U životu profesionalnog sportiste dođe trenutak kada treba da kaže kraj.
Trideset petogodišnji Podgoričanin Blažo Igumanović, odlučio je da okači kopačke o klin, s tim što ostaje u fudbalu -u jednom od klubova čiji je nosio dres, podgoričkoj Budućnosti, započeo je trenersku karijeru.
Dojučerašnji univerzalac po lijevoj strani, bek/krilo, iza sebe ima respektabilnu karijeru tokom koje je osvajao trofeje, branio boje vodećih ekipa u Telekom 1. CFL, bio najbolji igrač crnogorske lige, debitovao za reprezentaciju, nastupao u inostranstvu, davao golove, asistirao. Igumanović može da bude ponosan na sve što je ostvario na terenu. Sada je vrijeme za neki novi početak.
– Uvijek može bolje i više, ali zadovoljan sam onim što sam postigao kao igrač. Uživao sam kao fudbaler, ali čim je počeo da se gubi taj osjećaj shvatio sam da se bliži kraj. Prestao sam sa aktivnim igranjem u pravom trenutku. Želim da se posvetim svom novom pozivu. Moje opredjeljenje je da se bavim trenerskim poslom. Spreman sam da učim i napredujem, a vjerujem da ću biti u prilici da prenesem svoja znanja i iskustva. Da sam birao, ne bih mogao da izaberem ljepši početak. Krenuo sam iz Budućnosti, kluba koji volim i za koji sam igrao, rekao je Igumanović za Arenu.
Prije nekoliko dana pridružio se plejadi mladih momaka koji su na početku svoje trenerske priče dobili šansu u Budućnosti. Mahom su to bivši igrači ,,plavih”, kao što je slučaj i sa Igumanovićem, koji je priključen mlađim kadetima.
– Veliku zahvalnost dugujem Petru Grbiću i Nikoli Vukčeviću, direktoru omladinske škole i koordinatoru mlađih selekcija, čija je bila ideja da se priključim nekom od stručnih štabova klupskog podmlatka. Srećan sam poslije nekoliko treninga. Potpuno je drugačiji osjećaj kada si igrač ili kada si u stručnom štabu. Sada moram da obraćam pažnju na svaki detalj. Tu sam da upijam svaki savjet starijih kolega. Motiva mi ne nedostaje. U Budućnosti imam sve uslove za usavršavanje. Hvala klubu na ukazanom povjerenju. Idem stepenik po stepenik. Sa ciljem da jednog dana budem samostalan u radu, trener nekog našeg prvoligaša i da se u ulozi šefa stručnog štaba oprobam vani, ističe Igumanović.
Put profesionalnog fudbalera započeo je na Cvijetinom brijegu, u tadašnjoj Mladosti. Kasnije je ostavio trag u Zeti i Rudaru, sa kojima je osvajao titule i trofeje Kupa. Igrao je za Sutjesku, vraćao se pod Golubinju i Mladost (sadašnji Titograd), bio u Budućnosti, Lovćenu. Inostranu karijeru gradio je u kazahstanskoj Astani, poljskoj Zaviši i bugarskoj Montani. Jesenas je bio član Lirije sa Kosova, sa kojom je imao ugovor do kraja sezone.
– Odigrao sam dosta utakmica, a imao sam čast da osvajam trofeje na domaćoj sceni. To je nešto što se pamti. Uvijek ću se sjećati svih lijepih stvari, anegdota, golova, saigrača, trenera, ljudi sa kojim sam sarađivao, navijača, posebno,,varvara koji su nas svuda pratili dok sam bio u Budućnosti. Bilo je i onih drugih, manje pozitivnih momenata kao što je teška povreda koljena koja mi je skratila karijeru. Iz toga sam izašao jači, spreman za nove poduhvate. Ponosan sam na priznanje najboljeg igrača lige. To je znak da sam ostavio nešto kao igrač, poručio je Igumanović. Bio je član mlade reprezentacije, a dva nastupa upisao je za crnogorsku A selekciju.
– Uspio sam da ostvarim i taj san. Igranje za reprezentaciju je nešto posebno. Bio sam na više od 20 okupljanja, a to je nešto što nema cijenu, kazao je Igumanović. Postoji nešto i za čim žali:
– Ostaje žal što nijesam osvojio titulu sa ekipom Budućnosti. Možda u tome uspijem kao trener’, zaključio je Igumanović.