Politika Armenije da se isključivo oslanja na Rusiju da garantuje sigurnost bila je strateška greška smatra premijer ove zemlje Nikol Pašinjan, jer Moskva nije bila u stanju da ispuni svoje obaveze, prenosi Reuters.
U intervjuu italijanskom listu La Repubblica objavljenom u nedjelju, Pašinjan je optužio Rusiju da nije obezbijedila sigurnost Armenije pred, kako je rekao, agresijom susjednog Azerbejdžana zbog otcijepljene regije Nagorno-Karabah.
Pašinjan je sugerisao da Moskva, koja ima odbrambeni pakt, kao i vojnu bazu u Armeniji, ne smatra da je zemlja dovoljno proruska i da vjeruje da je Rusija u procesu napuštanja regije Južnog Kavkaza.
Stoga su iz Jerevana pokušali da modificiraju sigurnosne aranžmane, rekao je Pašinjan, očigledno se referirajući na veze sa Evropskom unijom i Sjedinjenim Državama, kao i pokušaje da uspostave bliže veze sa drugim zemljama regije.
– Sigurnosna struktura Armenije bila je 99,999 posto povezana sa Rusijom, uključujući i pitanja nabavke oružja i municije – rekao je Pašinjan za La Repubblica.
– Ali danas vidimo da samoj Rusiji treba oružje, oružje i municija (za rat u Ukrajini) i u ovoj situaciji je razumljivo da čak i ako to želi, Ruska Federacija ne može zadovoljiti sigurnosne potrebe Armenije. Ovaj primjer bi nam trebao pokazati da je ovisnost o samo jednom partneru u sigurnosnim pitanjima strateška greška – dodao je Pašinjan.
Njegovi komentari naglašavaju ogorčenost unutar Armenije zbog, što mnogi tamo vide kao neuspjeh Rusije da odbrani njihove interese.
Iz Moskve još uvijek nema komentara na Pašinjanov intervju. Rusija je 2020. bila posrednik u pregovorima između Jerevana i Bakua u postizanju mirovnog sporazuma.
Armenija i Azerbejdžan sukobili su se i 2020. oko kontrole područja Nagorno-Karabaha. Sukob je okončan mirovnim sporazumom kojim je priznata pobjeda azerbejdžanskih snaga. Dogovor je postignut uz pomoć Rusije.
Od tada su ruski vojnici stacionirani u Nagorno-Karabahu, ali se Armenija već nekoliko mjeseci žali na njihovu neefikasnost. Pašinjan je optužio ruske mirovne snage raspoređene da održe sporazum o prekidu vatre da nisu obavile svoj posao.
Nagorno-Karabah, teritorija na kojoj uglavnom žive Armeni, otcjepio se od Azerbejdžana, što je dovelo do rata koji je tokom 90-ih godina odneo 30.000 života.