Piše: Vukašin Perović
U davnom vremenu daleko iza nas, zaluđeni narod bez pameti je odlučio da razapne i na smrt osudi Hrista, birajući razbojnika Varnavu. Dvije hiljade i dvadeset godina kasnije, neki drugi zaluđeni narod, takođe bez pameti, odlučio je da razapne svoju Crnu Goru, birajući beogradskog razbojnika, čije prezime takođe počinje slovom ”V”.
Hrist je vaskrskuo. Preuzeo je na sebe njihove grijehe i oprostio im. Od tada su zajedno, njegov narod i on. Narod slavi njegovo rođenje, slijedi njegov put, pati zbog njegovog raspeća i raduje se njegovom vaskrsnuću. Tako je to u priči.
Ipak, u životu to ide malo drugačije. Hrist je vaskrsnuo poslije tri dana, a Crna Gora je na krstu već treću godinu. Razapinju je neke čudne spodobe u crnim odorama. Sakrivene iza Hrista i koristeći njegovo ime, otimaju, komanduju, mute, prijete narodu i truju omladinu. Narod je pao na koljena, gleda u zemlju, ništa ne vidi i ni o čemu ne misli. Sluša i izvršava.
Te čudne spodobe dovučene sa strane postavile su svoju vlast. Zaluđeni i poslušni su svu moć odlučivanja preselili u Beograd. Ostala je Crna Gora bez slobode, naroda i istorije. A znamo “da kad glavu razdrobiš tijelu, u mučenju izdišu členovi”. Tako da Crna Gora pati i jedva diše.
Moramo li prvo nestati, jer “vaskrsnuća ne biva bez smrti”, ili ćemo se trgnuti na vrijeme. Može li se narod vratiti Crnoj Gori, kao što se vratio Hristu. Razapeta Crna Gora strpljivo čeka sve one koji je danas zakivaju, pljuju i kamenuju. Čeka da joj se vrate, da nastave đe su stali, slave njeno ime, tradiciju, tuguje zbog njenih poraza, slave njene pobjede i da ponovo budu jedno. Čeka ih Crna Gora da kao Isus preuzme njihove grehove, da ih zagrli i da im oprosti.
Po njemu se neće ništa zvati, ni razni kukovi, ni vode, ni manastiri, niti prijelazi, ni mostovi, ni jaruge ni slomivrati, jer ga je dostavljeni zakopa dublje i mnogo dublje od onoga groba u podrumu hrama na Bećirovom polju, zakopa ga je u zaborav u nepomen. Pritiska ga je tri put debljom, no što treba, pločom, a postoji i verovanje da je radio i glogov kolac prije pritiskanja mermerom. Njegov testament dostavljeni proglasi glupostima starca izlapljelog uma i zgužvanog ga je predao majci prirodi. Dostavljeni je doveo i bendove iz Beograda kao i gologuze pevaljke da hajkaju iznad vječnog mu… Pročitaj više »