Kratka jeste, ali je zanimljiva kampanja za predsjedničke izbore zakazane za 15. april. Osim što o Milu Đukanoviću znamo sve, saznali smo, između ostalog, da je jedan od kandidata, Mladen Bojanić, nezaposlena osoba.
On je, istina, dok je bio poslanik Pozitivne, ali i kad je prestao to da bude, od države inkasirao blizu sto hiljada eura. Bez obzira na to, sto mjeseci ne plaća obaveze za poslovni prostor skupštini stanara neke zgrade, objavili su juče mediji. Treba ga razumjeti nezaposlen čovjek, đe da plaća 20 eura mjesečno. Niko, greotu, pišu mediji, nije htio da primi na posa’, pa je odlučio da se kandiduje za predsjednika države. I to pravoslavne. Jer, Nebojša Medojević mu je, na zajedničkoj sjednici glavnih odbora konstituenata Demokratskog fronta, kojoj je Bojanić bio nazočan, saopštio da treba da se “bori za pravoslavnu Crnu Goru”.
Bojanić, kao nezaposlena osoba, očekivano, nije na to reagovao, iako se kandiduje za predsjednika ustavno sekularne države. Ali to ne čudi, jer on se kandiduje i za predsjednika NATO države, a palio je NATO zastave. Neka bude kakva hoće, samo da ja dobijem neki posa’, logično je razmišljanje jedne nezaposlene osobe.
Gospođa Draginja Vuksanović, na drugoj strani, saopštila je da će “vratiti Mamulu Herceg Novom i Crnoj Gori”, da će “zaposliti pet-šest hiljada ljudi u nikšićkoj Željezari”, da će “obnoviti proizvodnju u beranskoj celulozi”, da će “spasiti Luku Bar od tajkuna” i da “treba poraziti Mila Đukanovića“. Nije, naravno, rekla od koga treba spasiti Luku Kotor! Međutim, najbolje u dosadašnjoj kampanji gospođe Vuksanović, koja se uglavnom sastoji od skečeva sa istim muškim i ženskim statistima širom Crne Gore, jeste sesija kad je pokazala da umije dobro da čisti ribu. Ako nam treba predsjednik države koji umije da čisti ribu, ona je pravi izbor.
Posebna atrakcija u ovoj predsjedničkoj kampanji jeste kandidat Vasilije Miličković. Osim što je falsifikovao potpise podrške, među njima je i potpis potpisnika ovih redova, što je uredno procesuirano u Tužilaštvu, sad je izmislio kako je neko organizovao atentat na njega. A njemu je samo puklo dotrajalo crijevo za gorivo, kako su utvrdili nadležni državni organi. Meta atentata su, međutim, važni likovi, pa bi mu Podgoričani rekli: Miličkoviću, daleko je do murava! Marko Milačić je, takođe, kandidat niskoprocentne projekcije, bez obzira što ga je predložio Železnjak. Rusi su, izgleda, ovoga puta smanjili budžet, tako da Marko, osim što je na autobus nalijepio svoj portret, nema kampanju u pravom smislu te riječi. Ponekad organizuje neku pres-konferenciju na kojoj replicira Milu Đukanoviću, nadajući se da to nekoga zanima. Potpuni promašaj.
Dobrilo Dedejić je sasvim nevidljiv u kampanji, a Hazbija Kalač je “dobio” na značaju tek juče, kad ga je podržao plavski predsjednik Šahmanović, koji je u aranžmanu Demokratskog fronta išao u Grozni kod Kadirova. Bolje bi Kalaču bilo da ga Šahmanović nije podržao. Više bi glasova dobio. PS: Osuđeni kriminalac Milan Knežević, preko svog medijskog linka pod nazivom “Vijesti”, emitovao je ovih dana gnusnu poruku jednoj dami. Biće, ipak, da će ga zadesiti sudbina jedne ličnosti iz Biblije, drugog sina Jude i unuka patrijarha Jakova, poznatog pod imenom Onan.
Autor: GORAN POPOVIĆ, Izvor: Dnevne novine
Cinjenice tacne, komentari pljuvacki, najnizeg nivoa, vezani za aktuelnu situaciju oko predsjednickih izbora. Licno misljenje, mozda uredjivacu nebitno: postavite portal na kultivisaniji nivo, da bi komentari mogli imati tezinu i biti povod za razmisljanje!