Dvije godine nakon ruske invazije na Ukrajinu, interesovanje za rusko državljanstvo naglo je opalo. To pokazuje i statistika Ministarstva unutrašnjih poslova u Moskvi: 2023. je 63.600 osoba podnijelo zahtjev za dobijanje ruskog pasoša, a odobreno je 55.400 zahtjeva. To je gotovo upola manje nego 2022, odnosno četiri puta manje nego 2015. godine, piše DW.
Povratak na letonsko državljanstvo
Četrdesetogodišnji Denis (ime je promijenjeno) rođen je u letonskom gradu Lijepaji na obali Baltičkog mora. Tamo je i odrastao. Njegova porodica se 1994. preselila u Veliki Novgorod u Rusiji, gdje je i dobio rusko državljanstvo. Ali, 2012. je Denis morao da donese odluku, jer je otada dvojno državljanstvo u Letoniji moguće samo kada su u pitanju zemlje EU i NATO.
Prednost je dao ruskom. „Tada sam se potpuno preselio u Novgorod, ali sam stalno posjećivao Letoniju zbog svojih prijatelja. U to vrijeme nijesam znao u kojem smjeru će se Rusija razvijati”, kaže on.
U februaru 2022. Rusija je izvršila invaziju na Ukrajinu, nakon čega je Denis spakovao stvari i odvezao se u Letoniju. Tamo je htio da iskoristi letonski program repatrijacije, jer mu je đed bio Letonac. Danas je Denis odlučan u namjeri da se odrekne svog ruskog pasoša. Do tada se neće pojavljivati u statistici Ruske Federacije.
Naknada za borbene gubitke u Ukrajini
„Civilna pomoć” je nevladina organizacija u Rusiji koja se brine o izbjeglicama i prognanima. Ističu da su vlasti tokom prošle godine značajno pojednostavile proces sticanja ruskog državljanstva. Međutim, upis u matičnu knjigu državljana podrazumijeva da se vojsci i njenim biroima za regrutaciju o tome automatski šalje izvještaj.
Prema ljudima iz „Civilne pomoći” to bi mogao da bude razlog za sve manje interesovanje za ruski pasoš. „Trenutna politička, ekonomska i socijalna situacija u Ruskoj Federaciji čini rusko državljanstvo toksičnim, kako bi to rekli u finansijskom svijetu”, navodi nevladina organizacija u svom izvještaju.
Pojednostavljenjem naturalizacije, sumnjaju aktivisti, ruske vlasti žele da kompenzuju pad broja stanovnika zbog rata u Ukrajini i mobilizacije. Prema američkoj vojnoj obavještajnoj službi, ruski gubici sada iznose 315.000 ranjenih i mrtvih.
Rusija osjeća gubitke
Tokom mobilizacije, Rusiju je napustilo najmanje 600.000 građana, tvrdi nezavisni stručnjak za demografiju Aleksej Rakša. To je, kako kaže, značajan gubitak kada se uzme u obzir da su uglavnom emigrirali ljudi s dobrim obrazovanjem i boljim primanjima. Ali u kvantitativnom smislu, Rusija nije izgubila na stanovništvu. Na kraju krajeva, iz Ukrajine u zemlju došlo je oko tri miliona izbjeglica, kaže Rakša. Ruske vlasti čak govore o pet miliona ljudi.
U 2022. godini 691.045 ljudi prihvatilo je rusko državljanstvo, izvjestilo je nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Gotovo polovina njih su državljani Ukrajine koji su „automatski” dobili ruske pasoše kao rezultat okupacije ukrajinskih teritorija.
Radna migracija iz srednje Azije
Ako se ne računaju okupirani Ukrajinci, na prvom mjestu po broju dobrovoljnih zahtjeva za dobijanje ruskog državljanstva su Tadžikistanci i Kazahstanci: 25.500 osoba iz te dvije zemlje odlučilo je prošle godine da se preseli u Rusiju. Ali, i njih je prije dvije godine bilo znatno više. Prema podacima „Civilne pomoći”, potražnja za ruskim pasošem i među njima se smanjuje – ipak, sporije u Tadžikistanu, nego u Kazahstanu.
Zašto ti ljudi rizikuju odlazak u rat za Rusiju? „Razlog je prije svega velika razlika u životnom standardu”, kaže Valentina Čupik, aktivistkinja za ljudska prava i pravnica koja zastupa migrante. „Dolaze iz sela i umirućih, malih gradova u kojima praktično nema posla.” Radnici-migranti iz Tadžikistana posebno su zainteresovani za rusko državljanstvo, što im donosi i više prava u Rusiji. „Mnogi od njih vjeruju da ih rat neće pogoditi i da će izbjeći vojnu službu ako prilikom dobijanja državljanstva ne daju stalnu adresu boravka”, kaže Čupik. Međutim, neki ruski regioni više ne izdaju pasoše migrantima, osim ako nisu potpisali ugovor s vojskom o odlasku u rat.
Šta je s ruskim programom preseljenja?
Od 2004. godine na snazi je tzv. „Program preseljenja sunarodnika u Rusiju”. Cilj je bio da se nadoknadi demografski pad stanovništva i riješi problem nedostatka radnika u regionima. Od doseljenih „sunarodnika” se traži da govore ruski, kao i da su „odrasli na tradiciji ruske kulture i imaju želju da održavaju veze s Rusijom”.
Od trenutka kada se podnese zahtjev, pa do dobijanja državljanstva može da prođe i do šest godina. Prvo mora da se dodijeli boravišna dozvolu, a potom mora da se živi u Rusiji najmanje pet godina – od toga tri godine u regionu koji vlasti odrede.
No, prošle godine se gotovo svaki drugi potencijalni doseljenik predomislio i odustao od programa preseljenja, napominje „Civilna pomoć”. Razlika između onih koji su ušli u program i onih koji su se na kraju zaista prijavili vlastima u Rusiji, nikada nije bila tako velika. „Čak i ako su prvobitno odlučili da učestvuju u programu, mnogi promijene odluku i na kraju se ne presele u Rusiju.”
Useljenici iz baltičkih zemalja i Njemačke
Broj zahtjeva za dobijanje ruskog državljanstva iz evropskih zemalja je beznačajan u poređenju s ukupnim brojem. Ipak, Letonija i Njemačka su izuzeci.
Prošle godine je 633 osoba htjelo da se preseli iz Letonije u Rusiju, a 814 osoba iz Njemačke podnijelo je zahtev za dobijanje privremenog azila. To je značajno povećanje u odnosu na prethodne godine. Mnogi od tih novih emigranata su bivši sovjetski građani ili njihova djeca koja su se preselila u Evropu u posljednjih 30 godina.
Telegram kanal „Put Domoj” (Put kući), koji podržavaju ruske vlasti, pruža savjete o pitanjima državljanstva. Od 25.000 pretplatnika, oko polovina je iz Njemačke i Kazahstana. U čet-grupi, učesnici kojima je ruski maternji jezik rekli su u anketi da napuštaju Evropu „iz straha za svoju djecu i svoju budućnost” (43 odsto), jer „žele da stanu uz Rusiju u vrijeme istorijskog preokreta” (42 odsto) i zbog „nacizma i rusofobije” (39 odsto).
Ali, polovina članova četa za sada ne želi da se seli, već samo prikuplja informacije. Njih najviše interesuju birokratski aspekti i mogućnost zadržavanja drugog državljanstva u Rusiji.