piše: Željko Vukmirović
Nije naročito bitan katanac. Nije ni zamjena brava. ‘Oće to kod našeg naroda kad je razvod u pitanju.
Tih par političkih partija koji su na izborima pokupili taman toliko glasova da se upišu, a onda i sebe promovisali u najvažnije – nema ih na crti.
Zapravo, Demokrate i Dritan Abazović , te par iskusnih iz SNP-a, bojkotuju Skupštinu od početka posljednjeg saziva.
Ali da se razumijemo, bojkotuju samo svoj poslanički rad. Ne i veoma lični dohodak.
Uz njih, Aleksa Bečić i još nekih sedam, osam likova, uopšte nisu uzimali učešća na plenarnom skupštinskom zasijedanju i nemaju pojma kako to izgleda.
Pri tome, mora se istaći da oni dibidus ne znaju ni kako izgleda rad u skupštinskim odborima, niti išta o usvajanju ili odbijanju nekog zakonskog akta. A kamoli što o plenumu ili proceduri. Jer to je onaj faktografski, činjenični dio posla. Zajebana stvar.
Biće da je foliranje majka. A zamjena katanaca i brava samo pramajka.
Nego, nedaleko od tih vrata, živi i budvanska romansa.
Carević je siguran za ovo ljeto. Mora da je jesen rezervisana za tvrđenje pazara.
Kad bude ono “summa summarum”. U prevodu, zbroj svih svota.
Kao u pjesmi onog tipa što je skidao Džimi Pejdža, reciklirao to što mu je Bog dao, a onda i napisao par poštenih stvari. A stihovi jasni, nema preko. Iz pjesme “Kad zaboraviš juli”.
“Kad sve se desi i prođe…”