Utorak, 30 Aprila, 2024
Rubrika:

BBC: Zašto Srbija i Rusija nijesu dobile poziv za Poljsku?

Iako su bile dio antifašističke borbe, pozive da prisustvuju 1. septembra na komemoraciji nijesu dobile Srbija i Rusija

Osamdeset godina nakon što je nacistička Njemačka, predvođena Hitlerom, napala Poljsku, na centralnom trgu u Varšavi govore će, kako je najavljeno, držati poljski i njemački predsjednik.

foto Gettyimages

Iako su bile dio antifašističke borbe, pozive da prisustvuju 1. septembra na komemoraciji nijesu dobile Srbija i Rusija.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić smatra da se radi o „istorijskom revizionizmu”, ističući da oni koji su izgubili najviše stanovnika u Drugom svjetskom ratu nijesu dobili poziv za obilježavanje godišnjice od početka tog svjetskog sukoba.

Portparol Kremlja Dmitrij Peskov saopštio je još u martu negativan stav Moskve o ovome:

„Bilo kakvi memorijalni događaji u bilo kojoj zemlji svijeta, koji su posvećeni godišnjici Prvog i Drugog svjetskog rata, bez učešća naše zemlje ne mogu se smatrati potpunim.”

„Suština je da sadašnjost određuje odnos prema prošlosti, pa su sadašnji saveznici poželjni saveznici, bez obzira na to šta je bilo u Drugom svjetskom ratu”, kaže istoričarka Dubravka Stojanović za BBC na srpskom.

„Nije u redu”

„Pozivi su poslati samo članicama Evropske Unije, NATO-a i Istočnog partnerstva”, poručio je za BBC Pavel Sokolovski, iz poljske ambasade u Beogradu.

Zemlje Istočnog partnerstva su Azerbejdžan, Jermenija, Bjelorusija, Gruzija, Moldavija i Ukrajina. Rusija nije član nijedne od ovih organizacija.

U posljednji čas, zbog uragana, posjetu je otkazao predsjednik Amerike Donald Tramp, koji je trebalo da bude centralni gost ceremonije obilježavanja godišnjice njemačke invazije na Poljsku. Zamijeniće ga potpredsjednik Majk Pens.

„Njemačka je stub svih ovih sistema i biće na obilježavanju, kao i Italija i Španija, iako su bile na suprotnoj strani tokom rata”, ističe Stojanović.

Dan pobjede nad fašizmom i u Beogradu je 2017. godine obilježen maršom „Besmrtnog puka”, foto Gettyimages

Komemoraciju u Poljskoj kao „pokušaj revizije istorije” posmatraju iz Saveza udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Srbije.

„To smo već vidjeli kada nijesu pozvali Rusiju na godišnjicu iskrcavanja na Normandiju, kao i ponižavanje Srbije u Parizu”, kaže za BBC general Vidosav Kovačević, zamjenik predsjednika SUBNOR-a.

Na obilježavanju 100 godina od završetka Prvog svjetskog rata u glavnom gradu Francuske delegacija Srbije nije sjedela u prvom redu, što je izazvalo brojne polemike.

„Nije u redu što nismo pozvani u Poljsku, Srbiji je tamo bilo mjesto, jer smo dali ogromne žrtve u tom ratu. Na kraju smo bili u stroju pobjednika i kao zemlji pobjedničke koalicije trebalo je ukazati tu vrstu časti svugdje gdje se spominje Drugi svjetski rat”, smatra Kovačević.

Zato je, kaže, ova organizacija posvećena obilježavanju 75 godina od oslobođenja Srbije.

Poruka – da se ne ponovi

Izostanak Srbije i Rusije sa spiska zvanica u Varšavi nijesu povezani, kaže za BBC na srpskom Ernest Vićiškevič, direktor Centra za poljsko-ruski dijalog i razumijevanje – organizacije iz Varšave, a pod nadzorom Ministarstva kulture Poljske.

„Za Srbiju odgovor leži u ovom ključu po kom su države pozivane”, navodi on.

Kada je riječ o Rusiji, pak, ocjenjuje da su postojali vrlo konkretni razlozi zbog čega predsjednik Vladimir Putin nije dobio pozivnicu.

„Ceremonija je povodom 80. godišnjice njemačke i sovjetske agresije na Poljsku, što je dovelo do izbijanja Drugog svetskog rata”.

Dvije nedelje poslije njemačke, uslijedila je još jednu invazija – ovog puta Sovjetskog saveza sa istoka, nakon čega je teritorija Poljske podeljena između ove dve sile.

„Takav događaj služi ne samo simboličkoj, već i vrlo pragmatičnoj svrsi da se svijetu pošalje politička poruka ‘nikad više’ – očiglednom nepoštovanju međunarodnog prava, upotrebi sile i agresije kao spoljnopolitičkih instrumenata, tajnim protokolima koji odlučuju o budućnosti drugih država, kao i masovnim zvjerstvima i represiji koje su uslijedile”, ističe Vićiškevič.

Tetovirane ruke zatvorenika Aušvica – zloglasnog nacističkog logora na teritoriji Poljske, foto Gettyimages

Poljska i Rusija

Njemačka se kao demokratska država, kaže, već suočila sa svojim zločinima, više puta osudila totalitarnu državu i zločine počinjene nad Poljacima i drugim narodima tokom Drugog svjetskog rata, smatra Vićiškevič.

„Zbog toga Poljaci srdačno pozdravljaju njemačke lidere. Za razliku od Njemačke, ruske vlasti ne samo da nijesu u stanju da se suoče sa sopstvenom prošlošću, već primjenjuju one zastarjele i više puta osuđene prakse u aktuelnoj politici”, ističe on.

Kao primjere za to navodi – agresiju na Ukrajinu, destabilizaciju Donbasa i aneksiju Krima, koju smatra „nezakonitom”.

„Rusija ne poštuje Povelju UN-a, Helsinški akt i pokušava da naruši poredak zasnovan na principima nepovredivosti granica, teritorijalnog integriteta, mirnog rješavanja sporova između ostalog.

„Otuda je njihova politika u oštroj suprotnosti sa onim što demokratski lideri spremaju da osude u Varšavi”, kaže Vićiškevič.

Drugi razlog je, napominje, tekuća ruska kampanja „pranja” sovjetske agresije na Poljsku iz 1939. godine, posebno „zloglasnog pakta Ribentrop-Molotov i nacističko-sovjetske saradnje između 1939-41”.

Ovaj pakt o nenapadanju između nacističke Njemačke i Staljinovog Sovjetskog saveza, potpisan 23. avgusta 1939. i dalje izaziva kontroverze – pojedini negiraju i njegovo postojanje.

„Nedavne izjave i članci, puno otvorenih laži ruskih zvaničnika samo dokazuju da je bila ispravna odluka da se ruski lider ne pozove. Jednostavno rečeno, poljska javnost ne bi mogla da razume zašto je Putin pozvan na komemoraciju”, ističe on.

Ko ide sa Balkana?

Pored Srbije, poziv iz Varšave nijesu dobile Bosna i Hercegovina, kako piše portal Faktor.ba, kao ni Sjeverena Makedonija, što je potvrđeno za BBC u Skoplju.

„Predsjednik Sjeverne Makedonije Stevo Pendarovski je dobio poziv za bilateralnu posjetu Poljskoj, koja bi trebalo da se organizuje do kraja 2019. Kada je riječ o komemoraciji povodom 80. godina od početka Drugog svjetskog rata poziv nije stigao”, kaže Biljana Radeva, portparolka Pendarovskog.

Među liderima 40 zemalja i oko 250 gostiju, naći će se i Albanija i Crna Gora, koje kao članice NATO-a šalju delegacije, ali nije poznato hoće li im se pridružiti Kosovo.

„Predsjednik Albanije Iljir Meta sa savjetnicima će činiti delagaciju, koja će prisustvovati događaju”, navodi Tedi Blaši, portparol Mete.

Predsednik Poljske Andžej Duda uputio je poziv crnogorskom predsedniku Milu Đukanoviću da 1. septembra, u Varšavi, prisustvuje obeležavanju 80. godišnjice početka Drugog svjetskog rata, prenosi crnogorski portal CdM.

Dimitar Bečev, profesor međunarodnih odnosa iz Centra za evropske studije na Univerzitetu Harvard, smatra da je „neobičan odabir” napravljen za godišnjicu u Varšavi.

„Nisam siguran zašto Srbija i BiH nijesu pozvane. Putin je bio tamo 2009. kada je (sada vladajuća) Stranka prava i pravde bila u opoziciji, a sada su odlučili da njegovo prisustvo ne bi bilo prikladno, pretpostavljam”, napominje Bečev za BBC.

„Poljska osjeća prijetnju od Rusije i zato teži da produbi odnose sa Amerikom, želi trajno raspoređivanje američkih trupa na svom tlu”, dodaje on.

Da je istorija važna za poljsku javnost, ali da se ovdje više govori o budućnosti, smatra i Vićiškevič.

„Prije deset godina, 2009. godine, predsjednik Putin u Gdanjsku mogao je da prizna da je Ribentrop-Molotov pakt bio greška koja je doprinijela ratu, a sada ruski zvaničnici pokušavaju da prebace odgovornost na Poljsku. To ilustruje evoluciju politike sjećanja kod Rusije u posljednjoj deceniji”, zaključuje on.

Staljin posmatra kako sovjetski ministar spoljnih poslova Vjačeslav Molotov potpisuje pakt, foto Gettyimages

Tusk i Lukašenko bojkotuju komemoraciju

Predsjednik Evropskog savjeta Donald Tusk najavio je da će bojkotovati skup povodom početka Drugog svjetskog rata „zbog dnevnopolitičkih pozivnica”, prenosi Beta.

„Ne idem na svečanost zato što nemam ni najmanju sumnju da organizatori tako važne svečanosti postupaju tako da stave do znanja da ne žele da me vide tamo”, kazao je poljskoj privatnoj televiziji TVN24 Tusk.

Tusku, koji je bivši poljski premijer i politički protivnik sadašnjih poljskih vlasti konzervativne stranke Prava i Pravde i njenog lidera Jaroslava Kačinjskog, pozivnica je uručena u posljednjem trenutku.

Kancelarija predsjednika Dude, koja je domaćin komemoracije, objasnila je to činjenicom da EU nije država, te tako Tusk može na svečanost, ali samo zajedno sa ostalim bivšim predsjednicima i premijerima Poljske.

Iako je pozvan, svečanost u Varšavi bojkotuje i predsjednik Bjelorusije Aleksandar Lukašenko zato što pozivnica nije upućena i Vladimiru Putinu, pa će bjelorusku delegaciju predvoditi ambasador u Poljskoj.

Činjenično i istorijski Srbiji je aspolutno mjesto u Poljskoj, podvlači Stojanović.

„Taj doprinos je ogroman. Tito je svjesno ustanak pokrenuo u Srbiji, u Beogradu je donijeta odluka o tome. Tu su pokrenute borbe, tu je bila prva slobodna teritorija u porobljenoj Evropi – Užička republika. Taj pokret se kasnije prebacuje u Bosnu, pa u Hrvatsku”, navodi istoričarka.

Kada je riječ o Rusiji, dodaje, tu nema nikakve dileme da je za kraj rata u Evropi umnogome zaslužan Sovjetski savez.

„Bitka za Staljingrad jeste jedna od odlučujućih na ovom kontinentu, ali ne treba zaboraviti da su postojali i drugi veliki frontovi u sjevernoj Africi i na Pacifiku. Treba da izađemo iz evropocentričnog pogleda na svijet”, napominje ona.

Dubravka Stojanović, foto Media centar

I Srbija imala promjenljiv odnos

Ipak, i odnos Srbije prema prošlosti bio je podložan promjenama, upozorava Stojanović.

„Razne sadašnjosti su diktirale odnos prema Drugom svjetskom ratu, koji se više puta mijenjao”, objašnjava istoričarka.

„Prvo je postojao socijalistički narativ o partizanima – borcima protiv Njemaca. Zatim se osamdesetih javlja narativ o Srbima – civilnim žrtvama ustaša, što je donekle bila priprema za rat devedesetih”, podsjeća ona.

Zatim se, kaže, poslije 2000-tih ponovo promijenio odnos, kada je Srbija samu sebe svrstala na stranu poraženih, izglasavši zakone o izjednačavanju četnika i partizana i pokretanjem niza sudskih postupaka za rehabilitaciju, mijenjajući imena ulica, udžbenike, praznike i spomenike..

„Za nas na unutrašnjem planu je mnogo opasnije, to što smo relativizovali antifašizam i ušli u fazu negacije antifašističkog pokreta, kako bi se obračunali sa partizanima i Jugoslavijom. Tako smo, izbrisali svoju vezu sa pobjedničkom partizanskom vojskom i sami sebe sklonili iz svakog obilježavanja pobjede u Drugom svjetskom ratu”, zaključuje Stojanović.

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve