Đevojačko prezime i rodna ravnopravnost

Piše: Sreten Vujović

Najstravičnije lavine često mogu početi običnom grudvicom, koja se niz padine planine pretvori u  nezaustavljivu stihiju. Tako je i počela politika „ringe, ringe raja…“  u Crnoj Gori.

Sve je počelo opetovanim bucanjem Ustava Crne Gore u sred Skupštine i nikome ništa! Zatim, jedan predśednik nakon položene zakletve  držeći „svetu desnicu“ na  „proštepanom“ Ustavu (čiji su sastavni djelovi i državni simboli, među kojima dakako i Himna, koja se pjevala prije rođenja Sekule Drljevića)  izjavi, a da ne trepne, kako mu se ne sviđaju dvije zadnje strofe!? I umjesto da podnese ostavku zbog ogrješenja o  nesrećni Ustav on se na brzine opravda kako je to  njegovo „intimno“ ośećanje!  Intima sa državnog nivoa!? Alal mu cicvara! Potpisnik ovih redova mu je tada poručio kako je njegovo pravo  da saopštava intime, ali isključivo svojoj partnerki u nekim  „romantičnim“ trenucima, ali ne i sa pozicije predśednika ove naše „ljepotice crne“ koju raskubaju kako se kome ćefne, a ona majčinski sve prašta.

Podśeti me to na  pričicu kada je sin da bi zadovoljio zlu suprugu otišao na sprat, izvadio  majci srce, i u brzini da ga donese, dok još pulsira, svojoj voljenoj, spotakne se niz srepenice i padne!  Majčino srce progovori: „Jesi li se povrijedio, sine“?

Ova naša „bajka“ izgleda nema  kraja! „Ugroženi“ Srbi pale  crnogorsku zastavu,  njihovi  poslanici aplaudiraju kada se u sred Beograda ponavlja isti „ritual“! Sa ovim „blistavim“ primjerima „patriotizma“  bi mogli ići u nedogled, ali našto, kada smo  se poput onih penzionera, priviknutih na smog, toliko navikli na bazd, da bi se namah snemogli kada bi nas neko naglo  doveo na čist vazduh!

Ustav Crne Gore, kao krunski zakonski akt u odnosu na koji se moraju „rihtati“ svi ostali zakoni  doživio je „korekciju“ nižim zakonskim aktom u vidu Zakona o predśedniku države! Cvrc, Milojko! I mi mislimo da je to prvi put! Nije! Naše „svijetlo“ Ministarstvo prosvjete taj isti Ustav godinama sistematski krši bez ikakvog zakonskog akta, uz  pomoć obične odluke u okviru Ministarstva. Jezik koji slovi kao službeni u Ustavu, a koji se zove „crnogorski“ preimenovali su u „crnogorski, srpski, hrvatski, bosanski“ pa su nesrećni prosvjetni radnici zbog nedostatka prostora u razrednim knjigama  isti  „prepakovali“ u besmislenu skraćenicu CSHB jezik i književnost! Ova skraćenica se ne može naći niti u jednom leksikonu stranih riječi i izraza! Kad je već u drugom vremenskom trajanju prošlo ovo antiustavno djelovanje, za koje sam prigovorio tadašnjem predśedniku Skupštine Crne Gore, Ranku Krivokapiću, na prijemu u povodu Dana  maternjeg jezika, onda je sasvim očekivano da to isto ministarstvo legalizuje krađu u okviru školskog sistema, a protivnicima krađe (Ispitni centar) da otkaze! I ovo je samo „vrh ledenog brijega“ u okviru samo jednog Manastirstva Amficusa Diabolicusa!

No, da je i ovu problematiku „lako riješiti“ dokazuje i imenovanje Danilovića, „ingenioznog“ autora termina „taternji  jezik“, jer te žene su stvarno „presmrđele“ sa borbom, čak i za jezičku rodnu ravnopravnost!  Stoga ovaj „ekspert“ pretpostavljam, očekuje da se u tom smislu nađu oblici muškog roda za: rodu, krticu, vjevericu, glistu, kamilu, bubamaru, zmiju! Za sada je dosta!  Što hitnije naći i oblik ženskog roda za riječ „jazavac“, kako je „Đedo“  od milošte zvao ovoga eksperta! Ma, koga briga za rodnu ravnopravnost? Važno je da se poput  demokratskih protesta i FCJK  kriminalizuje kao teroristička organizacija, u odnosu na svetosavsko srpstvo. Kako je „jezik hram u kome stoluje duša jednog naroda“, citirao bih depešu Nikole Pašića Aci Palikući Karađorđeviću („Palikuća“ je đevojačko prezime), iz vremena dok Crnogorci ginu na Mojkovcu da bi zaštitili bježaniju srpskoj vojsci: ” Vaše Visočanstvo, Srbija trenutno gubi rat od Austrije, ali za sva vremena dobija rat protiv Crne Gore!”