Džepni diktator i njegovi kerberi

Piše: Aleksandar Radoman

Oksfordski rječnik diktatora definiše kao vladara s totalnom moći u zemlji, onoga koji je kontrolu uspostavio silom. Dvije i po decenije slušali smo priče o lažnom crnogorskom diktatoru, pa smo valjda prizvali lošu karmu i dobili stvarnog diktatora. Jer škaljarski “brat Dritan” udžbenički je primjer one oksfordske definicije. Doduše u džepnom formatu – Dritanova je diktatura omeđena voljom i potrebama njegovoga gazde u Beogradu.

S 2,8% podrške brat Dritan rukovodi Vladom Crne Gore i to cijelih 9 mjeseci otkako mu je Skupština izglasala nepovjerenje. Dritan ignoriše Skupštinu, svim silama se trudi obesmisliti odluke Predśednika, čistku u sudstvu, tužilaštvu i Upravi policije obavio je a da nije trepnuo, sad zastrašuje tužioce i gleda kako da neutrališe Ustavni sud, zapošljene u javnoj upravi naziva parazitima i prijeti im odmazdom, ne propušta priliku da kriminalizuje Crnogorce, progoni privrednike, intelektualce, građanske aktiviste, a pod svoju direktnu komandu zahvaljujući svom cetinjskom kerberu stavio je i vojsku i policiju…

Kad je taj beskrupulozni Vučićev poslušnik nedavno protivzakonito – jer drugačije ne umije – i bez obrazloženja smijenio direktora Uprave policije, postavilo se pitanje zašto to radi nekoliko dana pred drugi krug predśedničkih izbora. Smijenjeni je direktor objasnio da nije bio spreman izvršavati političke komande i s tim minimumom minimuma profesionalne odgovornosti zavrijedio da ga džepni diktator zamijeni podesnijim egzekutorom. Na dan izbora isključene kamere na graničnim prelazima i upadi u izborne štabove s ciljem kriminalizacije opozicije dali su odgovore na pitanje zašto je Brđanin naprasno smijenjen.

Na dan kad je uz asistenciju Europola priveden gradonačelnik Budve Milo Božović zbog sumnje da je dio narko kartela, uz očitu namjeru da fingira neselektivnost a s ciljem direktne eliminacije nekog ko njemu i njegovim kerberima odavno bode oči – džepni diktator je pokrenuo hajku na Cetinjanina Nena Kaluđerovića. Brutalna policijska represija prema članovima najuže familije, fizičko maltretiranje roditelja i rođaka, lomljenje imovine i orkestrirana medijska kampanja obilježile su neljudski lov na nekog koga se boje, onako kako se ljudi nečiste savjesti po prirodi stvari plaše onih čije dostojanstvo i dosljednost u njima izazivaju patološku mržnju.

Svega nekoliko dana prije pokretanja hajke Dritanov cetinjski kerber zakukao je kako će inauguracija novog predśednika na Cetinju nositi visoki bezbjednosni rizik. Uslijedile su potom nove čistke u Upravi policije, pa javna predstava s diskreditacijom tužilaca i bivših policijskih rukovodilaca i onda sasvim očekivano – nova hajka. Nenu Kaluđeroviću na teret se stavlja nešto za što su ranije bili okrivljeni drugi, a zapravo ga uz moralnu diskreditaciju žele kazniti za Belveder i skloniti kako bi na Cetinju obavili Milatovićevu “intronizaciju”. Jednako tako na teret mu se mogao staviti i nestanak Džimija Hofe ili ubistvo Džona Lenona.

Za besramnika koji u liku džepnog diktatora izigrava i tužilaštvo i policiju i sud posve je svejedno što će pisati u optužnici i hoće li za nekoliko mjeseci koliko kani nekoga smjestiti u pritvor njegove konstrukcije biti potvrđene. Za njega je najvažnije crtati mete i diskreditovati, ali ne bilo koga – već one koji su stali nogom za vrat njegovoj politici izdaje. Za posao medijske diskreditacije Nena Kaluđerovića nije odabran bilo ko, već dobro poznato lice iz propagandne platforme Vijesti – osoba koja je crtala mete građanskim aktivistima zloupotrebljavajući BIRN-ovu listu ekstremista i neko ko “godinama puni stupce crne hronike”, što kao svjedok mafijaških egzekucija što kao ime koje se pominje kao medijski kanal škaljaraca u presretnutim porukama sa SKY aplikacije.

A da je riječ o orkestriranoj hajci potvrdila je i śednica skupštinskoga odbora za bezbjednost. Bila je to još jedna predstava za javnost u kojoj su Dritanovi strateški partneri na lokalu i u globalu iz DF-a nastavili bjesomučnu diskreditaciju Nena Kaluđerovića. Za Vučićevu poslugu iz DF-a u slučaju Mila Božovića ne spominje se čak ni presumpcija nevinosti već se optužnica uz ciljanu sprdnju sa sudstvom i tužilaštvom jednostavno odbacuje.

Kad je Neno u pitanju, pak, presumpciju nevinosti niko iz skupštinskoga odbora ne spominje. Njemu je presuda sva je prilika pisana prije no su se i dośetili što da mu stave na teret. Zato je danas prije svega važno da tužilaštvo saopšti na osnovu kojih saznanja ili dokaza tereti Nena Kaluđerovića.

Nesojska kampanja po srpskim medijima te po društvenim mrežama i medijima koje koordiniraju rektor Vladimir Božović i lažirektor Gojko Perović ogoljavaju smisao hajke na Nena Kaluđerovića, osmišljene u Vučićevim obavještajno-propagandnim kuhinjama. I potvrđuju da ne pada snijeg da pokrije brijeg no da svaka zvjerka pokaže svoj trag.

Bez ikakvih javno dostupnih dokaza danas je meta Neno. A śutra to možemo biti svi mi koji smo osvanuli s Nenom na Kruševu ždrijelu 5. 9. 2021. Zato na ovaj državni teror ne smijemo pognuti glave zaplašeni fabrikovanim optužnicama i prijetnjom progonom, već odgovoriti snažnim građanskim otporom kojim ćemo sili i nepravdi poručiti – dosta!