U odnosu na 2018. kada je UNICEF počeo kampanju medijske pismenosti ”Birajmo šta gledamo” značajno je porastao broj građana koji s djecom bira šta gleda, odnosno ograničava im medijske sadržaje i s djecom razgovara o tome šta prate u medijima, pokazalo je istraživanje ove organizacije.
Prema istraživanju koju je realizovao Ipsos 2018. godine manje od trećine roditelja (30 odsto) angažovalo se da pomaže djeci da biraju šta gledaju, odnosno ograničavali su im medijske sadržaje i vrijeme koje provode uz TV i internet.
Sada to radi duplo više roditelja – 60 odsto ograničava djeci medijske sadržaje, a 55 odsto ograničava i vrijeme koje dijete provodi uz TV i internet.
Pored toga, tek petina (21 odsto) je prije dvije godine s djecom razgovarala o sadržajima koje prate na TV-u i internetu, dok to sada radi polovina (47 odsto).
”Svijest svakog čovjeka, a kamoli onog u razvoju, podložna je permanentnoj, svakodnevnoj promjeni. Zapravo, samo od onog što pustimo da nam putem čula ulazi u glavu zavisi i formiranje naše ličnosti. Svi mi pažljivo biramo šta jedemo, šta oblačimo, za koga navijamo, koga simpatišemo, a zapravo je najvažnije da biramo kojim informacijama i sadržajima se izlažemo i samim tim dopuštamo da nam formiraju svijest. Zato je najvažnije da biramo šta i koga gledamo, slušamo, čitamo. To ne važi samo za djecu, nego i za nas odrasle, jer bilježimo mnogo slučajeva u kojima se upravo roditelji izlažu štetnim medijskim sadržajima i time automatski izlažu i svoju djecu sadržajima razornim po psihu djeteta”, poručuje ambasador dobre volje UNICEF-a u Crnoj Gori Antonije Pušić koji s mladim reporterima UNICEF-a, od početka vodi kampanju medijske pismenosti ”Birajmo šta gledamo”.
Zanimljivo je da je u posljednje dvije godine značajno porastao broj očeva koji se bave djecom i medijima.
Samo 30 odsto muških staratelja ograničavalo je 2018. sadržaj koji dijete može da prati, a tek 29 odsto i vrijeme koje dijete provodi uz TV i internet, dok to sada radi duplo više njih – većina muških staratelja, njih 68 odsto, sada ograničava medijske sadžaje, a 64 odsto ograničava i vrijeme ispred ekrana.
Tek svaki peti (20 odsto) muški staratelj 2018. razgovarao je s djecom o medijskim sadržajima, dok to sada radi svaki drugi (54 odsto).
”Kada smo prije dvije godine počeli kampanju „Birajmo šta gledamo“, u praksi smo se suočili s analizom stvarne, pozitivne, ali i često i negativne uloge medija u procesu socijalizacije. Dakle, cilj nam je bio da ukažemo na civilizacijski izuzetno značajnu ulogu medija koju imaju u informisanju, edukovanju, pa i u (kreativnoj) zabavi. S druge strane, da paralelno ukažemo i na brojne zamke koje „idu zajedno“ s medijima, a to su loši, neadekvatni sadržaji za dječji uzrast, pretjerano vrijeme koje današnja djeca provode ispred nekog ekrana, često na uštrb drugih socio-kulturnih sadržaja, fizičkih aktivnosti i sl. i, naročito, da ukažemo da bi roditelji trebalo više da kontrolišu medijske sadržaje koje djeca gledaju, da im objasne šta je adekvatno za njihov uzrast, koji sadržaji mogu da utiču na njihov intelektualni i emancipatorski razvoj, itd. To znači da roditelji, ali i svi mi članovi globalne medijske zajednice, moramo imati kritički pristup prema medijskim sadržajima i uopšte novoj kulturi potreba, tj. pravilno znati da razlučimo kvalitet od nekvaliteta. U tom smislu nas raduje činjenica da su se za relativno kratko vrijeme koliko traje ova kampanja znatno promijenili pristupi, odnosno stavovi, pa i društvene norme o ’upotrebi’ medija u kući”, poručuje profesorica Lidija Vujačić koja se već dugi niz godina bavi antropologijom i sociologijom medija na Univerzitetu Crne Gore i koja, kao predstavnica akademske zajednice, od samog početka aktivno učestvuje u kampanji „Birajmo šta gledamo“.
Profesorica Vujačić ističe da je naša poruka i dalje ista: Birajmo šta gledamo, čitamo i slušamo, jer uticaj medija na sve nas, prije svega, zavisi od sadržaja koje pratimo i koliko im kritički pristupamo. Kvalitetni medijski sadržaji, kroz brojne formate i žanrove, kao i njihova analiza, mogu da utiču na pravilan razvoj djece. Stoga, prof. Vujačić poziva svakog roditelja da razgovara s djecom o medijima i da im ograničava ne samo vrijeme, već i sadržaje koje prate.
Istraživanje pokazuje i da je stepen obrazovanja povezan s upotrebom medija kod kuće. Naime, građani koji su manje obrazovani u značajno manjem procentu postavljaju ograničenja djeci u vezi s korišćenjem televizije i interneta. Oni, takođe, mnogo rjeđe razgovaraju s djecom o medijskim sadržajima koje ona prate, kao i stanovnici seoskih područja i oni koji žive u južnoj regiji.
”Tokom krize izazvane koronavirusom, u žižu javnosti je došao problem otežanog pristupa novim tehnologijama i manjka znanja i vještina da se one koriste, koji je u većoj mjeri izražen u siromašnim i porodicama koje su manje obrazovane. Takođe, ogroman broj dezinformacija i teorija zavjere kojima smo izloženi tokom ovog perioda podsjetio nas je koliko je značajna medijska pismenost za jedno društvo i njegovo javno zdravlje, a nju roditelji kod djece mogu razvijati od ranog djetinjstva, uz podršku vrtića i škola, biblioteka, muzeja, pozorišta, bioskopa i medija”, poručuje Vladimir Raičević, direktor istraživačke agencije Ipsos u Crnoj Gori.
Kampanju medijske pismenosti ”Birajmo šta gledamo” pokrenuli su Agencija za elektronske medije i UNICEF, u februaru 2018, s ciljem da se promoviše medijska pismenost među roditeljima i djecom, unaprijedi kvalitet izvještavanja medija o pitanjima koja se tiču prava djeteta i poboljša kvalitet medijskih programa za mlade u Crnoj Gori.
Uspjeh ove kampanje prepoznat je i na međunarodnom nivou kroz Globalnu nagradu medijske i informacijske pismenosti, koju je, u septembru 2019, kampanja Birajmo šta gledamo dobila od Globalnog udruženja medijske i informacijske pismenosti, koje vodi UNESKO, u saradnji s Alijansom civilizacija Ujedinjenih nacija i međunarodnom mrežom univerziteta.