Želi li Zapad da Ukrajina pobijedi ili da Rusija ne izgubi?

Piše: Muamer Tanović

„Pitao sam (američke zvaničnike) da nam dopuste da napadnemo Ruse koji se okupljaju blizu granice i spremaju se da nas napadnu. Gledamo kako se skuplja vojska koja nas sutra može napasti, a ne možemo uraditi ništa“.

Ovim riječima je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, čije trupe gube tlo u borbi sa trenutno nadmoćnijim ruskim snagama, uputio apel Zapadu (čitaj: SAD-u) za veću podršku Kijevu u nastojanju da vrati ravnotežu na ukrajinskom ratištu. Uzalud.

SAD i dalje ne dopušta da se njeno oružje koristi za napade na teritoriju Rusije, strahujući od ruskog odgovora. I dok se iz Rusije šalju artiljerijske kanonade na Ukrajinu, Kijev ne smije odgovoriti dok ne dobije dopuštenje Washingtona. A dopuštenja nema.

„SAD bi trebao odlučiti želi li da Ukrajina pobijedi ili ne. Ako želi, onda nam treba dati odgovarajući podršku. A ako ne, onda bi trebao ponuditi alternativu“, nastavio je Zelenski u izjavi za AFP, uz zanimljivu opasku: „U besmislenoj smo situaciji u kojoj se Zapad plaši da Rusija ne izgubi. Ali isto tako, ne želi da Ukrajina izgubi“.

Ograničenje upotrebe američkog oružja

Tvrdnje Zelenskog dolazi u trenucima kada ruske snage postepeno napreduju na istoku Ukrajine i svakodnevno je i nemilosrdno zasipaju razornim projektilima, u preokretu situacije kakva je vladala prošle jeseni, kada je Kijev pomalo vraćao nasilno oduzete teritorije, uz mnogo veću podršku Zapada.

Novi razvoj događaja ne sluti nimalo dobro za Kijev. Obećanja o podršci u oružju i municiji se redaju, ali bez adekvatne isporuke, dok pojedine vrste oružja koje bi mogle pomoći Ukrajincima i dalje ostaju nedostupne, iz straha Zapada da će to predstavljati eskalaciju. Za to vrijeme Ukrajina posustaje.

Koliko su riječi Zelenskog na mjestu? Da li je Zapad, predvođen SAD-om, u jeku krvavog rata u Gazi i tenzija sa Kinom, potisnuo ukrajinsko pitanje u drugi plan, bez obzira na činjenicu da Rusija napreduje ili iza toga stoji nešto drugo – da SAD ne želi da bilo koja strana izgubi rat?

„Nažalost, uglavnom se slažem s kritikom predsjednika Zelenskog o pomoći Zapada ukrajinskim ratnim naporima“, komentirao je za Al Jazeeru američki stručnjak Kurt Bassuener iz Centra za demokratizaciju politike (DPC).

„Postoje mnogi faktori koji utiču na problem – trajanje rata, količina materijala potrebna za borbu i zaokupljenost zapadne javnosti drugim pitanjima u trećoj godini od početka invazije punog obima. No, njegova poenta ide dublje: radi se o dosljednom ograničenju upotrebe oružanih sistema koje smo isporučili, kao i onih koje nismo, zbog straha od eskalacije sukoba sa Rusijom“, navodi Bassuener.

Tako su, naprimjer, moćni njemački krstareći projektili Taurus i razni američki sistemi, pa i avioni, koji bi možda predstavljali prevagu u ratu, i dalje nedostupni Ukrajini, što ide u prilog Bassuenerovoj tvrdnji da se SAD plaši nove eskalacije u trenutku kada ona nije potrebna SAD-u.

‘Ne mogu pobijediti obje strane’

Tu je, zatim, i primjer šestomjesečne odgode u odobrenju američkog Kongresa za najnoviji paket podrške zbog straha Republikanske stranke da će naljutiti Donalda Trumpa i de facto, primjer djelovanja SAD-a i drugih zapadnih sila u presretanju iranskih projektila i bespilotnih letjelica ispaljenih na Izrael. To, recimo, nije učinjeno sa ruskim projektilima i dronovima, iako ih je NATO, kako je rekao Zelenski, mogao oboriti i sa teritorije neke od svoje članice, a ne sa ukrajinskog tla.

„Granate od 155 mm i druga municija koja je poslana Izraelu da sravni Gazu mogle su otići ukrajinskoj vojsci, koja je je gladna municije. A konačno, tu je sve veći broj analitičara i kreatora politike koji, čini se, traže izlaz (iz rata). Svaki prekid vatre bio bi pod Putinovim uslovima – koji su za Ukrajinu egzistencijalni. Dakle, Ukrajinci imaju mnogo razloga za frustraciju“, dodaje Bassuener.

Dr. H. A Hellyer, viši saradnik na Međunarodnim sigurnosnim studijama na Institutu za odbrambene i sigurnosne studije iz Londona, podvlači još jednu tezu o kojoj se često pričalo – da Zapad ne želi poniženje Putina što dovodi u vezu sa trenutno ne baš jasnom politikom Zapada predvođenog SAD-om prema ukrajinskom ratu.

Kako govori, Zapad bi najviše volio da Ukrajina pobijedi, ali i da Putin ne izgubi, što je, naravno nemoguće.

“Malo je teško okarakterizirati cijeli Zapad, ali svakako se ima šta reći o komentarima predsjednika Zelenskog. S jedne strane, zaista postoji široka podrška Ukrajini da dobije svoj rat protiv ruske invazije i sigurno postoji sklonost i želja da se to desi. Ali, naravno, odgovarajuća istina je da ako Ukrajina pobijedi – Rusija gubi. Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu, nije se desilo obrnuto, tako da ovdje ne možete imati ‘win-win’ situaciju, gdje obje strane ‘pobjeđuju’. Ako Ukrajina pobijedi, onda Rusija izlazi s ukrajinske teritorije; ako Rusija izađe s ukrajinske teritorije, onda gubi. Jednostavno je tako“, kaže Hallyer.

„Ipak, u isto vrijeme, postoji zabrinutost u mnogim zapadnim krugovima da Putin ne bi trebao biti ponižen, kao i zabrinutost oko toga šta će se dogoditi ako Rusija izgubi rat, dijelom zbog onoga što bi se moglo dogoditi unutar Rusije, a također i zbog onoga što bi moglo dogoditi u smislu ruskih poteza drugdje. Problem je što je to Putinov izbor, a on je postavio stvari tako da ne postoji ‘win-win’ i insistirao je na tome“, dodaje.

‘Kao rat u Vijetnamu, ali širi’

Zapad, kaže Jamie Shea, profesor strategije i sigurnosti na Univerzitetu Exeter i bivši zvaničnik NATO-a, treba shvatiti posljedice moguće ruske pobjede. U potpunosti shvata o čemu priča Zelenski, no iz njegovog izlaganja je uočljivo da se ne slaže o tonu koji ukrajinski lider koristi.

“Predsjednik Zelenski je pod velikim pritiskom, pa je razumljivo da s vremena na vrijeme koristi jaku političku retoriku kako bi izrazio svoju frustraciju prema svojim zapadnim partnerima“, kaže Shea za Al Jazeeru.

„Zapad ne želi da Rusija ne izgubi jer bi ruska pobjeda bila katastrofa za NATO i EU. Pitanje za Zelenskog i Ukrajinu je natjerati političke vođe Zapada da u potpunosti shvate posljedice ruske pobjede kako bi mobilizirali oružje i pomoć Ukrajini s većim osjećajem hitnosti i posvetili se dugoročnom planu pomoći. Sarkazam je dobro poznat izraz frustracije, ali je manje učinkovita komunikacijska strategija od zagovaranja ukrajinske pobjede“, dodao je Shea, komentirajući izlaganje Zelenskog.

Ukrajinski rat jedan je od faktora koji je doprinio globalnom geopolitičkom poremećaju – borba Istoka i Zapada, koji su se prilično jasno svrstali uz neku od strana.

Braden Allenby, profesor sa Univerziteta Arizona, stoga kompletnu situaciju u Ukrajini veže uz trenutna geopolitička previranja u svijetu, ali i unutrašnja u SAD-u. Rat u Ukrajini poredi sa ratom u Vijetnamu, ali sa širim uticajem.

„Ukrajinski rat pomalo nalikuje vijetnamskom sukobu, ali u ovom trenutku postao je aktivno mjesto mnogo šireg sukoba. U vijetnamskom, širi sukob bio je Hladni rat, a u ukrajinskom, širi sukob je dio sve većih napora, predvođenih Kinom i Rusijom, da se redefinira geopolitičko okruženje nakon Drugog svjetskog rata kako bi se ograničile zapadne vrijednosti i moć“, ističe Allenby.

Zbog toga je, dodaje, zapadnjačka zbunjenost u ovom periodu i razumljiva.

„Ovo nova i nepredvidiva putanja za globalnu politiku, zapadnjačka dvosmislenost – štaviše, zbunjenost – razumljiva je i vjerovatno neizbježna. Povećana je američkom tendencijom povlačenja iz svijeta i fokusiranja na unutrašnja pitanja. To je vrlo frustrirajuće za Ukrajinu, za koju je rat, naravno, egzistencijalna prijetnja“, dodao je Allenby, uz pesimističnu poruku za Ukrajinu: „Ipak, veoma je mala vjerovatnoća da će se to promijeniti u bliskoj budućnosti“.

Al Jazeera Balkans