Ono što se do sada pokazalo, to je da Srpska napredna Stranka (SNS) na čelu sa autokratom Aleksandrom Vučićem nije spreman ni na kakav dijalog, ni na kakav dogovor i ni na kakvo priznavanje greške. Prijetnja “prijetnjom“ tako postaje svojevrstan apsurd i jedan u nizu represivnih poteza vlasti, koje po svaku cijenu žele da uguše svaki suprotan glas i svako suprotno mišljenje.
SNS je i na ovim izborima pokazao veliki nivo agresije u pripremi svoje izborne pobjede po svaku cijenu, piše Direktno.rs.
Od “pristojnih” batinaša, maskiranih nasilnika koji nasrću na građane, režim ne oskudjeva. Govoriti o nasilju u Srbiji, to bi mogao da bude stereotip koji je objašnjen podjelom društva i distribucijom mržnje sa najvišeg mjesta. Ali, nasilje, bilo ono verbalno, realno, latentno, sprovodi se bez prekida, i ima dimenzije vladajuće paranoje.
Nasilje nad drugačijim mišljenjem prethodi prijetnjama, koje postaju opasne najave istinske fizičke agresije. Inicijativa ProGlas saopštila je da lokalni izbori koji su u Srbiji održani 2. juna, “nisu bili ni fer ni slobodni”, kao i da su u eskalaciji nepravilnosti i nasilja prevazišli i “najcrnja predviđanja”.
Nepoznate osobe šmrkom su pokušale da rastjeraju aktiviste i novinare koji su se okupili kod Novosadskog sajma sa namjerom da uđu u jedan od kol centara Srpske napredne stranke u Novom Sadu. Predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić i na toj poziciji nastavila je sa sramnim izjavama o nasilju i targetiranju svih onih koji kritikuju vlast i drugačije misle. Na pitanje novinarke N1 zašto nije osudila napad na novinara nedjeljnika Radar Vuka Cvijića, dovela je u pitanje istinitost te informacije zaključujući da je pitanje ko je koga udario.
U međuvremenu, predsjednik SNS Miloš Vučević izjavio je da su kol centri legalna stvar i da je danas (izborni dan) na djelu bio “čist fašizam” jer je “rulja pokušala da uđe i da linčuje” ljude u njima, da su im, kako kaže, zabranjivali dotok vazduha, dostavu vode i hrane.
Kada se, još davne 2012. vidjelo na koga režim u propagandnom smislu računa i kada su shodno tome na površinu izbila imena “Pink”, “Hepi”, “Informer”, svakome iole upućenom bilo je jasno da je đavo odnio šalu i da će Srbija, bez obzira na tadašnje novoradikalsko “presvlačenje” SNS-a biti pretvorena upravo u ono što danas jeste, u poligon za obračun sa neistomišljenicima.
Platforma nasilja je bespravno sazidana u vrhu vladajuće stranke i to je osobena filozofija poželjnog ponašanja rulje u društvu kojem ta ista rulja i rukovodi. A to zapravo i jeste jedan od ciljeva naprednjačkih medijskih, pa i sudskih harangi, da pokažu kakvu imaju moć da ljudima unište život. Tako se drugima šalje poruka da treba da ćute i sjede kod kuće.
Predsjednik Srbije i neformalni lider Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić došao je posle izbora u sjedište te partije gdje je, zajedno sa svojim stranačkim kolegama, saopštio rezultate lokalnih izbora. Na molbu da prokomentariše što se “narod bije po ulicama”, Vučić je ljutito odgovorio da zapravo “batinaši tuku poštene ljude”.
Tako Vučić njeguje svoj osjećaj da može da drži pod kontrolom bukvalno kompletnu Srbiju, svaki njen dio. To postaje opasno i s vremenom ulazi u malignu fazu.