Jedan sasma drugojači stav (od ”naučnjačkoga”) glede crnogorskoga jezika (DIO V)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah – Riječka nahija – Cetinjski atar

Kako kompjuterski sistem svojim pretumbavanjem, za razliku od 26. slova (Ś ś) i 33. slova (Ź ź) crnogorske abecede, koje tačno prenese u prošlom (četvrtom) dijelu teksta – nije omogućio da se kako treba prikaže i 31. od (za mene zvanična) 33 njezina slova – najprvo ću (ka’ ispravku) priložiti njegov pravi izgled:

O koncu ovoga štiva predstoji nešto ka’ tačka na ”i”.

U pitanju je još jedno naše zastiđe u nizu zastiđa glede objektivnoga stanja jezika crnogorskoga.

Radi se o pogrešnom naglašavanju prilikom izgovaranja ovdašnjih imena i prezimena.

Muka me fata kad: po tijeh televizijah spikere i spiker-ke/ice, voditelje i voditeljice; u javnim ustanovama; na književnim večerima i promocijama; u Skupštini Crne Gore itd. – čujem kako redovito pogrešno izgovaraju-naglašavaju nečije ime i prezime.

Smatram da je to, u smislu manjkamenta odgovornosti spram originala – otaljavanje rabote na isti kalup.

To što, čoče – preobrnu način izgovora i ulože taman zavijati po izvanjski (na način od Brodareva pa naviše), ispada: da je bajagi ”pravilnije” i ”književno”, da nije ”seljački” i da ”obrazovanije” zvuče onizi kojizi tako (za moj pojam) – pokondireno prozbore.

No, niko neznaveno čeljade ne može nagrdit’ ka’ ono samo sebe – niti se nasprdat’ ka’ povodljivo čeljade sa samijem sobom.

Zavisno od kraja – u originalu, naški-narodski i uz višestogodišnju navadu – naglasak ili akcenat (najčešće kratkosilazni) bio je: bilo na prvom, bilo na drugom, bilo o koncu ili na potonjem slogu imena ili prezimena, tojest – kako koje od njih, i kako istovjetna u kojem kraju Crne Gore.

Pravila koja bi značila (slikovito rečeno) ključ kako tačno izgovoriti – nema.

U Crnoj Gori postoji 5 akcenatskih tipova i – svi su oni crnogorski i za taj konkretni kraj jedino pravilni, a tijem i za sve nas ne samo prihvatljivi, no (tvrdim) i – oba-ve-zu-ju-ći !

Tu nema i ne može biti standardizacije.

Pa, kako onda znati – kako treba i što je pravilno, a što nije?

Lako – pita se onaj ko je nosilac toga nekojega imena i prezimena (namjerno prećerujem ovijem: hoditi od pojedinca do pojedinca i pitati …).

I to se uči – ka’ i sve drugo.

Niko od te naučene škole promuknuti neće, niti će ga zaboljeti mandule (krajnici).

Daklen, u Crnoj Gori, za mene – postoji samo jedno jedino pravilo (koje se mora savladati), a to je: imena i prezimena akcentovati na način i na osnovu narodnih govora, tojest – poštovanje izvornoga naglaska kraja iz kojega to bratstvo-bratstva (i pleme/na) potiču, i đe im dan-danji stoji ognjište – i – tačka.

Mnim da bi svi u Crnoj Gori trebali poštovat’ ovo pravilo, a to znači – samo primjerice rečeno: oni sa jugoistoka naše domovine povinovati se izvornom, karakterističnom izgovoru-naglasku koje je važi na śeverozapadu – i obrnuto (naravna stvar, ovakvijeh smjerova ima više)!

U pitanju je iskazivanje istinitoga, i ovđen nema mjesta nazovi kriterijumu tipa: ”ovako mi se više dopada no onako” (inače, po naški je ovo: ”dopada mi se”, a ne odomaćeno ono: ”sviđa mi se”).

Prosto se ”divim”, i to ponajviše političarima (ali i drugijema), čija se imena i prezimena počesto izgovaraju po tijeh televizija, u Skupštini Crne Gore itd., koji lijepo znadu da (im) se to čini na pogrešan način, a da isti oni javno ne reaguju u smislu jasnoga upozorenja, niti glasno ne zahtijevaju ispravan naglasak, tj. pravilan izgovor.

I potonje zbori u kolikom broju i u kolikoj mjeri smo po Crnoj Gori postali: nikakvi, malodušni, nevaljatni, domaćega prijekora ”vrijedni” i izvanjskoga nipodaštavanja ”dostojni”.

Poslužiću se primjerom, odnosno – navešću dva načina (pravilni i nakaradni) izgovaranja imena i prezimena kralja Nikole Petrovića.

Dobro je što kralj ne može čut’ kako mu višina čak ovdašnje čeljadi danas ime i prezime izgovara, dok oni izvanka Crne Gore rabe rječnik da bi mogli čitati djela Petrovićah (a ne da dosta toga po crnogorski umiju pravilno izgovoriti), pa bi bilo poželjno da s-v-e što nam glede jezika stiže putom prekograničnih (najviše prisutnih) srpskih televizija, časkom pomno – za-bo-ra-vi-mo !

U prvom, gornjem redu navodim način kako se negda na Cetinje (i podosta šire) izgovaralo, i ko znade dan-danji izgovara: Nikola Petrović, što je, u ovom slučaju, uz kratkosilazni akcenat na drugom slogu – jedino pravilno!

Dok u drugom, donjem redu prilažem primjer za isti konkretni slučaj – naopakoga i smiješnoga načina izgovaranja, uz dugouzlazni akcenat na prvom slogu.

Pomislimo samo kako bi nas doživjeli ljuđi čija bi germanska, romanska, arapska, slavenska itd. imena i prezimena – uporno i isključivo pogrešno izgovorili-naglasili?!

Pred njima bismo u prvi mah ispali smiješni i neobrazovani – skoro jednomašice bi nas smatrali osobito nepristojnim, jer bi im zvučalo uvredljivo, a ubrzo potom bi to shvatili ka’ odraz našega nepoštovanja – dok bi mi sami zaradi toga s njihove strane ostali bez ijedne trunje uvažavanja.

E, isto važi i kad smo mi na prostoru Crne Gore u pitanju – potrebito nam je poštovanje jezičke tradicije po svemu i u svemu, pa i u međusobnom pravilnom oslovljavanju.

O samomu koncu prilažem obetani spisak rječnika narodnih govora Crne Gore, za koje se nadam da autori budućega Rječnika crnogorskoga jezika, tokom rada na njegovom konačnom objavljivanju – neće ispuštati iz rukah, nego da će ih neumorno prebiskavati, u njima iskati i naći građu od temelja do šljemena, odnosno – sve za njegov sadržaj od korice do korice.

Očekujem, i moja malenkost uljudno od njih zahtijeva da doste, ali baš doste starinske već potisnute crnogorske riječi – učine dostupnim, proglase zvaničnim i tijem ožive našu jezičku tradiciju.

Naprijed slijedi 30 rječnika, a to što postoje je zanago više nego sjajno i predstavlja sačuvano blago, dok njihovi autori zaslužuju naše velje poštovanje i zahvalnost, jer su spasili od nestanka i otgli od zaborava riječi govora naših starih – sušto su sve nas zadužili, a precima se odužili.

Ovako se, ka’ što ćete sa spiska u nastavku saznati:

pokazuje pripadnost domovini, dokazuje rodoljublje, ukazuje poštovanje precima, pazi jezička tradicija naroda i, uz naročitost nacionalne kulture – štiti najznačajniji dio svojega identiteta.

• Milorad Taki Latković, GRAĐA ZA CRNOGORSKI RJEČNIK – drugo dopunjeno i dorađeno izdanje (Izdavač: autor, Cetinje, 2015.)
• Vesna Lipovac-Radulović, ROMANIZMI U CRNOJ GORI – Jugoistočni dio Boke Kotorske (Obod – Pobjeda, Cetinje – Titograd, 1981.)
• Vesna Lipovac-Radulović, ROMANIZMI U CRNOJ GORI – Budva i Paštrovići (MBM-plas, Novi Sad, 1997.)
• Milija Stanić, USKOČKI REČNIK, I – II (Naučna knjiga, Beograd, 1990.)
• Miloš Vujićić, RJEČNIK GOVORA PROŠĆENJA (CANU, Podgorica, 1995.)
• Drago Ćupić i Željko Ćupić, REČNIK GOVORA ZAGARAČA (SANU i Institut za srpski jezik, Beograd, 1997.)
• Branko L. Šoć, ROMANIZMI I GRECIZMI U CRNOGORSKOM JEZIKU – Kontinentalni dio Crne Gore (Centralna narodna biblioteka ”Đurđe Crnojević”, Cetinje, 2002.)
• Branko L. Šoć, ROMANIZMI I GRECIZMI U CRNOGORSKOM JEZIKU – prošireno izdanje (Centralna narodna biblioteka ”Đurđe Crnojević”, Cetinje, 2008.)
• Jovan K. Koprivica, REČNIK GOVORA BANJANA, GRAHOVA i OPUTNIH RUDINA (CANU, Podgorica, 2006.)
• Čedomir Bogićević, CRNOGORSKI PRAVNO ISTORIJSKI RJEČNIK (Službeni list Crne Gore, Podgorica, 2010.)
• Milan Brajević, PROMENADA KROZ NARODNU LEKSIKU CRNE GORE – Zbirka zaboravljenih i manje upotrebljavanih riječi (Pobjeda, Podgorica, 2014.)
• Milan Brajević, IZ NARODNIH GOVORA CRNE GORE (Nova Pobjeda, Podgorica, 2018.)
• Milan Brajević i Dragan Mitov Đurović, IZ PANJEGA BJELOPAVLIĆKIH – Riječi za priśećanje. Da ih ne preumimo. (JU Centar za kulturu Danilovgrad, Danilovgrad, 2018.)
• Jelena Bašanović-Čečović, RJEČNIK GOVORA ZETE (CANU, Podgorica, 2010.)
• Jelena Bašanović Čečović, RJEČNIK GOVORA OKOLINE BIJELOG POLJA – Vraneška dolina (CANU, Podgorica, 2020.)
• Ljubomir Đoković, RJEČNIK NIKŠIĆKOG KRAJA (CANU, Podgorica, 2010.)
• Draško Došljak, RJEČNIK GORNJOBIHORSKOG GOVORA (Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Podgorica, 2020.)
• Danijela Ristić, RJEČNIK GOVORA OKOLINE KOLAŠINA (CANU, Podgorica, 2010.)
• Dragoljub Petrović, Ivana Ćelić i Jelena Kapustina, REČNIK KUČA (SANU, Beograd, 2013.)
• Adnan Čirgić, RJEČNIK GOVORA PODGORIČKIH MUSLIMANA (ICJK, Cetinje, 2007.)
• Adnan Čirgić, RJEČNIK NJEGUŠKOGA GOVORA (Matica crnogorska, Podgorica, 2009.)
• Branko Jokić, RJEČNIK VELIČKOGA GOVORA (Institut za crnogorski jezik i književnost – ICJK, Podgorica, 2012.)
• Dušan Otašević, NJEGUŠKI RJEČNIK (ICJK, Podgorica, 2012.)
• Ibrahim Hadžić, ROŽAJSKI RJEČNIK – građa za diferencijalni rječnik narodnog govora rožajskog kraja (Centar za kulturu, Rožaje, 2003.)
• Ibrahim Hadžić, RJEČNIK ROŽAJSKOGA GOVORA – Građa za rječnik narodnoga govora s jezičkim karakteristikama stanovništva (ICJK, Podgorica, 2013.)
• Ibrahim Reković, RJEČNIK PLAVSKO-GUSINJSKOGA GOVORA (ICJK, Podgorica, 2013.)
• Božidar Ilijin Miličić, RJEČNIK KNJIŽEVNOGA DJELA NOVAKA KILIBARDE (FCJK, Cetinje, 2016.)
• Miloš Skender, RJEČNIK PAŠTROVSKOGA GOVORA (FCJK, Cetinje, 2019.)
• Sead Gano Šlaković, RJEČNIK OSMANSKE LEKSIKE BARSKOGA KRAJA – II izmijenjeno i dopunjeno izdanje (FCJK, Cetinje, 2019.)
• Dragan V. Liješević, JEZIČKO SVJEDOČANSTVO NESTALIH VREMENA – Rječnik budvanskog narodnog jezika (Iv Consulting DOO, Budva, 2018.)

POŠTOVANI I POŠTOVANE,

DOZVOLITE MI DA TVRDIM – ILI DA VAM DADNEM PRIJEDLOG:

UKOLIKO IMATE SKLONOST SPRAM STARINSKOGA GOVORA I ODGOVORNOST SPRAM BUDUĆNOSTI CRNOGORSKOGA JEZIKA, OVE RJEČNIKE VRIJEDI IMATI DOMA (NARAVNO NE SVE, ALI BAREM RJEČNIK SVOJEGA KRAJA) I POĐEKAD IH PREBISKATI, ZARADI TOGA ŠTO ĆE VAM DOSTE RIJEČI NA KOJE BUDETE NAILAZILI U NJIMA – OTVORITI NOVE HORIZONTE I ISPUNITI VAS DO NJIHOVIJEH RUBOVA, A VI ĆETE TIJEM POSTATI JOŠ BOGATIJI.

KRAJ