Milena od čojstva i crnogorskog soja

Piše: Slavko Mandić

Zaista ne znam koliko RK „Budućnost“ duguje svojoj legendarnoj igračici, kapitenki Mileni Raičević, ali sam siguran da vrhunska sportistkinja ne bi posegnula za tužbom da za to nije postojao valjan razlog. Jer se ne radi o igračici kojoj je novac bio dominantan i važan faktor u njenoj prebogatoj sportskoj karijeri. Ali, kao i u sportu, i u životu je važan princip i uzajamno poštovanje. Podrazumijeva se i poštovanje usvojenoh pravila i potpisanih ugovora.

Milena je izgarala na terenu. Njoj su crnogorska reprezentacija i njena „Budućnost“ bili smisao života. Crpila je zadnje atome snage da protivniku ne dozvoli da se makne dalje od minimuma, koji mu je namijenila. Taj gorostas crnogorskog rukometa, raskošna kreatorka igre i planer mnogobrojnih trijumfa njenih sportskih kolektiva zaslužila je poštovanje i izraze duboke zahvalnosti cjelokupne nacije. Ali, u životu to baš tako i ne biva.

Nažalost, Upravni odbor Rukomtnog kluba „Budućnost“ je, zbog tužbe koju je podnijela s razlogom protiv onih koji su joj uskratili vlastito pravo, odlučio da je suspenduje i da joj oduzme kapitensku traku. Trust mozgova ovoga trofejnog kluba, zašto je umnogome zaslužna upravo Milena, odlučio je da je kazni cijeneći da nije imala pravo da prima pun iznos iz ugovora koji je potpisala 2020/2021 godine. Bila je na porodiljnom odsustuvu, smatraju mozgovi, što će reći da nijesu oni krivi što je ona rodila dijete. A u tom slučaju nema novca od kojega treba da živi, bez obzira na obaveze koje je klub preuzeo ugovorom sa ovom igračicom.
Sramno i bijedno istovremeno.
Umjesto da je podrže i pomognu koliko je god moguće, jer ona je vrhunski sportista sa rezultatima koje samo rijetki imaju, ova družina je riješila da se osveti. Drznula se Milena da traži svoje. Ona ni kao igračica nije brenovala autoritete. Prirodno, jer je u svemu bila iznad njih. Cijenila je one koji znaju i umiju a ne one kojima snaga leži u topuzu. Zato su je voljeli i poštovali i oni protivnici kojima je zadavala najveće muke, lomeći im koncepciju i puneći im mrežu. Bila je jedna od najboljih strijelaca, jedna od najboljih igračica, sportistkinja godine godinama, najbolja među najboljima. I danas je u samom vrhu. Neophodna našem rukometu, ali za tako nešto birokrate nemaju sluha. Doduše, njihovi prioriteti su drugačije prirode.

Proslavljenu Milenu mozgaroši iz uprave kluba poslali su da trenira sa filijalom Budućnosti-ekipom Rudara koja nastupa u SBBet Prvoj crnogorskoj ligi. Rekoše još, kao vrhunac cinizma, da će poštovati sudsku istancu, kao da je to stvar ličnog odnosa a ne zakonska obaveza.

Sramota kluba u koji je Milena ugradila najbolji dio sebe prepričavaće se. Kako bi se ponašali da je Mileni zaista trebala pomoć i da li bi đetetu pružili ruku i omoguće mu da raste i razvija se? Ili bi gledali da očople od njih koliko god bi mogli?

Mozgovi nikad ovo ne bi uradili da se radi o muškarcu. Misle valjda, žena je to. Neće se ni buniti. Prihvatiće mirno njihovo silništvo. A onda će tu poganštinu uviti u oblandu lažnog patriotizma objašnjavajući da su mimo vlastite volje to morali uraditi. Jer je interes kluba neprikosnoven. Da je tako posebno bi cijenili Milenu. Ali da je tako, zar bi onu bili na tim mjestima? Naravno da ne bi. Oni su kočoperni nosioci prava jačega, čime im je omogućeno da se dobro i finansijski opskrbe. Njima je to pravo dato, a Mileni da dobije ono što joj pripada nije. Zato što se usudila da rodi, valjda ne pitajući ih, treba da joj budu umanjeni prihodi. Bravo umnjaci. I vama će se utuliti, budite sigurni, jer nikome do zore nije gorjela.

Prinuđeni da donesu ovako sramnu odluku navodno kako bi sačuvali integritet kluba, oni Mileni otvaraju vrata kad se spor završi da može opet sebe za njih da daje. Ali će možda ovoga puta u ugovor staviti da više ne smije da rađa, jer ako to učini opet će je u Pljevlja poslat.

Tako to rade navodni rukometni stratezi, koji su obišli svijet uzduž i poprijeko, zahvaljujući ponajprije upravo Mileninim bravurama i rezultatima koje je, zahvaljujući najviše njoj, klub ostvarivao.

Osveta mozgaša, kako saznasmo, može da ide toliko daleko da utiču na selektorku Bojanu Popović da je ne pozove u reprezentaciju za predstojeće Svjetsko prvenstvo. Njabolju igračicu. Tužno zaista. Ali, zar se nijesmo nagledali kako se rastače naša država i kako joj se lomi kičma intenzivno od mnogih važnih pojedinaca. Izgleda da je na red došao i na ženski rukomet. I ono što je u njemu najbolje.

Ono što ostaje kao gorak ukus je pitanje zašto Milenine koleginice ćute? Zašto nijesu ustale i kazale otvoreno NE mozgarima. Ako nijesu svjesne i ne budu dovoljno snažni ćutolozi, to isto njih sjutra čeka.

Pa neka zajedno s Bojanom promisle što im je činiti.