Arhijerej Eparhije, gospodin Vladimir Lajović je na Trojčindanskoj liturgiji, koja je sa svještenostvom služena 07.juna u hramu sv.Paraskeve u Maloj Zagredi, kraj Danilovgrada, govorio o značenju ovog praznika u u savremenom kontekstu i onome što Crkva Hristova jeste, odnosno što bi trebala biti u Crnoj Gori.
“Još na prvom Vaseljenskom saboru u Nikeji, kada je utvrdjeno pravoslavno vjeroispovjedanje, odnosno Simvol vjere, proklamovana su 4 suštinska odredjena crkve, da je Crkva Hristova jedna, sveta, saborna i apostolska. Nažalost, svjedoci smo da stanje u Crnoj Gori, ne odgovara apostolskom predanju, da je “jedinstvu srpskog naroda” srpska crkva podredila jedinstvo crkve u Hristu Isusu, i da taj etnofiletizam je svejeres, idolopoklonstvo i mnogobožstvo koje razara Tijelo Gospodnje u Crnoj Gori decenijama. I ne samo Tijelo Gospodnje nego i društveno biće Crne Gore kao moderne gradjanske države. Crkva je napustila svoju svetost i otišla u profano, u dnevno politikanstvo, materijalizam i očuvanje moći i monopola. Kažu nam, pa i vi se bavite politikom, podržavate vlast i hoćete svoju crnogorsku crkvu. Naprotiv, poštovati svoju državu (naciju) i moliti se za vlasti nije politika, već Božja zapovjest za svakog vjernika (crkvu). Vjernik treba da je lojalan gradjanin ma u kojoj državi živio, tako su nas učili apostoli.
Kada si protiv države, njenog ustavnog poretka, kada ne ustaješ na himnu ili ne poštuješ zastavu i druga nacionalna odredjenja Crnogoraca, ili kada proklinješ poslanički klub neke partije i sl., onda se ti baviš politikom i donosiš podjele i nemir u društvenu zajednicu i profinišeš Hristovu Crkvu u čije ime navodno braniš tu politiku, ideologiju i nacionalizam.
U Svetom Pismu i Kanonima, postoji samo odnos prema državi, a ne prema nekom etnosu (odbrana srpstva, crnogorstva i td.). Zato u kanonima svete pravoslavne crkve, isključivo se kroz autokefalnost jedintvo Crkve i afirmiše odnos prema državi, odnosno političkim granicama (teritoriji), a ne prema bilo kojoj etnickoj grupi.
Izraz “crnogorska” ili “srpska” odredjuje koju jurisdikciju koje države pokriva neka pravoslavna crkva, konkretno, teritoriju države Crne Gore ili teriotriju Republike Srbije. U tome je sadržaj Edikta o autokefalnosti koji glasi: „Pravoslavne crkve su vezane uz državu i ne mogu imati izvandržavnu jurisdikciju”!
Zato se mi ne bavimo politikom, nego pravoslavnom vjerom kada se zalažemo da se crkva organizuje kako je postojala do 1918 godine. To je bila jedna, jedinstvena crkva u granicama Crne Gore, imala je 3 episkopa koji su medju sobom birali svog poglavara. Dato joj je bilo da upravlja i koristi sve pravoslavne crkve i manastire, bila je kanonski priznata, autokefalna crkva u euharistijskom jedinstvu sa svim pomijesnim crkvama i priznavala je preimućstvo Carogradskoj patrijarsiji, i to je sve jasno navedeno u Ustavu Kraljevine Crne Gore i Ustavu sinoda CPC sa početka 20og vijeka.
Zato sada kada smo obnovili državnost, potrebno je da obnovimo i autokefalnu crkvu, kakva je bila do njenog ukidanja. Zato dajemo punu podršku naporima koje preduzima Država Crna Gora na tom planu, na primjeni Zakona o slobodi vjeroispovjesti, uz molitvu Gospodu da radi na srcima svih pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori i da se riješi pravoslavno pitanje na kanonskim i svetopisamskim principima, na kojima je utemeljena Crkva Božja, na Trojčindan prije dvije hiljade godina.
Sveto Pismo, bogom nadahnuto, nas opominje da bi svi trebali da preuzmemo odgovornost i otvorimo dijalog, kako da dodjemo do toga jedinstva u Hristu u Crnoj Gori, na blagoslov svih vjerujućih ljudi i gradjana Crne Gore a na slavu Božju.“- naglasio je visokopreosvećeni vladika Vladimir Lajović.