Više od decenije opozicioni vođa Kemal Kilicdaroglu vodio je borbu u sjenci svog rivala Recepa Tayyipa Erdogana, najuspješnijeg političara na izborima u Turskoj, piše Al Jazeera.
Bivši birokrata blage naravi s naočalama činio se antitezom Erdoganovom bombastičnom stilu i stoga je bio osuđivan na još jedan gubitak na izborima.
Međutim, od najave u martu da će se kandidovati ispred snažnog opozicionog saveza od šest stranaka – koji su kasnije podržale stranke van koalicije “Sto šestorke” – Kilicdaroglu je u anketama vodio ispred predsjednika poznatog po svojoj političkoj oštroumnosti i trajnosti.
Živahni 74-godišnjak svoju je kampanju fokusirao na obećanje o povratku Turske u parlamentarnu demokratiju – okončanje predsjedničkog sistema koji je uveo Erdogan, a koji kritičari ismijavaju kao “vladavinu jednog čovjeka”.
“Pobjeda Kemal Beya značiće pobjedu demokratije u Turskoj”, rekao je Murat Emir, zastupnik Kilicdarogluove stranke lijevog centra Cumhuriyet Halk (Republikanska narodna stranka, CHP).
“Autoritarni režim će izgubiti, a snage koje se zalažu za demokratiju će pobijediti … [ovo] će stvoriti nadu u svim zemljama.”
Od računovođe do političara
Rođen u pokrajini Tunceli, u istočnoj Turskoj, Kilicdaroglu je izgradio karijeru kao državni računovođa, uspinjući se 20 godina do čelnika turskog zavoda za socijalno osiguranje. Državnu službu napustio je 1999. i ubrzo se pridružio stranci Demokratik Sol (Demokratska ljevica) koju je vodio premijer Bulent Ecevit.
Budući da nije uspio ući na stranačku listu za izbore 1999, prešao je u CHP i tri godine kasnije ušao u parlament kao zastupnik u Istanbulu, stekavši reputaciju kao borac protiv korupcije.
Uprkos neuspješnoj kandidaturi za gradonačelnika Istanbula 2009. godine, Kilicdaroglu je sljedeće godine dobio ogromnu podršku za svoju kandidaturu za čelnika stranke.
Tokom svog 13-godišnjeg mandata na čelu najstarije političke stranke u Turskoj, koju je osnovao utemeljitelj zemlje Mustafa Kemal Ataturk, Kilicdaroglu je odmaknuo CHP od svojih kemalističkih korijena prema tome da postane socijaldemokratski pokret koji može doprijeti do konzervativnih birača koji čine Erdoganovu bazu.
Međutim, ovaj se pristup uglavnom nije uspio pretočiti u glasove do lokalnih izbora 2019. U savezu s desničarskom Iyi strankom (Dobra stranka) i ultrakonzervativnom strankom Saadet (Stranka blagostanja), uz podršku glavne prokurdske stranke u Turskoj , Halkların Demokratik Party (Narodne demokratske stranke, HDP), CHP je oteo niz velikih gradova od AK Partije, uključujući Istanbul i Ankaru.
Prvi očiti znak da se Kilicdaroglu otresao imidža birokrata pojavio se dvije godine ranije kada je, u dobi od 68 godina, proveo 450 kilometara dug “Marš za pravdu” od Ankare do Istanbula. Marš je bio u znak protesta protiv zatvaranja zastupnika CHP-a i rasprostranjenog vladinog gušenja nakon pokušaja puča 2016.
Uspjeh na izborima 2019. doveo je do toga da je Kilicdaroglu proširio opozicioni savez na šest stranaka, uključujući dvije koje vode bivši Erdoganovi ministri, i učvrstio veze s HDP-om, drugom najvećom opozicionom strankom u zemlji.
Topli domaći imidž
Tokom kampanje, Kilicdaroglu se posvetio toplom domaćem imidžu kako bi se proširio na društvenim medijima, a posebno prokrčio put do 4,9 miliona turskih birača koji prvi put glasaju.
U videima na Twitteru koji se obično snimaju iz njegove kuhinje ili radne sobe u Ankari, pojavljuje se u bijeloj košulji s otvorenim okovratnikom i zavrnutih rukava, kako bi predstavio svoju politiku.
U takvom videu prošlog mjeseca se osvrnuo na jedan od glavnih upitnika oko svoje kandidature, svoju alevijsku vjeru.
Aleviti su vjerska manjina koja dijeli karakteristike sa šiitskim islamom, sufizmom i anadolskim narodnim tradicijama. Oni čine od 10 do 15 posto stanovništva Turske i suočeni su s raširenim progonom.
Neki su mislili da bi njegovo manjinsko nasljeđe moglo biti prepreka Kilicdarogluu u osvajanju glasača. No, hvatajući se direktno ukoštac sa svojom alevitskom pozadinom i obećavajući da će predstavljati sve građane bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost, čini se da je uveliko doprinijelo rušenju te prepreke.
Obećavajući dalju demokratizaciju, opozicija je takođe rekla da će se vratiti konvencionalnijim ekonomskim politikama u manifestu pod sloganom “Obećavam vam, proljeće će ponovno doći”.
Kilicdaroglu je takođe rekao da će njegova vlada poslati 3,6 miliona Sirijaca koji trenutno žive u Turskoj natrag u njihovu domovinu u roku od dvije godine, što je politika koja se sviđa većini Turaka, ali koja alarmira mnoge Sirijce koji godinama žive u Turskoj.
“Ako nas pošalju natrag, gdje ćemo ići?” upitao je Kadeem, Sirijac koji živi u Istanbulu, a koji je želio reći samo svoje ime.
“Hoće li nas poslati natrag da nas (sirijski lider Bashar) Assad ubije? Hoćemo li imati gdje živjeti, poslati djecu u školu ili na posao?”.