Piše: Visoki predstavnik EU za spoljnu politiku i bezbjednost Žozep Borelj
Upravo sam proveo pet dana na Bliskom istoku. Uz Ukrajinu on je postao jedan od najnestabilnijih regiona na svijetu. Postojaće periodi zatišja koji će možda ostaviti utisak da tenzije popuštaju, ali izraelsko-palestinski sukob je prodorniji više nego ikada i tako će i ostati. Naša politička kratkovidost, da mislimo da je ovaj sukob pod kontrolom tako što ćemo samo pričati o rješenju o dvije države, a zatim ga ostaviti da se zagnoji, mora da prestane.
Ne samo iz razloga humanosti, pravde ili morala, već zato što ako to ne popravimo sada, to može izazvati raseljavanje ljudi, uključujući prema Evropi, i pogoršati rizik od terorizma i tenzija među zajednicama.
Region ponovo progone traume i bijes. Izraelci su duboko pogođeni krvoprolićem od 7. oktobra, u kojem je ubijeno preko 1.200 ljudi i više od 200 uzeto za taoce. Palestinci se suočavaju sa humanitarnom krizom u Gazi, još jednim krvoprolićem sa više od 13.000 žrtava, prvenstveno žena i djece, zajedno sa napadima izraelskih doseljenika na okupiranoj Zapadnoj obali i istočnom Jerusalimu. U petak je stupio na snagu privremeni prekid vatre i djelimično oslobađanje talaca.
Nadam se da će ovo stvoriti pozitivnu dinamiku koja će voditi ka oslobađanju svih talaca i okončanju neprijateljstava.
Užasi koje su počinili Hamas i drugi ekstremisti su štetni po palestinske interese. Lideri koje sam sreo u Ramali to priznaju. Međutim, za njih osnovno pitanje leži u izraelskoj okupaciji. Oni se bore da objasne biračima zašto im je sloboda kretanja ograničena, dok nelegalna naselja cvjetaju i doseljenici su slobodni da ih napadnu.
Oni takođe ne mogu da osiguraju bezbjednost na okupiranoj Zapadnoj obali dok Izrael zadržava palestinske poreske prihode koje ubira u ime palestinskih vlasti.
Jedan užas ne opravdava drugi. Ipak, svaka strana gleda samo svoju stranu tragedije, ono što se dogodilo juče ili ono što se dešava danas. Ali doći će sjutra koje nijedna strana još ne može da zamisli. Izraelci vjeruju da treba da eliminišu Hamas da bi garantovali svoju bezbjednost. Palestinci daju prioritet okončanju humanitarne katastrofe u Gazi i provokacija naseljenika.
Uprkos ovim izazovima, moramo zadržati mogućnost za mir otvorenom. Moje nedavno putovanje u region je ojačalo moje uvjerenje da je uspostavljanje palestinske države najbolja garancija za bezbjednost Izraela. I, kratkoročno, trebalo bi da izbjegnemo slabljenje palestinskih vlasti.
Vakuum ne može da opstane ni u prirodi ni u politici. Ako ni Hamas ni Izrael ne budu upravljali Gazom, a ni jedni ni drugo to ne bi trebalo, vakuum moći će brzo biti popunjen nekontrolisanim snagama koje bi mogle da pretvore Gazu u propalu teritoriju i pokrenu novi ciklus nasilja i terorizma. Još od Hobsa znamo da je društvo bez Levijatana, države, osuđeno na nasilje i haos.
Već smo previše puta bili svjedoci sličnih situacija. Vidjeli smo tokove izbeglica koji bježe od sukoba u Siriji u Liban, Jordan i Tursku. Ove zemlje ne mogu da podnesu još jedan veliki priliv palestinskih izbjeglica. Po riječima jednog od mojih prošlonedeljnih sagovornika, još jednu Nakbu nećemo preživjeti. A Evropa i međunarodna zajednica neće i ne mogu prihvatiti još jedno prisilno masovno raseljavanje Palestinaca.
Da bi se spriječilo da Gaza padne u ruke nekontrolisanih oružanih grupa koje mogu da destabilizuju čitavo susjedstvo, počevši od Izraela, teritorijom mora da upravlja država koja predstavlja njen narod. Bezbjednost samog Izraela zahtjeva stvaranje palestinske države u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, uključujući istočni Jerusalim.
Kako i kada ćemo to postići zavisiće od svih nas. Jedno je jasno: svi moji sagovornici u arapskom svijetu su prihvatili postojanje Izraela i žele da se angažuju sa njim. Oni prepoznaju ogromnu priliku koja leži u mirnom susjedstvu, prekograničnoj saradnji i potencijalnoj ulozi Izraela kao regionalnog pokretača ekonomije. Ali svi se slažu da arapsko-izraelska saradnja zavisi od rješavanja palestinskog pitanja. Ne postoji način da se to zaobiđe.
Da bismo krenuli naprijed, moramo težiti rješenju zasnovanom na pravdi i jednakim pravima za oba naroda. To znači, prije svega, potrebu za bezbjednošću u cijelom regionu i Evropi, koja se suočava sa neposrednim posljedicama nestabilnosti. Kao susjedi, moramo udružiti snage sa partnerima u regionu i širom svijeta kako bismo postigli održivo, trajno političko rešenje za dobrobit Izraelaca, Palestinaca i regiona. Ovo je takođe u našem najboljem interesu.
EU je, zajedno sa nekim arapskim zemljama, pokrenula napore ka ovom cilju inicijativom Peace Day Effort, pokrenutom u UN u septembru, neposredno prije nego što je oluja počela. Odlučni smo da nastavimo da radimo na ovom cilju.