Jedan od organizatora studentskog protesta 1992. godine Vlatko Sekulović ocijenio je u četvrtak na skupu povodom 30 godina od tog protesta da je ključna odlika demonstracija bila to što su bile antiratne.
Sekulović je na skupu u Centru za kulturnu dekontaminaciju rekao je da su protesti 1991. godine bili dio šireg pokreta, u smislu prelaska iz socijalizma u demokratiju, a da je ključna razlika sa 1992. to što se dogodio rat u Jugoslaviji, pa je protest te godine bio antiratni i to ga razlikuje i od protesta iz 1996. i 1997, koji su imali zahtjeve za demokratizaciju društva.
Dodao je da je na protestima 1991. dominantna struja bila nacionalistička, kao i sam lider protesta Vuk Drašković, dok su iz njegove vizure učesnici protesta 1992. godine bili „djeca Jugoslavije“ i on je bio ideološki šarolik, ali nije bio nacionalistički.
Sa njim se saglasila i organizatorka Olga Kavran, koja je rekla da su skupovi na fakultetima koji su prethodili protestima bili vezani za antiratno djelovanje i da su bili naivni kada su mislili da mogu da spriječe ratna dešavanja u Jugoslaviji.
Još jedan od organizatora protesta Aleksandar Vranić istakao je da je zajednički imenitelj protesta tokom devedesetih bila velika energija i istakao da su oni 1992. imali dobru energiju i da je to bio skup pametnih mladih ljudi, a istakao je da mu žao što to nije iskorišćeno na pravi način, već je bila još jedna propuštena prilika.
Organizator protesta Milan Ristić kazao je da se krajem 1991. godine desio Vukovar, da su 10. marta bili održani protesti na Terazijskoj česmi u znak sjećanja na proteste iz 1991. godine i da se sa ozbiljnim protestima krenulo u maju, kada su uvedene sankcije u pokušajima da se nešto promijeni.
On je ocijenio da je Srbija većinski bila protiv rata, „ali kada imate silu, medije i moć, a nemate organizovanu opoziciju, s tim ne možete da se borite“.
„Bitan je odnos opozicije prema cijelom protestu, koji je bio loš od početka“, kazao je Ristić i dodao da mnogi govore da taj protest nije uspio, ali je činjenica da je tadašnji predsjednik Slobodan Milošević skratio mandat za tri godine.
Svoja sjećanja na protest podijelio je i sadašnji predsjednik Stranke slobode i pravde (SSP) Dragan Đilas, koji je rekao da se ne slaže sa tim da su protesti bili anacionalni i istakao da su na njima prvi put izmišljene šetnje i da se dogodila blokada Gazele.
Ocijenio je da su protesti bili uspješni, da Milošević nije prihvatio zahtjev da se povuče, ali da su prihvaćene promjene u izbornom sistemu i broju izbornih jedinica, kao i prijevremeni izbori, a da su se trudili da ne budu dio opozicije i da je na skup DEPOSA 28. juna poslat Branislav Kuzmanović da pročita zahtjeve studenata.
Odgovarajući na navode da nije od početka bio u protestima, Đilas je rekao da je besmislica da je 15. juna prešao na stranu studenata i pitao da li je bio „na strani Miloševića i Mire Marković“ i ukazao da je bio urednik na Radiju B92, što govori u prilog tome da je bio opoziciono nastrojen.
Rekao je da se nije sam nametnuo da ide na Radio-televiziju Srbije na intervju s Ratkom Dmitrovićem, već da je poslije pisma koje su uputili Miloradu Vučeliću poziv za emisiju stigao u rektorat, gdje je odlučeno da on ide, a da je Vučelić taj zadatak povjerio Dmitroviću i da je on bio prvi čovjek koji nije u vlasti da je uspio da ima intervju od skoro 50 minuta na RTS.