Godine koje su pojeli skakavci

Piše: Bojan Šarkić

Dvije godine unazad – osvježi. Tako rekoše.

DPS, sa svojom koalicijom, premještena je u opozicione klupe voljom birača. Opet rekoše – to je dobro, za demokratski proces, za potvrdu da crnogorska politička scena ulazi u fazu normalnih političkih i državnih sistema gdje su takve promjene uobičajene, tako pospješuju društvenu odgovornost i istovremeno stimulisu opšti razvoj. Ko može tu nešto da zamjeri, da prigovori? Sve je OK, rekoše mnogi iz inostranstva. Razumije se da ćemo sarađivati sa svakom demokratski izabranom vladom – idemo dalje…

I krenu se. Početak malo čudnovat: vlada od, kako se nazvaše – 12 apostola, sa liderom koji je svjedok takvih tektonskih kretanja đe se planine vjerom pomjeraju, što će reći bez upotrebe bilo kakve tehnologije ili građevinske operative. Pametan čovjek će reći, ,,ma to je samo figurativno“. Figurativno? Kako da ne, ili na podgoričkom – How yes no.

Uz takvog gurua dođoše i apostoli koji krenuše da propovijedaju, ali što je još gore – da spremaju, svaki u svom ataru.

Od čega početi – zdravlje?! Mijenjaj ljekare, uvodi vjeru u bolnice (ali i bukvalno) i sva već poznata priča od pričešćivanja kašičicama u doba pandemije, narušavanja svih zakonskih i etičkih principa suvremene medicine i padanja u psihodelirične transove nad umrlim tijelima crkvenih, a političkih duhovnika. Vrlo interesantno, reče zamišljeni inostrani diplomata na trogodišnjem namještenju na jugu egzotičnog Balkana.

Finansije? Ma ko te (bre) pita za finansije. Otkini iz zdravstva, pa prelij na plate. Ko će se buniti? Pa niko, svi Happy, ko 50 ko 100, ko 200 evra ili eura, isto je to. A za poslije – ma ko te, bre, pita – Evropa sad ili malo poslije; a okle, opet se pitaju i ne samo Podgoričani. Evropa sad, pa Otvoreni Balkan… Dobrotu – niko ne pominje. A trebalo bi.

I sad bi mogli da nabrajamo do sjutra te doprinose našeg zajedničkog osvježenja. No, mora se odati jedno priznanje za vještinu, koja je bez dvoumljenja usavršena do perfekcije od strane ,,osvježivača“. Vještina manipulacije lažima i poluistinama, i sve to da oko ne zaigra, da kapak ne trepne, pendžetiranoga obraza, tamo đe ga uopšte i ima, i sve to u kombinaciji nezajažljive halapljivosti sa populizmom.

Da podsjetim: Montenegro Airlines – ukinut u momentu kada EU odobrava 70 milijardi eura pomoći nacionalnim kompanijama zbog pandemije kovid-19, a apostolska Vlada predstavlja da je državna pomoć našem avio-prevozniku nemoguća i na insistiranje EU se mora ,,likvidirati“. Neistina u kombinaciji sa poluistinama, manipulacijama. Uostalom, mora da postoji prepiska prethodne Vlade (Duška Markovića) sa EU oko ovog pitanja i koja nije takva kako je predstavljeno. Ostalo je ostalo – za sprdnju; od osnivanja nove kompanije – logotipa, zaposlenih, slotova – ekonomskih posljedica…

Pa onda: Sv. Stefan, Kombinat aluminijuma, Željezara, EPCG, čuvene ,,najbolje do sada“ turističke sezone, strane investicije, dovođenje kojekakvih bitkoin pustolova poslije njihovih brodoloma po Kazahstanu, Gruziji, Teksasu, Kosovu… Suprise suprise, i sve po neđe nekakvi – ruskoga porijekla…

No, to nije tema. Preciznije: to je posebna tema.

Puštiše niz vodu cijelu administraciju, sa izuzetkom zapošljavanja svih mogućih partijaca, osim onih koji nijesu htjeli ili koji su žurili na voz.

Elem: Ministarstvo vanjskih poslova i dan-danas rasturene diplomatske mreže, sa ljudima tumarajućim u magli. Ministarstvo odbrane, razbijenog koncepta i prezentacije da niko nije svjestan (i to namjerno) da smo mi članica NATO a ne Vučićeva nesvrstana zemlja. MUP, Uprava policije, Agencija za nacionalnu bezbjednost… Razbijeni između svojih zakonskih i ustavnih ovlašćenja i tjeranja na sramno involviranje u crkveno-političke, antidržavne marifetluke.

Sličan je to scenario razbijanja SFRJ, samo što je u tom slučaju prva pala vojska, pa policija i na kraju diplomatija – što je i bilo logično.

Ovđe je drugačija logika. Prođe godina, naprijed ni makac. Svima puna usta vladavine prava, borbe protiv korupcije. Malo li je? A, u realnom životu: od vladavine prava – ništa. Kako će i biti, kad hoće – eto, samo kao primjer – zahtjev za ekstradiciju da šalju DHL-om?! Ministar pravde i njegov nadređeni prvi potpredsjednik Vlade. U međuvremenu taj ministar ode u legendu (čitaj: morao je da podnese ostavku), opuvaše ga zbog Srebrenice. A nadređeni mu šef, koji mjesec kasnije, umalo ,,pade“ iz istog razloga na srebreničkom teškom mjestu…

Je li Dritan Abazović stvarno tako mišljaše ili mu rekoše da gurne taj komšijski narativ? Mislim da je – ovo posljednje. Sramno, ne samo za njega, no i za zemlju koju je tamo ,,predstavio“.

I što sve još da se pominje – tona i kusur droge, koju je dvoje ljudi valjda trebalo da distribuira. Ili je cijela stvar prekinuta – kad nije trebalo?! Ne odgovori čovjek nikad da mu je nuđen mito od 21 milion. Veli, ne zna ko je?! Kako znaš da je 21, a ne znaš od koga?

Uh, koliko još toga ima… Osnovno i srednje obrazovanje i baba ministarke Bratić; pa od ekologije i Bjelasice, od 23. i 24. poglavlja do ekstradicije i Sky aplikacije, od špijuna do (ne)poželjnih ambasadora, od Sea Dance – do noćnih vukova, od suncobrana do 25 automobila u eskortu; od laži do paralaži, od obraza do stražnjice, od (ne)djela do starosvatske, da prostite, prdnjave…

Osvježilo je. A nije. No je apa, ne može se disat i još smrdi. Dvije godine pojedoše skakavci. Ima li pameti da se ovo zaustavi. Valjda još ima, jer makar hrabrosti nikad nije falilo.

(Autor je bivši crnogorski ambasador u Evropskoj uniji)