Britanska premijerka Tereza Mej će u srijedu vjerovatno otići u Brisel praznih ruku, tražeći jedino produženje roka za Bregzit. Kao da bi svi htjeli da Britanci što prije odu, ali niko neće da bude kriv za eventualni haos.
U nedjelju popodne je Tereza Mej, fudbalskim rječnikom, prikupila snagu da pređe u presing na protivničkoj polovini. Na seoskom imanju Čekers, gdje je sjedište britanskih premijera, sela je u sofu i pokušala da objasni narodu trenutni haos.
Podsjetila je da je parlament triput odbio sporazum o izlasku iz EU koji je njena vlada dogovorila sa Briselom. I priznala da taj dil više nema šanse: „Kako stvari stoje, ne vidim kako bi oni (poslanici) mogli da prihvate taj plan.“ Time barem djeluje izvjesno da Tereza Mej neće i po četvrti put izlaziti pred parlament sa istim papirom.
U govoru sa sofe je britanska premijerka stala u odbranu svog plana da napravi nadpartijski plan zajedno sa Laburistima. Rekla je da birači na poslijetku nijesu prema partijskoj pripadnosti glasali za ili protiv Bregzita.
Podjela krivice
Nastupom od nedjelje je Mej zapravo slijedila dvostruki cilj: na neki način moli građane za razumijevanje što natezanje toliko traje i krivicu prebacuje na parlament. Jer parlament je, kako je podsjetila, zabranio i izlazak iz EU bez sporazuma. Koliko danas (ponedeljak) bi to trebalo da preraste u zakon i tako veže ruke Vladi.
Drugo, Mej pokušava da uvuče Laburiste u sos jer i oni su jednako podijeljeni oko svih mogućih rješenja kao i njeni Torijevci. Ako u srijedu premijerka ode u Brisel sasvim praznih ruku – a parlament je do sada znao šta neće, ali nikada šta hoće – onda dio krivice treba rasporediti i na tuđa pleća.
Premijerka je sa tijesnom podrškom parlamenta zatražila da se Bregzit prolongira do kraja juna premda je aktuelni datum „razvoda“ u petak (12. april). Krajem marta su joj u Evropskoj uniji rekli da do tada mora da dođe sa blagoslovom parlamenta za sporazum koji je upravo proglasila mrtvim. Da bi Brisel ipak pristao na produženje roka, Britanci bi morali da imaju jasan plan kao i da učestvuju na evropskim izborima u maju.
Međutim ni ta opcija se ne sviđa svima u Briselu. Jedan tvit konzervativnog tvrdolinijaša Džejkoba Ris-Moga to dokazuje – on je napisao da se „preostala moć“ u Briselu mora koristiti kako bi London bio „težak“ pregovarač po pitanju Bregzita. Isti čovek je inače hvalio svog partijskog kolegu Borisa Džonsona koji se nada da će izgurati Terezu Mej sa čela stranke i vlade.
Skepsa u Briselu
U Briselu je pak jedan sastanak ambasadora 27 članica EU pokazao kolika je skepsa prema novom produžavanju roka. Čulo se to prije svega od Francuza, Belgijanaca i Španaca. Ako Britanci ne predstave plan, „onda su se odlučili za neuređeni Bregzit“, rekla je i nova francuska ministarka za evropska pitanja Ameli de Monšalin.
U Berlinu bi pak da izbjegnu tvrdi Bregzit skopčan sa brojnim rizicima po privredu. Na sličnoj liniji je Varšava, a šta tek reći za Dablin? Irski premijer Leo Varadkar je rekao da „ne bi nikada oprostio“ nekoj članici EU koja bi eventualno stavila veto na produžetak pregovora o Bregzitu. Predsjednik Saveta EU Donald Tusk predlaže da se pregovara još godinu dana.
Evropska unija je u škripcu, u strahu od razornih efekata Bregzita po ishod evropskih izbora i sopstvenu budućnost. Većina bi volela da Britanci što prije odu i za sobom zatvore vrata – ali niko ne želi da bude kriv za eventualni haos. Filip Lamberts, belgijski evroposlanik Zelenih, filozofski zaključuje: „Sve dok ne odu, još su tu.“