Negiranja temeljnih atributa državnosti Crne Gore

Nazivom „Ljetnja škola jezika i kulture Crne Gore“ na perfidan i lukav način se prikriva naziv službenoga jezika u Crnoj Gori. Prema Ustavu Crne Gore službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski, a jezici u službenoj upotrebi su: srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik.

Piše: Akademik prof. dr Milorad Nikčević

Ništa novo: nacionalisti jedni druge hrane i pothranjuju. Kakav gnjev izaziva direktor RTCG da tu kuću, na čijem je čelu, zakonito preimenuje u Crnogorska radio televizija, sa sasvim normalnim i prirodnim prisvojnim pridjevom crnogorska.

U analoškom smislu ove reakcije poltičkih reakcionara i njihovu anticrnogorsku kampanju možemo uporediti, kako to lijepo istače jedan crnogorski naučnik ovih dana, s „antičkim događajima i vremenom brojnih teškoća u ekonomskom i političkom životu Atine, kad protivnici njene demokratije i nezvisnosti nijesu propuštili priliku da to iskoriste za svoje političke ciljeve: s jedne strane, optuživali su demokratski poredak za sva zla i neuspjehe i postavljali zahtev da se sklopi mir sa Spartom, a, s druge strane, održavali su tajni savez sa tom istom helenskom pokrajinom podrivajući atinsku državu iznutra“. Analogija nas približava živoj slici atinske stvarnosti, od koje nas dijeli velika vremenska udaljenost, koja se tako zrcali u današnjoj savremenoj Crnoj Gori.

Nije tako davno bilo (18. aprila 2018.) kad sam kao tadašnji predśednik Odbora za nauku prosvjetu Savjeta dijaspore Crne Gore reagovao na nakaradni, neustavani i neadekvatan naziv „Ljetnje škole jezika i kulture Crne Gore – Crna Gora moja postojbina“.

Već nekoliko godina (pa i danas!) raspisuje se konkurs za prijavu đece crnogorskih iseljenika za koja se održava svake godine na Ivanovim koritima, ispod Lovćena. Na prvi pogled ništa neobično, ali sami naslov te škole nije adekvatan, a uz to nije usklađen ni sa Ustavom Crne Gore. Zapravo, nazivom „Ljetnja škola jezika i kulture Crne Gore“ na perfidan i lukav način se prikriva naziv službenoga jezika u Crnoj Gori. Prema Ustavu Crne Gore službeni jezik u Crnoj Gori je crnogorski, a jezici u službenoj upotrebi su: srpski, bosanski, albanski i hrvatski jezik. Ustav Crne Gore, dakle, ne poznaje termin „jezik Crne Gore“, već precizno definiše koji je to jezik u Crnoj Gori službeni, a koji su jezici u službenoj upotrebi.

Crnogorski ustav obavezuje sve njegove građane, a samo po sebi se razumije da su Uprava za dijasporu Crne Gore, Ministarstvo vanjskih poslova i Zavod za školstvo dužni ne samo da poštuju Ustav Crne Gore, već da budu garant njegova sprovođenja u život. Sintagmom „jezik Crne Gore“ iz naziva ljetnje škole iza koje stoje Uprava za dijasporu i Zavod za školstvo grubo je prekršena jedna ustavna norma i na krajnje neprimjeren način demonstrirano kako državne ustanove negiraju temeljne atribute državnosti Crne Gore.

Možda bi nepućeni mogli pomisliti da je riječ o slučajnome propustu, no oni koji su posljednjih godina pratili rad te škole, nažalost, mogli su se uvjeriti da neustavna formulacija jezika iz naslova nije slučajnost. Naime, da nosens bude veći na toj je ljetnjoj školi, ranije nekoliko godina, kao profesor toga neimenovanog jezika bio angažovan osvjedočeni negator, ne samo crnogorskoga, već i bosanskoga i hrvatskoga jezika. Dakle, to je bio profesor koji je u svome javnom angažmanu (što kao autor, što kao recenzent) u posljednje dvije decenije propagirao u nauci odavno prevaziđenu kvazi teoriju o štokavskome jezičkom sistemu kao isključivo srpskome jeziku; grubo negirajući time postojanje crnogorskoga, bosanskoga, pa čak i hrvatskoga jezika u Crnoj Gori.

Takav „naučnik“ bio je odabran da đecu naših iseljenika, među kojima ima i Crnogoraca i Bošnjaka i Hrvata i Albanaca, podučava nekakvom „jeziku Crne Gore“. Na tu sam skandaloznu činjenicu već i ranije ukazivao, no bez prave reakcije od strane nadležnih organa sve do nedavno. Ukazivao sam ukoliko i ovaj put reakcija izostane, biću prinuđen da se obratim javnosti.

Crnogorski jezik je službeni jezik u Crnoj Gori i kao ustavna kategorija obavezni smo da ga poštujemo i promovišemo. To nije jezik jednoga naroda ili nacije, već državni jezik po kojem se prepoznajemo svi, đe god da nas je sudbina nanijela, od Australije do Amerike, Rusije, Srbije, Albanije i Kanade. Kao službeni jezik on mora imati adekvatan status u nastavnim programima koje organizuju crnogorski državni organi, čime se ne umanjuje značaj i vrijednost svih kulturnih, jezičkih, konfesionalnih i nacionalnih komponenti koje obogaćuju savremenu multikulturalnost Crne Gore. Svoj životni vijek posvetio sam afirmaciji multikulturalizma kao najvrednijeg temelja moderne Crne Gore. No multikulturalizam se ne promoviše „neznanjem“ i kršenjem Ustava, negacijom temeljnih državnih identitetskih atributa i angažovanjem ljudi koji su promoteri prevaziđenih hegemonističkih koncepcija. Prema tome, predložio sam da se postojeći naslov preimenuje, te da se u skladu s ustavnim određenjem službenoga jezika i uvažavajući multikulturni karakter savremene Crne Gore, program nazove „Ljetnja škola crnogorskoga jezika i multikulturalnih sadržaja Crne Gore“!

I još o jednoj neustavnoj pojavi: pod ustavnim grbom Turske i Crne Gore, prije nekoliko godina otvorena je Crnogorska soba u Kirklareliju, gradu u Trakiji blizu Jedrena o čemu su pisali crnogorski mediji, ali je njen „adekvatan“ naslov ispisan na ploči: „KARADAČ ODASI, MONTENEGRIN ROOM“ i na nepostojećem jeziku: „Soba CRNE GORE“, umjesto ustavno „CRNOGORSKA SOBA“.

No izgleda za onoga ko je tako nakaradno imenovao tu sobu, za njega pridjev „crnogorski“ ne postoji. On je rezervisan za druge, ali ne i za oficijelne dužnosnike Crne Gore!? Prisjetimo se samo napada na Petra II Petrovića Njegoša i njegovo veličanstveno djelo, i na državne simbole koji emaniraju samu suštinu crnogorskog bića i prošlost crnogorskog naroda. Odioznost prema svemu što nosi crnogorski predznak kulminirala je sprečavanjem da se 13. novembar, dan Njegoševog rođenja proglasi za državni praznik crnogorske kulture, što je prevršilo svaku mjeru jer pokazuje drsko nepoštovanje najsuptilnijih vrijednosti i dometa crnogorskog naroda koji je stvarao, čuvao i branio Crnu Goru kroz vjekove te bez kojih ista nema života i smisla da postoji. Ima još ovakvih specifičnih bisera, o kojima ćemo prozboriti jednom drugom zgodom.

 

Komentari

avatar