Dok obruč se steže – veseli se srpski rode

Za aktuelno.me

Piše: Dmitar Komnen

Uskoro, vrlo brzo, desiće se nešto od čega jedni strahuju, dok mu se drugi raduju – biće konačno zakucan i pošljednji ekser u mrtvački kovčeg velikosrpskog klero-nacionalizma.

Obruč oko Srpskog Sveta se steže, ali kreatori i poklonici istog to ne primjećuju ili bar ne shvataju ozbiljno, a što je sasvim u skladu sa njihovim hubrističkim karakterom. Ovakav karakter i duhovno-mentalni sklop vjerovatno posebno biva ohrabren kada im Mile Dodik zagrmi: „Ne može nam niko ništa“ ili dok im Aca Vučić uz strastvene uzdahe, dramatične pauze i pomamne euforije govori o svojoj samopožrtvovanoj pogibelji da Srpski Svet učini najjačom silom u Evropi (a vjerovatno i u Svijetu).

Često zamislim taj Srpski Svet kao jedan veseli autobus čiji je enterijer ukrašen ikonama, u kojem Dačić i Dodik zabavljaju putnike neumirućim hitovima srpsko-turskog melosa, dok je Vučić za volanom, na šoferšajbni stoji tabla „Zlatno Doba – u jednom pravcu“ – i dok se putnici bezbrižno raduju maštajući o destinaciji, taj veseli autobus već visi sa litice prednjim točkovima. Vozi Miško!

Jedan gnjevno-pravdoljubivi dio mene zaista želi da vidi taj autobus kako se survava niz liticu i nestaje skršen i progutan plamenom, oblakom dima i prašine, uz vrisku, ciku, plač i povike „Vučiću pederu!“. Ipak, postoji i jedan samilosni dio mene kojem je oduvijek bilo žao tog prostog svijeta u Srpskom Svetu,  tih namučenih ljudi koji bijeg od bijede i beznađa teške i mučeničke sudbine srpske traže u snovima o obnovi veličanstvenog Dušanovog Carstva i sličnim ideološkim opijatima, a što tu njihovu sudbinu čini još gravidnijiom. Začarani krug. Onaj dobro poznati simptom ludaka koji ponavlja jednu istu stvar očekujući drugačiji ishod. Današnji srpski lideri idu istim stopama svojih prethodnika iz devedesetih, iako pokušavaju zavarati tragove. Zar oni stvarno misle da ih na kraju tog puta ne čeka ulica, ogorčeni narod i intervencije velikih sila?

Avaj, razmišljajući o svemu ovome, neizbježno, ipak dođem do one dobro poznate istine – „karakter je sudbina“. Koliko je ovo istinito u slučaju pojedinca, jednako je istinito i kada je u pitanju nacija. Karakter jedne nacije ispisuje i sudbinu iste.

U stanju sam samo dijagnostifikovati uzroke te opjevane patnje kukavnoga Srpstva, ali nije u mojoj moći da promijenim karakter naroda srpskog. To su trebali činiti srpski politički lideri, srpska intelektualna i duhovna elita. Njihova aktuelna elita je, umjesto da svom narodu pruži iscjeljenje, uspjela da ga degeneriše i razboli njegov kolektivni um velikosrpskim mitovima presvučenim u novo ruho, te tako  potre svaki, iako minoran, napredak s mukom načinjen tokom decenije nakon Miloševićevog pada.

Ipak – Veseli se srpski rode! Još ima nade za vas. Ako ja nemam moći da promijenim nešto, ako vaša elita nema takvu želju, itekako ima onih koji posjeduju više nego adekvatnu silu, a i motiv da to učine. Ekskluzivno, otkriću vam, u grubim crtama, „pakleni plan“, anti-srpsku globalnu zavjeru za konačno zatiranje Srpskog Sveta, a prije svega idejnih tvoraca i lidera istog. Budući da je ovo finale i da se ništa više ne može učiniti po pitanju ishoda, dragi, i nadasve napaćeni Srbi, opisaću vam ukratko šta se stvarno dešava dok vi u svom sljepilu, euforično hrlite ka Srpskom Svetu ubijeđeni da ste na pobjedničkoj strani.

Obruč se u ovom trenutku najsnažnije steže oko Vučića i njegovih direktnih poslušnika. Druženje sa Belivukom i njegovim kartelom, a što je za posljedicu imalo meksikanizaciju balkanskog podzemlja, obilo mu se o glavu kako nije mogao ni zamisliti. Inače, emotivno nezreo i klinički neispravan, a što je evidentno svakom laiku koji pogleda bar jedan njegov javni nastup, Vučić jako teško podnosi jezivu blizinu svog kraja i kao svaki, njemu sličan autokrata sa diktatorskim ambicijama počinje da čini panične i autodestruktivne poteze, sve više se zakopavajući u živo blato sopstvenog ludila nakalemljenog na ono kolektivno, velikosrpsko. Svakako, sudbina Malog Aleka savršeno oslikava njegov karakter. Pošljednje poglavlje takve sudbine biće ekstremno zanimljivo za svjedočiti mu.  COMING SOON!

Elem, Vučić je u fekalijama do guše i počinje da se davi. A ni slamke spasa niotkud. I uprkos tome što mnogi ne bi nikada pomislili tako nešto za pametnog, vrEdnog i svemu narednog Acu Super-Srbina, ali vjerujte mi on nema nikakav plan B, C, X… u ovoj, po njega očajnoj situaciji.

Uloga Vučića u „Paklenom Planu“

Mali Alek je, siguran sam, bio u čudu kada je slijed naizgled slučajnih događaja doveo do toga da se bivši radikali, presvučeni u naprednjaštvo domognu vlasti. Kada se odrekao svog političkog oca, Šešelja kako bi se ogrebao o naprednjačku vlast, pojavili su se određeni ljudi iz sjenke i objasnili mu kako stoje stvari.

Gotovo dvije godine prije nego je sve ovo stavljeno u pogon, iz određenih izvora sam dobio informaciju o tome kako postoji plan da se na vlast u Srbiji dovedu nacionalističke snage. Imajući u vidu kredibilitet svojih izvora, nisam se mnogo iznenadio kada se to i desilo. Boris Tadić je odigrao svoju ulogu u svemu tome, ne razumijevajući istu u potpunosti, ali obezbjedivši sebi egzistenciju, budući da nije baš mnogo sposoban da se stara o sebi ako nije neđe uhljebljen.

Vučiću je ponuđeno da ima apsolutnu vlast u državi na određen‘ vakat, a da za uzvrat učestvuje u sprovođenju „paklenog plana“ za zatiranje velikosrpskog klero-fašizma i disciplinovanje Srbije kao države, a sa ciljem sputavanja Ruskog uticaja u regionu. U čemu se sastoji taj plan? Pored toga što je omogućio svojim mentorima da finansijski pljačkaju Srbiju kroz razne mutne dilove, Vučić je dobio zadatak da čini upravo ovo što sada čini na političkom planu – da zaoštrava nacionalističke tenzije u ovom regionu i oživi velikosrpski san u formatu Srpskog Sveta. Ovo će inspirisati Srbe da opet krenu sa kinjenjem i ugnjetavanjem susjednih naroda, kao što to sada i čine, a posebno kada je Crna Gora u pitanju.

Srbima će velikodušno biti dopušteno da opet divljaju po regionu, biće im dopušteno da izazivaju incidente i čak oružane sukobe. Sa kojim ciljem? Vučićevi mentori će u ovom slučaju imati sasvim opravdan povod za nove sankcije, izolaciju Srbije, pa čak i nove vojne intervencije. Sve ovo će biti taj potonji ekser koji će biti zakucan u mrtvački sanduk Srpskog Sveta i svega što isti predstavlja.

Kao i većina onih koji naprave pakt sa đavolom, sada i Vučić pokušava da izvrda taj dogovor sa svojim mentorima, sanjajući o tome da će moći da im se suprotstavi. Ovo će njegov pad samo učiniti tragičnijim. Afera „Belivuk“ je proistekla upravo iz tog pokušaja da se izvuče iz dila.

Dragi Srbi, vaš samoprozvani regionalni lider, Aca Super-Srbin pada sa vlasti vrlo brzo, a u tom će padu povući i Srbiju sa sobom, pokušavajući da izbjegne naplatu svog pakta sa đavolom. Svaku eventualnu tragičnu kolateralnu štetu po svoju državu i svoj narod možete izbjeći tako što ćete se pobuniti i sami skinuti Vučića sa vlasti. Vjerujte mi, biće bezbolnije nego da ga neki strani faktori skidaju.

Ovaj „pakleni plan“ je Vučić podijelio i sa Miletom Dodikom i Andrijom Mandićem, gurnuvši im po koju šušku (u šestocifrenom iznosu) u džep. Neki od onih koji su upoznati sa detaljima plana, a vidljivi su javnosti su: Brnabić Ana, Siniša Mali, Bogoljub Gašić i Ivica Dačić. Većina drugih koji rade za Srpski Svet su samo „korisne budale“, a iskreni zanesenjaci kao Milan Knežević i Aleksandar Vulin najkorisniji među njima.

Dio „paklenog plana“ podrazumijeva i brisanje Republike Srpske sa mape Balkana. Mislim da je svima, koji iole prate situaciju, jasno da je i to već gotov posao.

Autodestruktivna Samoizolacija SPC

Inspirator i glavni akter svih zala i krvoprolića na Balkanu u zadnjih skoro dva vijeka, svetosavski militantni kult, koji uzurpira naziv Srpska Pravoslavna Crkva, sada broji svoje potonje dane. Ovaj destruktivni kult je Srpsku Pravoslavnu Crkvu oblatio za sva vremena, kao što je i istu doveo do toga da je  sada u nikad gorim odnosima sa ostatkom pravoslavnog svijeta. Zbog čega?

Naime, kao što ruska Crkva ima želju da duhovno dominira nad susjednim narodima i državama, srpska Crkva ima istu ambiciju kada je Balkan u pitanju. Zbog ovoga srpska i ruska Crkva su sve više i više u sukobu sa Vaseljenskom Patrijaršijom. Ruska Crkva je otišla toliko daleko da je raskinula kanonsko i liturgijsko jedinstvo sa Vaseljenskom Majkom-Crkvom, između ostalog zbog priznavanja Češke, Ukrajinske i drugih Crkava na koje je ruska imala pretenziju. Srpska Pravoslavna Crkva će učiniti isto, raskinuće svoje odnose sa Majkom-Crkvom, onog trenutka kada Vaseljenska Patrijaršija prizna autokefalnost Crnogorske Pravoslavne Crkve. Ovo priznanje će se desiti mnogo brže nego što neki misle. Podsjetio bih drage čitaoce da su se na zvaničnoj internet stranici SPC već pojavljivali tekstovi koji se kritički odnose prema Vaseljenskoj Patrijaršiji zbog njene namjere da prizna „raskolničku CPC“.

Na kraju, prozivajući sve druge za raskolništvo, srpska i ruska Crkva se sada nalaze u sukobu sa gotovo svim drugim pravoslavnim Crkvama na svijetu, postavši sami jedini istinski raskolnici u Pravoslavlju.

Nije potrebno mnogo mašte da bi se zaključilo kako je ovakva samoizolacija SPC krajnje autodestruktivna. Pad svetosavskog kulta i čišćenje srpske Crkve od istog biće bolan i hazardan proces, koji će, kao i u slučaju Vučićevog pada, opet samom Srpskom narodu donijeti mnogo patnje, one emotivne i duhovne. Nakon ovoga, konačno će isplivati sva nedjela svetosavskog kulta ogrezlog u pedofiliju, kriminal, opsjenarstvo i bogohuljenje na tako mnogo nivoa. Sve im je teže i teže da zataškavaju silne afere koje cure na sve strane, a kada ostanu bez zaštite države, takvo zataškavanje biće nemoguće. Za Srpski narod biće jako bolno kada vidi na desetine svojih svještenika i vladika na robiji zbog najgnusnijih zločina.

Apel Srbima za Samopomoć

I ako nisam Srbin, i ako gajim iskreni prezir prema svetosavskom kultu koji uzurpira ime Srpska Pravoslavna Crkva, a kojima ne želim nikakvo dobro – daleko od toga da bih ikada poželio ikakvo zlo Srpskom narodu. Daleko od toga da bih se radovao gladovanju srpske đece pod nekim novim sankcijama, vojnim intervencijama ili haosu neke reprize 5-og Oktobra. Naprotiv. Uprkos meni svojstvenom vickastom i sarkastičnom tonu, želio bih da najozbiljnije apelujem na Srpski narod. Zarad svoje države, svoje tradicije, svoje đece, trgnite se i skinite jaram s vrata i koprenu s očiju. Dokazali ste kroz istoriju da to možete! Izborite se za bolju budućnost svoje države i svojih potomaka tako što ćete sami poslati Vučića u prošlost, zajedno sa njemu potčinjenim vladikama koji su svojim nekažnjenim nepočinstvima ukaljali ime vaše Crkve, svojim je klero-fašističkim politikama izolovali od čitavog Pravoslavnog svijeta, i koji su vas zavadili sa svim, vama bratskim narodima u regionu.

Ono što vam vaši lideri nude kao put ka slobodi, put je ka pogibelji i ropstvu. Stoga, veseli se srpski rode zbog slobode koju tek treba da zadobiješ. Neka vas Bog blagoslovi i dA vam mudrosti da prepoznate ovo zlo , i snage da se s istim izborite.

Zabranjeno je kopiranje i korišćenje objavljenog sadržaja bez saglasnosti redakcije portala Aktuelno.me i autora teksta