Ovaj balkanski sumrak zdravog razuma treba zidom odijeliti od civilizacije

Piše: Željko Ljubobratović, index.hr

Svakome ko imalo poznaje stanje svijesti ogromne većine stanovništva ovih područja i bolesni patološki odnos balkanskih obožavalaca prema Novaku Đokoviću (uporediv s “našim” generalima osuđenim za ratne zločine) i kršenju propisa i zakona, bilo je jasno da, nakon objave australijskih vlasti da najbolji svjetski teniser i jedan od najslavnijih svjetskih manekena nevakcinisanja ne smije ući u zemlju i da mu prijeti protjerivanje zbog pogrešno ispunjene vize odnosno muljanja oko zdravstvenog razloga odbijanja vakcine, slijedi potpuni sumrak zdravog razuma i reakcije koje će rijetko biti s ove strane normalnog.

Opet, čak i u ovoj kristalno jasnoj situaciji, jer niti je celijakija prepreka vakcinisanju niti bi ikome pri zdravoj pameti trebalo biti sporno da neka država odbije primiti onoga ko bezobrazno mulja, krši propise i bahati se autoritetom i u vukojebinama uvijek efikasnim “znaš li ti ko sam ja” nastupom, ludilo među izbezumljenom sljedbom koje je krenulo prosvjednim dolaskom na aerodrom onog nesretnika omotanog srpskom zastavom, pa se nastavilo bezumnim izjavama Novakova uvrijeđenog oca Srđana i huškanjem rulje da izađe na ulice i krene s neredima te paranoičnim i ničim potkrijepljenim teorijama urote i optužbama o različitim mjerilima prema Novaku i drugim teniserima, dostiglo je impresivan i do sada neviđen nivo.

Vulkan paranoje

Pritom, nema tu neke razlike u pristupu. Sve se tu svodi na vulkan paranoje i onu besmrtnu Titovu debilanu da se ne treba držati zakona kao pijan plota, a jednako lupetaju mali ljudi koji su sve to shvatili lično i selebritija, poput fudbalske antivakserske ikone Dejana Lovrena, Aleksandra Vučića koji halucinira o “opštoj političkoj hajci u koju se uključio i australijski premijer”, usput zgrćući simpatije raspamećenih masa plačnim zazivanjem da se Novaka makne iz te “prljave sobe pune kukaca” ili pisca Miljenka Jergovića koji je, nadmašivši čak i Vučića, u koliko gnjevnoj, toliko sumanutoj pravedničkoj vatri procijenio da se u Novakovom slučaju radi o “rasizmu i šovinizmu ološa s kraja svijeta” jer je “nacionalno, regionalno ili rasno pogrešno konfigurisan čovjek postao najbolji na svijetu”.

Uglavnom, impresivno je s kakvom su lakoćom, u samo 24 sata, članovi bedema ljubavi Novaka Đokovića čvrsto zasjeli na prvo mjesto lige sprženih ganglija porazivši najbliže konkurente, mozgom i zdravim razumom jednako neopterećeni bedem ljubavi Zorana Milanovića, dok su dirljivo poremećeni tata Đoković svojim imbecilnim lupetanjem o urotama i sinu Isusu koji je vođa slobodnog svijeta te Novak koji je, ustanimo i zaplješćimo, u igru uveo Boga i svoje australijsko antivaksersko preseravanje proglasio duhovnim, uspjeli nadrasti čak i ligu megalunatika s Vučićem, njegovim fan klubom i antivakserima opšte prakse, dohvativši level pro najluđih među nama što imaju redovna ukazanja, na ulici prepoznaju ljude guštere i znaju da nas centri moći čipiraju i truju chemitrailsima te ostalih živahnih pernaroida i trampoida.

Istina, jave se povremeno i glasovi razuma poput pisca Teofila Pančića koji je Novaka pozvao na vakcinisanje, a njegovo ponašanje ispravno nazvao “inadžijskim ponašanjem derleta” ili Nenada Čanka koji je jednako ispravno primijetio da Novaku ulaz nije zabranjen zato što je Srbin, nego zato što je nevakcinisani magarac, ali to je zanemariva kap razuma u moru ludila.

Sve u svemu, Don’t Look Up je kamilica za ovaj vječni balkanski sumrak zdravog razuma, a taj nepresušni izvor ludila i bezumlja treba najvišim zidom ograditi od civilizovanog svijeta jer tu nema pomoći i, ne, neće nikad biti bolje.