečeno, da udovolji hiru Jovana Mićovića, kojega ne interesuju životi svojih Srba a kamoli Crnogoraca koje ne priznaje. Po svaku cijenu on mora na tron Svetoga Petra, iako i lično zna da je nedostojan za tako nešto. Pop bi to i po cijenu krvi. Pa kako se tu slažu religija pravoslavna, blagost i oprost grjehova, kad ih je prepun onaj koji bi trebao da ih daje? Nikako, svakome je jasno.

Ograda nije stigla sama od sebe. Neko je kazao da može, i ona je šleperima stigla. Niko nije kazao istovaruj uz zidine Manastira, ali su je radnici uredno posložili, dok ne dođu oni drugi koji po nacrima zabrane kretanja Crnogorcima, treba da ih postave u nizu. Razumije se, došli su mešti iz Srbije, da ne bude greške. I sve pred nosem Cetinjana.
Ako im je vlast državna kazala da mogu, a jasno je da je to provokacija još jedna od mnogih, pita se valjda i naša prijestonice. Nije poznato da li je gradonačelnik prijestonog grada dao nalog Komunalnoj policiji da reaguje i da nedozvoli postavljanje ograde. Vjerujemo da jeste, a uvjerićemo se brzo. Tim prije što se radi o javnoj površine na koju građani imaju pravo nesmetano da borave i što se Skupština Cetinja opredijelila kada je ustoličenje Mićovića u pitanju.

S koliko potcjenjivanja se Srpska crkva u pripremi ove manifestacije odnosila prema gradu domaćinu, najbolje govori podatak da im na pamet nije palo da zatraže dozvolu za iskrcavanje i postavljanje ograde. Na taj način Srpska crkva želi da i na tim sitnim marifetlucima pokaže da je gospodar, da je neprikosnoveni vladar i donosilac odluka isključivo na štetu Crne Gore i Crnogoraca.

Očekivati je da će vlast Cetinja preduzeti zakonom predviđene mjere da se ovaj paket vrne odakle je i došao. Toliko valjda možemo, kao odgovor ovoj sili nečastivoj.

Dvije izjave vezane za zapaljivu retoriku su bile interesantnije od ostalih. Ogromna zabrinutost budvanske svetosavke, deklarisanog vladinog licemjera i vlastitog raspiratora demokratsko-nacionalističko-popovsko-četničke ideološke (ne)svijesti, dirnula je svakog zdravorazumskog. Jer njene suze u najavi, njen plač u pretpostavci, i njena želja da se ne dogodi ono što je sama projektovala, prosto fascinira. Genije neviđeni obmane i samoobmane.

Možda su u sprezi, prijateljsko političkoj, ili nekoj sličnoj, to nije dokazano, ali jeste da je izjava Kristine Oane Pope toliko slična njenoj da nikako ne mogu izbjeći uvjerenje da je ova šefica Delegacije Evropske Unije u Crnoj Gori licemjer druge vrste. Pored svetosavke, koja je prve vrste i kojoj tu titulu nikako nije moguće oduzeti.

Popa će saopštiti mudrost koja treba da zamisli sve nas. Ona će reći da je Crnoj Gori neophodna saradnja proevropskih aktera, nezavisno od njihovih političkih i drugih razloga, jer je jedinstvo i dijalog u interesu građana. Svi činioci društva moraju konstruktivno sarađivati po svim pitanjima, pa i kad je riječ o ustoličenju mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija 05. septrembra na Cetinju.

Ma je li obraza ti?

Jeste, sigurno, prokomentarisao je narod kod ograde koja treba da zapriječi Crnogorcima da budu svoji na svome. Demokratski postulati demokratske Evrope u liku Pope, NEGO ŠTO!