Subota, 27 Aprila, 2024
Rubrika:

Mogla bih planinu da preskočim, ali ne smijem da se zalijećem

Đurđina Jauković, poslije skoro deset mjeseci oporavka od operacije koljena, ušla u duele na treninge za kadetskom reprezentacijom

Užasne vijesti u septembru prošle godine stigle su iz Francuske, naša reprezentativka Đurđina Jauković pokidala je ligamente koljena u prvenstvenom meču Bresta sa Merinjakom.

Pred operaciju u Danskoj, u razgovoru za Pobjedu, kazala je da je dugu pauzu prihvatila mirno i da je sreća u nesreći što će biti spremna za početak naredne sezone i Evropsko prvenstvo u novembru.

Težak period je pregrmjela. Bila je uporna, ništa nije preskakala i dočekala je svojih pet minuta.

Vratila se na teren prije četiri dana i to duelima sa kadetkinjama Crne Gore koje se pripremaju za nastup na Svjetsko prvenstvo 30. jula u Skoplju.

Sudbina je malo umiješala prste, a valjda je tako i moralo da se desi, Đina ponovo trenira sa Majom Savić sa kojom je vežu upečatljivo najjače uspomene.

“Prelijep je osjećaj. Zahvalna sam Maji koja mi je omogućila da treniram sa kadetskom reprezentacijom i koja je sa mnom odradila nekoliko individualnih treninga. Značiće mi puno sve ovo za nastavak obaveza u Brestu i kasnije za reprezentaciju. Osjećam se dobro, dolazim pola sata ranije sa osmijehom i jedva čekam da krenu utakmice”.

Donedavno je bila u Francuskoj, veliki dio oporavka radila je u Podgorici.

“Do prije tri dana nijesam imala kontakt, već samo individualne i šuterske treninge. Prije nekoliko dana kada sam završila trening čini mi se da sam ponovo prodisala i rodila se. Rukomet mi je mnogo nedostajao. Toliko sam uložila u oporavak i odrekla se dosta stvari zbog cilja. Željela sam da se vratim jača i bolja. Obećala sam sebi i ne želim da odustanem dok zacrtano ne ostvarim”, jasna je Jauković.

Liga Francuske počinje 3. septembra. Jul i avgust su ispred Đine da ojača nogu i uđe u još bolju kondiciju.

“Mogu sve ful da radim. Na početku je najbitnije da izdržim treninge bez reakcije. Moj klub neće dozvoliti da se preforsiram, iako imam veliku želju. Mislim da bih sad mogla planinu da preskočim, ali ne smijem da se zalijećem. Treba ići korak po korak i upravo su mi u klubu kazali da spustim tempo. Planovi su da kada počnu pripremne utakmice igram deset, 15 minuta i postepeno povećavam minutažu”.

Naša reprezentativka je presrećna što će od ove sezone Brest biti jači za još dvije Crnogorke.

“Iskreno, sad se naježim kada pomislim da će Itana Grbić i Tatjana Brnović biti u Brestu. Itana je moja kuma i sestra, Brdža drugarica iz reprezentacije i imamo fenomenalan odnos. Brest treba da je srećan jer ima tri Crnogorke. Znaju naš mentalitet, a čini mi se da prvi put imaju tri igračice iz jedne države. Svjesni su, naravno, kakvog smo kvaliteta, da kod nas nema kompromisa i da na terenu sve pršti od energije. Lično će mi biti lakše i bolje posebno jer se vraćam nakon teške povrede. Mislim da je ovo velika stvar i za naš nacionalni tim”.

Teški dani, ispunjeni nadom i optimizmom su sada pošlost. Realnost obećava, a budućnost je lijepa. U opravku je Đina mnogo razmišljala o reprezentaciji i predstojećem šampionatu Evrope u Podgorici.

“Iskreno, tokom oporavka prvo što sam pomislila je bolje sada nego kasnije. Razmišljala sam o prvenstvu Evrope, punim tribinama, velikoj šansi i ulogu. Iskreno da vam kažem, toliko smo u toj priči da se budimo sa osjećajem da ćemo u novembru igrati kod kuće. Vjerujem da ćemo sve biti zdrave, jer vidite i sami kako je život nepredvidljiv”.

Porodični, zdrav odnos je prečica za uspjeh.

“Džaba sve ako ekipa ne diše kao porodica. Znam da ćemo biti takve jer znam koliko svima znači ova obaveza. Znam i kad proradi nešto u nama, što se riječima ne može objasniti, da možemo daleko da guramo”, poručila je Jauković.

Maja ima znanje i izvlači maksimum

Lijepa sjećanja naviru, sa Majom je bilo ,,krvavo“ raditi, ali svaki minut na terenu se isplatio.

Zato i savjetuje kadetkinje da slušaju i poslušaju Maju sa kojom je generacija 96/97. bila uspješna.

“Iz naše generacije puno igračica je nastupalo za prvi tim, igraju Ligu šampiona i to najviše zahvaljujući Maji Savić, naravno i treneru Draganu Adžiću i Bojani Popović. Ali, počeli smo kod Maje, učila nas je osnovne stvari i od nas napravila porodicu. I dan danas smo takve. Iskreno, u sve može da se dira, ali generaciju 96/97. ne može niko da dira. Volim njen način rada. Predana je, zna posao, psiholog je i uvijek izvlači maksimum. Prošle su godine od zajedničkog rada i lijepo je prisjetiti se Majine snage i načina kako da nas prodrma. Kazala sam djevojkama da ako budu slušale mogu da očekuju lijepe stvari. Zasta od srca im želim da dođu do najboljeg rezultata”, istakla je Jauković.

IzvorPobjeda

Najnovije

Najčitanije

Povezano

Komentari

Subscribe
Notify of

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregedaj sve