Nedjelja, 24 Januara, 2021
Rubrika:

Crna Gora bi mogla ličiti na ekstremnu verziju Republike Srpske

Za predsjednika [Srbije Aleksandra] Vučića je od izuzetne važnosti da se ‘oslobodi’ ili marginalizuje učešće nacionalnih Crnogoraca u ukupnoj strukturi stanovništva. Promjena tih proporcija znači i ostvarenje planova zvaničnog Beograda, smatra profesor fakulteta Političkih nauka u Podgorici i predsjednik Centra za monitoring i istrazivanje (CeMi) Zlatko Vujović

Jasmin Agić, Al Jazeera

Zemlja koja je skoro cijelo desetljeće bila uzor gotovo svim zemljama Zapadnog Balkana, zbog napretka na euroatlanskom putu, u prošloj godini pretvorila se u novo balkansko “bure baruta“. Poraz Demokratske partije socijalista (DPS), nakon tri desetljeća kontinuirane vladavine, i pobjeda “prosrpskih i proruskih“ snaga, koje su imale ideološku, materijalnu i infrastrukturnu pomoć Srpske pravoslavne crkve (SPC), doveo je zemlju u stanje neprekidne političke neizvjesnosti.

Okidač za masovne demonstracije, a zatim i političku mobilizaciju na parlamentarnim izborima, bilo je usvajanje Zakona o slobodi vjeroisopovijesti, koji Vlada Zdravka Krivokapića mijenja i koji je nova parlamentarna većina u crnogorskoj Skupštini već uspjela korigirati tako da se udovolji zahtjevima SPC-a. Međutim, izmjene ovog zakona je odbio, zbog neustavnosti izazvane nepoštivanjem procedura, potpisati predsjenik zemlje Milo Đukanović, vraćajući ga na ponovo na skupštinsko izglasavanje.

Crna Gora prolazi kroz turbulentno vrijeme ideološke preobrazbe, uz neizvjesnu budućnost, kaže profesor fakulteta Političkih nauka u Podgorici i predsjednik Centra za monitoring i istrazivanje (CeMi) Zlatko Vujović. Ta ideološka promjena se rukovodi iz zvaničnog Beograda, a ključni korak se tek treba desiti. Ako mentorima iz Beograda uspije na narednom popisu promijeniti nacionalnu strukturu Crne Gore, onda će multietnički i multikonfesionalni karakter zemlje biti trajno narušen, što je, kako kaže, plan koji u Beogradu niko ne drži u tajnosti.

“Za predsjednika [Srbije Aleksandra] Vučića je od izuzetne važnosti da se ‘oslobodi’ ili marginalizuje učešće nacionalnih Crnogoraca u ukupnoj strukturi stanovništva. Promjena tih proporcija znači i ostvarenje planova zvaničnog Beograda. Jasno je da, ako se uspije izvršiti pritisak na dio stanovništva da promijeni svoju nacionalnu orjentaciju iz Crnogorac u Srbin, a to se osjetno statistički vidi, čeka nas treća faza onoga što je najavio predsjednik Vučić na pres konferenciji 6. januara 2020. Ustavna prekompozicija Crne Gore po  ugledu na Bosnu i Hercegovinu i [Sjevernu] Makedoniju, odnosno, kako reče Vučić, da Srbi imaju prava nalik statusu Srba u Bosni, odnosno Albanaca u [Sjevernoj] Makedoniji. Crna Gora se nalazi u riziku da izgubi karakter građanske države i pretvori se u nacionalnu srpsku državu, slično Srbiji i [bh. entitetu] Republici Srpskoj“, kaže Vujović.

Crna Gora je dospjela u stanje koji mnogi poznavaoci tamošnjih prilika opisuju kao ‘haotično’. Ali, tek s prijetnjama upućenim Ljubi Filipoviću, na društvenim mrežama, čini se da je ‘kap prelila čašu’. U nedostatku službenih osuda, postavlja se pitanje da li je crnogorsko društvo prihvatilo da neistomišljenike vlasti atribuira kao ‘ustaše, izdajnike, Turke…’?

– Prijetnje i uvrede koje je dobio Ljubo Filipović nijesu ni prve koje je dobio, niti je on jedina osoba na javnoj sceni koja je izložena kampanji diskreditacije i zastrašivanja koja se sistematski sprovodi od mreže Facebook stranica i medija pod kontrolom krugova bliskih SPC-u i partijama na vlasti. Nažalost, svjedočimo sistemskoj kampanji, kojom se pokušava ućutkati svaki glas koji nije u saglasju sa djelovanjem SPC-a i Vučićevih satelita u Crnoj Gori.

Kampanja je veoma intezivna, odlično osmišljena i koordinirana van Crne Gore. Nažalost, radikalizacija sve više daje rezultata, tako da se spušta ka običnim građanima. Cilj je stvaranje atmosfere straha i kapitulacije snaga građanske orjentacije te stvaranja situacije nalik onoj koju gledamo u Srbiji. Pokušava se stvoriti atmosfera da je društveno prihvatljiv obračun sa svima koji se suprostavljaju politici SPC-a i nove vlasti. Onda će, nalik Srbiji, društvena svakodnevnica postati i fizički obračuni sa neistomišljenicima.

Predsjednik Milo Đukanović je vratio na skupštinsko izjašnjavanje Zakon o slobodi vjeroispovijesti, uz oberazloženje da su izmjene donešene uz nepostojanje kvoruma. Iz političkih stranaka koje konstituiraju Vladu oštro su osudili ovaj potez. Postaviću Vam dva pitanja vezana za tu Đukanovićevu odluku. Prvo, da li je ispoštovana procedura prilikom donošenja izmjena Zakona, kako stranke iz vlasti tvrde; i drugo, vjerovatno važnije, postoji li potrebna skupštinska većina da se izmjene uopšte usvoje na regularan način?

– Predsjednik parlamenta, pod pritiskom SPC-a i ekstremnih krugova u vladajućoj koaliciji, dozvolio je da parlament uđe u, najblaže rečeno, proceduralno upitno postupanje. Neobjašnjivo je da vladajuća koalicija, iako ima neupitnu parlamentarnu većinu, zbog proceduralnih razloga dovede sebe u moguću pat situaciju. Predsjednik Crne Gore se našao u situaciji da može, sa snažnim argumentima, blokirati zakonodavno djelovanje Skupštine Crne Gore. S obzirom na složenost i delikatnost pitanja ustavnosti, ali prije svega, na posljedice koje građani trpe, potrebno je da ovu situaciju razriješi Ustavni sud.

Predsjednik Crne Gore ima nekoliko opcija nakon ponovnog izglasavanja zakona. Prva je da se drži svog obrazloženja kad je prvi put odbio da potpiše zakone, a to je da tretira novo izglasavanje kao odluke tijela donesene bez kvoruma te da ih kao ništavne ignoriše. Druga je da ih potpiše i pokrene postupak pred Ustavnim sudom. U prvom slučaju se principijelno drži prvog obrazloženja, uz produbljivanje ustavne krize i rizikuje da Ustavni sud provjerava da li krši Ustav te eventualno rizikuje razrješenje. U drugom slučaju se povlači, postavlja kao kooperativan, ali šalje poruku da je njegova pozicija slaba.

Čini se da je u prvom slučaju pozicija predsjednika Crne Gore prilično jaka, kako zbog grešaka Skupštine Crne Gore, ali i činjenice da će Ustavni sud raditi u okrnjenom sastavu. Umjesto sa sedam članova, Ustavni sud će odlučivati sa pet članova, a tada bi za eventualno razrješenje predsjednika Crne Gore trebalo da glasa četiri od pet 5 sudija Ustavnog suda.

Vladajuća koalicija ima nespornu većinu u parlamentu. Kriza je izazvana zbog proceduralnih razloga. Interes bi bio vladajuće većine da izbjegne ovu situaciju što hitnije, jer ona gubi mnogo više nego opozicija. Najednostavniji i najelegantniji način bi bio da prizna grešku, vrati stvari prije spornog zasjedanja, verifikuje mandate Zoronjićeve u neupitnoj proceduri i preuzme kontrolu nad procesom. Ovako, ukoliko predsjednik ne potpiše zakone nakon ponovljenog izglasavanja, Crna Gora rizikuje da se nađe u dubokoj krizi, koja će biti sve dublja. Tada će biti mnogo teže doći do kompromisa. Vladajuća koalicija istrajavanjem će samo dati mnogo veći politički uticaj predsjedniku Crne Gore, pomoći mu da homogenizuje biračko tijelo protivnika sadašnje vlasti. U tom slučaju biće potrebna intervencija i medijacija SAD-a i Evropske unije. Za očekivati je onda da će veći pritisak tada biti na vladajuću većinu.

Simptomatično je da veliki broj predstavnika crnogorske izvršne vlasti otvoreno osporava suverenitet zemlje i političku agendu nezavisnosti. Koliko će Vlada Zdravka Krivokapića djelovati nezavisno od Srbije i SPC-a i u korist svih građana Crne Gore?

– Postupanja Vlade, ali i vlasti na nižim nivoima, pokazuje da SPC ima punu kontrolu nad procesom odlučivanja u svakom pitanju koje je za nju od značaja. Djelovanje SPC-a u Crnoj Gori je usklađeno sa stavovima zvaničnog Beograda, što ne isključuje dvorske igre moći unutar ovoga bloka. Ova situacija će biti značajno jasnija nakon što Sabor SPC-a obavi izbor novog patrijarha, odnosno mitropolita SPC-a u Crnoj Gori. Onda će se znati da li se Vučić uspio da u potpunosti preuzme kontrolu nad SPC-om.

To pitam, između ostalog, što mnogi smatraju da je počelo otvoreno ukidanje građanske i multikonfesinalne države, a uvođenje vjersko-teokratskog principa u načinu vođenja državnih poslova?

– Sadašnja vladajuća većina ima jasno iskazanu namjeru da mijenja sadašnji koncept crnogorske države iz građanskog društva, koje se zasniva na uvažavanju multikonfesionalne i multinacionalne strukture. SPC želi da svoj ideološko teokratski model nametne kompletnom društvu. To će se, prije svega, raditi kroz propagandno djelovanje, uvođenje vjeronauke kao predmeta u javne škole, a moguće u dogledno vrijeme i uvođenju odjeljenja koja su formirana po izboru zvaničnog jezika od učenika, što je nekada bila ideja Nove srpske demokratije, predvođene Andrijom Mandićem. Na taj način bismo imali srpska, crnogorska, bošnjačka odjeljenja. Time bi se produbljavale podjele, ali bi se smanjivalo učešće nacionalnih Crnogoraca, što bi otvorilo prostor rušenju koncepta građanske države. Crna Gora bi sve više ličila na ekstremnu verziju Republike Srpske, a to znači da u njoj ne bi bili dobrodošli oni koji ne pripadaju vladajućem pravoslavnom korpusu.

Premijer Krivokapić je, veoma otvoreno i ozbiljno, govorio o tome da su njegove lične želje povlačenje priznanja nezavisnosti Kosova, izlazak Crne Gore iz NATO-a a dao je, nekoliko puta, jasno naznačiti da mu ne bi bilo mrsko da se Crna Gora ponovo državnički združi sa Srbijom. Mislite li da će ova Vlada uspjeti realizirati te planove?

– Samo rijetki članovi crnogorske Vlade su prozapadno orjentisani. Dominantan broj njih pripada klerikalno-nacionalističkim krugovima čija je ideologija duboko suprostavljena građanskim vrijednostima i zvanično proklamovanoj prozapapadnoj i proevropskoj orjentaciji Crne Gore. Ako je suditi po video snimcima i krugu ljudi sa kojima je okružen sadašnji premijer Crne Gore on predstavlja „tihog“ podržavaoca četničkog pokreta.

Međutim, on nije usamljen u Vladi, već se i neki ministri otvoreno deklarišu kao četnici. Teško je vjerovati da Vlada takve orjentacije, koju podržava većina čiji dio negira zločine nad drugim narodima, koja podržava ratove koje je vodila Srbija u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, može voditi Crnu Goru dalje u evropskim integracijama. Najveći dio ove Vlade intimno bi se opredijelio da Crna Gora prestane da postoji i da se udruži sa Srbijom, što iz brojnih razloga nije moguće. Stoga im je i bliža opcija da ako već ne mogu udružiti sa Srbijom, onda Crna Gora može biti druga srpska država unutar „srpskog sveta“.

Mnogo se govori i o popisu stanovništva koji trebba da se desi ove godine. Upućeni kažu da je cilj stranaka koje podupiru vlast, a to rade zajedno sa SPC-om i Srbijom, učiniti Crnogorce nacionalnom manjinom u zemlji. Ako je takvo razmišljanje ispravno objasnite nam koji je cilj takvog djelovanja?

– Za predsjednika Vučića je od izuzetne važnosti da se „oslobodi“ ili marginalizuje učešće nacionalnih Crnogoraca u ukupnoj strukturi stanovništva. Promjena tih proporcija znači i ostvarenje planova zvaničnog Beograda. Jasno je da ako se uspije izvršiti pritisak na dio stanovništva da promijeni svoju nacionalnu orjentaciju iz Crnogorac u Srbin, a to se osjetno statistički osjeti čeka nas treća faza onoga što je najavio predsjednik Vučić na pres konferenciji 6. januara 2020. Ustavna prekompozicija Crne Gore po  ugledu na Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju, odnosno kako reče Vučić da Srbi imaju prava nalik  statusu Srba u Bosni, odnosno Albanaca u Makedoniji.

Crna Gora se nalazi u riziku da izgubi karakter građanske države i pretvori se u nacionalnu srpsku državu slično Srbiji i Republici Srpskoj. I tu nema nikakvih nepoznanica. Nažalost, popis će biti veliki test za građansku Crnu Goru. Da li dolazak SPC na vlast i miješanje Srbije u političke procese u Crnoj Gori može dovesti do rušenja koncepta građanske države. Stoga je potrebno da svi budu svjesni toga. Na popisu će se odlučivati građanski karakter Crne Gore.

Nedavno je objavljen Proglas Građanske inicijative ’21. maj’, u kojem se kritiziraju pokušaji nove vlasti da se ‘podriju temeljne vrijednosti države i crnogorskog društva’. Proglas je do sada potpisalo ili na drugi način podržalo više od 1.500 ljudi iz javnog, političkog, kulturnog i umjetničkog života Crne Gore. Ali, ima i onih koji kažu da se na ovakvu vrstu javne osude politike koje provode nove vlasti čekalo gotovo godinu dana. Jesu li crnogorski intelektualci ‘šutjeli’ svo ovo vrijeme i samim tim dozvolili da stanje u zemlji ekskalira do nivoa da se otvoreno negira crnogorski identitet i suverenost zemlje?

– Veliki broj crnogorskih intelektualaca je doživljavao progone od nekadašnje vlasti. Dio DPS-a je imao veoma radikalan pristupprema svima onima koji su se usuđivali da kritikuju nekadašnju vlast. Svim kritičarima je “lijepljena“ etiketa da su protiv države. Umjesto da afirmišu otvorenost, inluzivnost, oni su se krili iza državnih interesa i zloupotrebljavali državne resurse. Umjesto savezništava sa različitim društvenim akterima, bahati pojedinci iz DPS-a su otvarali brojne sukobe, ali i imali sopstvene agende. Na taj način otuđili su veliki dio intelektualaca od zaštite države.

Sve više u javnom diskursu od protivnika crnogorske državnosti nametala se teza da je država jednaka DPS-u. Stoga rezultati prethodnih izbora ne predstavljaju pobjedu srpske opcije, nego više poraz DPS-a. Nažalost, poraz DPS-a se pokušava pretvoriti u poraz Crne Gore. Potrebno je da se dese velika preslaganja unutar “procrnogorskog“ bloka. Treba dati velikom dijelu biračkog tijela ponudu da imaju za koga da glasaju.

Partijski imidž potrošen dugim vladanjem se može povratiti upravo na bazi demokratski prihvaćenog poraza (što su već odradili), dokazivanjem demokratske orjentacije, time što neće opstruirati formiranje vlade sastavljene od nekadašnje opozicije. No, ključni potez treba da bude nestanak DPS identiteta. Identiteta transformisane komunističke partije, opterećene brojnim korupcijskim aferama. Treba sprovesti integraciju tri socijaldemokratske partije i stvoriti jaku socijaldemokratsku partiju. Ovim bi bila izbrisana “hipoteka“ da je riječ o transformisanoj komunističkoj partiji, koju optužuju da vlada tri decenije nedemokratski. Lideri sve tri partije (uključujući, uže partijsko rukovodstvo) treba da se povuku. Na liderske pozicije nove partije treba da dođu ugledni i i sposobni ljudi, dokazanih stručnih kapaciteta, koji nijesu bili partijski angažovani u ovim partijama. Treba reformisati partijsku infrastrukturu, ali ne na bazi klijentelističkog djelovanja prema biračima.

Birači se moraju motivisati na bazi programskog djelovanja. Reformisana partija će dati  novu perspektivu aktivističkog djelovanja i može postati stožer moderne socijaldemokratije koja će zaštiti ugrožene nacionalne interese, a ne interese partijskog “plemstva“. Novi, nekompromitovani ljudi, kao nezavisni kandidati na jedinstvenoj listi, treba da ojačaju ponudu. Na narednim izborima se jedinstven blok mora suprostaviti sadašnjem vladinom bloku.

Crnogorski parlament nije podržao Rezoluciju o genocidu u Srebenici, koju je predložila Bošnjačka stranka. Prijedlog nije ‘prošao’ jer su mu potrebnu podršku uskratili poslanici URA-e, konkretno ‘poslanica’ Suada Zoronjić, koji su, opet, glasali za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Kako gledate na ovaj potez i da li je ovo još jedan korak u ideološkoj preobrazbi crnogorskog društva u društvo koje će biti oblikovano velikosrpskom ideologijom?

– Informacija da je Suada Zoronjić bila protiv Rezolucije o genocidu Srebrnici se pokazala netačnom. Ono što se moglo vidjeti na snimku na kojem se prikazuje čin glasanja, koji se koristio kao dokaz da je ona podržala rezoluciju, jeste da od četiriposlanika koalicije Crno na bijelo dva su je podržala, jedan je bio uzdržan, a četvrti je bio protiv Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Međutim, ono što se može vidjeti i iz ovog glasanja, ali i iz izjava nekih visokih funkcionera ove partije, da u ovoj koaliciji i u  političkoj partiji URA ne postoji saglasje oko priznanja da se u Srebrenici desio genocid.

Poslanica Božena Jelušić je prilikom glasanja za izmjene Zakonona o slobodi vjeroispovijesti, po nalogu SPC, rekla da glasa za zakon po odluci partije, iako misli da je neustavan, loš, ali i donijet na pogrešan način. Ako je suditi po toj praksi, URA nije obavezala svoje poslanike da podrže rezoluciju da se u Srebrnici desio genocid. Vjerujem da će se u skorijoj prilici ponovo glasati  o ovoj deklaraciji i da će URA, makar uslijed pritiska domaće i strane javnosti, morati da glasa za ovu rezoluciju.

Koliko će Dritan Abazović i URA uopšte voditi samostalnu politiku, a koliko će u svim bitnim političkim stvarima slijediti politiku Demokratske fronte i drugih prosrpskih snaga u zemlji?

– Neobjašnjivo je da potpredsjednik [Vlade] Abazović javno preuzima odgovornost za sve kontroverzne poteze Vlade, čak i onda kada su oni daleko od njegove odgovornosti, ali i kada su oni donijeti suprotno njegovoj inicijalnoj poziciji. Kako vrijeme odmiče, veoma je teško uočiti razlike u stajalištima Vlade i gospodina Abazovića, pa čak i kada je riječ o nezakonitim imenovanjima u sektoru bezbijednosti, ali i personalnim rješenjima u ovom sektoru. Gospodin Abazović je uspio da stvori utisak u javnosti da su svi njegovi potezi usaglašeni sa ambasadama država Kvinte u Crnoj Gori.

Međutim, u razgovorima sa njihovim diplomatama se primjećuje njihovo razočarenje nekim potezima gospodina Abazovića i njegove partije. Stiče se utisak da ova Vlada, a posebno potpredsjednik Abazović, uživa sve manju podršku zapadnih partnera. Postaje sve više jasno da koncpet da URA može držati pod kontrolom proruski i prosrpski dio vlasti je obesmišljen te da Crna Gora velikom brzinom prelazi pod kontrolom zvanične Moskve i Beograda. Što prije se to javno konstatuje od zapadnih partnera, prije će se i srušiti konstrukcija vlasti koja treba da Crnu Goru vrati pod punu kontrolu Srbije i Rusije.

Na kraju, po Vašem mišljenju kakva budućnost očekuje Crnu Goru?

– Crnu Goru čeka buran period. Čeka je da se suoči sama sa sobom. Da da odgovor na pitanje o svom identitetu. Da li je riječ o prozapadnom, građanskom, demokratskom društvu, ili srpsko-pravoslavnoj klerikalnoj zajednici, pod punom kontrolom Beograda i Moskve, preko SPC-a i političkih partija koje predstavljaju njihove satelite. Prva prilika za to će biti naredni popis, a nakon toga nas čeka serija izbora koji će opredijeliti dalji put Crne Gore. Ovo je možda posljednja istorijska prilika za preživljavanje ideje “velike Srbije”, transformisane u koncept “Srpskog sveta”.

Pa, sljedstveno tome, možda i posljednja šansa za srpske nacionaliste da se izbore da Crna Gora postane dio tog njihovog “sveta“. No, i pored toga što je stanje u Crnoj Gori veoma loše, bilo je u istoriji Crne Gore mnogo grih situacija, pa su ih Crna Gora i crnogorski identitet preživijeli. Stoga teško da će Vučić biti taj koji je definitivno “srušio“ Crnu Goru. Vjerujem da ćemo uspjeti da sačuvamo u Crnoj Gori njen građanski identitet. Međutim, konačni odgovor gdje ide Crna Gora će dati i nivo uključenosti ne samo Srbije i Rusije, već i SAD i Evrposke unije, ali i crnogorskih susjeda koji imaju nacionalne manjine u Crnoj Gori.

 

Najnovije

Bajaga i Branko Đurić napisali pjesmu ”Nisi sama”

Muzičari Momčilo Bajagić Bajaga i Branko Đurić napravili su pjesmu koja nosi naziv “Nisi sama”, a posvećena je glumicama Mileni Radulović i Ivi Ilinčić,...

Spor Google Chrome može biti znak da ste žrtva hakera

Korisnici Google Chrome-a upozoreni su na novu prijetnju koja je ciljala preko 20 dodataka koje je, ukupno, koristilo preko osam miliona ljudi. Prema mišljenju...

Uskoro zvanična potvrda: Odegard stiže u Arsenal

Martin Odegard novi je igrač Arsenala. Nakon pregovora koji su obavljeni prethodnih dana, Real Madrid je odlučio da pozajmi norveškog veznjaka londonskom klubu do kraja...

U BiH preminulo još pet osoba, 203 nova slučaja zaraze

U Bosni i Hercegovini je danas 203 novozaraženih koronavirusom od 594 testiranih. Preminulo je pet osoba što je znatno manji broj u odnosu na mjesec...

Ugroženo mentalno zdravlje ljekara u kovid bolnicama u Španiji

Porast infekcija kovid-19 u Španiji nakon praznika ponovo stvara probleme bolnicama, prijeteći mentalnom zdravlju ljekara i medicinskog osoblja koji su u prvom planu pandemije...

Najčitanije

Povezano

Komentari

3 Komentara
Najstariji
Najnoviji Najpopularniji
Inline Feedbacks
Pregedaj sve
sila
11.01.2021-08:10 08:10

Aleksandar Karađorđević “simbol uništenja nezavisne države Crne Gore, simbol svrgavanja dinastije Petrović Njegoš i simbol ukidanja autokefalne Crnogorske crkve”.

Dakle, sve je jasno, ali ostaje dilema dokle su prošlogodišnji litijaši, danas vlast, spremni da idu u destabilizaciji Crne Gore.

„Dogodine u Kninu”, pa „Dogodine u Prizrenu”, a od prošle godine i „Dogodine na Lovćenu” je ništa drugo do prijetnja svima onima koji su spremni da brane tekovine 21. maja 2006. godine.

Darko
11.01.2021-11:24 11:24

Jednim djelom zasluga je i tvoja i Uljarevicke i Muka ( muk mu u glavu) i Kasalice i citavog niza spodoba koje su izgorele za promjenu.
I sta sad ??? Nema kukanja Zlatko nego sajkacu i cuti kuci .

Cetinjanin
11.01.2021-11:39 11:39

Srbi preuzimaju Crno Goru nazalost …