Milatović, Spajić i Mandić imaju preča posla od bezbjednosti djece

Piše: Stanko Radulović

Mladi vaterpolisti Budućnosti napadnuti su juče u parku, nedaleko od bazena u krugu SC “Morača” od strane maskiranih huligana koji su bili naoružani mačetama i bejzbol palicama, ali su napadači još uvijek nepoznati javnosti, a najodgovorniji za ovakav huliganski ispad – crnogorski političari i zvaničnici još uvijek se nijesu oglasili.

Napad na vaterpoliste Budućnosti, među kojima je bio i reprezentativac Crne Gore u mlađim kategorijama, nije naišao na odjek u Skupštini Crne Gore u kojoj svoje nezasluženo visoke plate dobijaju političke siledžije. Iako godinama siluju građane svojim javnim tiradama, napad na mlade sprotiste nije bio dovoljno dramatičan događaj da bi se oglasili u javnosti i osudili ga.

Prošlo je mnogo više od 24 sata od napada na vaterpoliste, ali o tom događaju svoj stav nijesu crnogorskoj javnosti saopštili oni koji su kreirali ambijent u kojem su kriminalci bezbjedni, a građani ugroženi od raznih bandi koje rade što žele širom zemlje.

Ako su obračuni kriminalnih bandi između sebe nešto na što smo navikli, napadi na sportiste, pogotovo djecu, bi trebali da upale sve alarme u Skupštini Crne Gore, ali prebijanje vaterpolista očigledno baš ni malo nije dotaklo predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, premijera Milojka Spajića i predsjednika Skupštine Andriju Mandića.

Upravo njih trojica su u ovom trenutku najodgovorniji za ambijent u kojem crnogorski građani nijesu bezbjedni čak ni kada djeca završe trening i krenu svojim kućama nakon napornog treniranja i zato bi trebali da odgovaraju javnosti, jer ništa nijesu učinili da se odgovorni, ali i nalogodavci uhvate.

Umjesto konkretnih poteza da se počinioci uhvate i osude, Milatović, Spajić i Mandić nijesu čak ni osudili pomenuti događaj, jer je za Crnu Goru mnogo važnije, od bezbjednosti djece, da se pripremi i izglasa Rezolucija o Jasenovcu, koju nema ni Srbija i nikada je neće ni imati.

Nakon ćutnje koja traje, poslije huliganskog napada na djecu, može se samo zaključiti da  Milatović, Spajić i Mandić odobravaju napade na sportiste, jer se ćutanje uvijek smatralo aminovanjem nekog događaja.

No problem je što pored njih trojice nema osude ni od mnogih drugih relevantnih adresa, niko se nije oglasio ni iz MUP-a, ali ni iz političkih partija koje su valjda zabavljene nekim mnogo važnijim temama od bezbjednosti djece i sportista.

Ako je ćutanje Andrije Mandića, koji je mnogo puta izjavio da navija protiv crnogorskih sportista, očekivano, ćutanje Milatovića i Spajića je već dodatna sramota za crnogorsku političku scenu, jer su do sada, makar deklarativno, navijali za Crnu Goru i crnogorske sportiste.